Piše: Radovan Papović

Sjećate li se prošlogodišnje predizborne majske parade ponosa (a pri tome, nije riječ o onoj gej paradi), koja se sa crvenim zastavama, bijesnim automobilima sa zatamnjenim staklima i bogatom trpezom o narodnom trošku, odigrala negdje između Gacka i Foče u mjestu Čemerno, koje nimalo slučajno nosi ne ovako ‘divan’ naziv. Mnogobrojni hercegovci sa sjetom pričaju o tom divnom sunčanom majskom danu, opozicija nas s vremena na vrijeme u svojoj dokolici podsjeti na taj dan dok aktuelna vlast nastoji da taj dan zaboravi i potisne iz sjećanja svih nas.

Tog dana u maleno Čemerno koje se svake godine, usljed klizišta, pomjeri za nekoliko stotina metara, sjurila kompletna republičkosrpska vladajuća svita. Uzanim putićem još iz vremena kraljevine, obraslim raznim grmljem, sjurila se kolona bijesnih automobila sa zatamnjenim staklima koju je predvodio lično tadašnji premijer a današnji predsjednik Milorad Dodik, a uz njega i ministri, direktor Puteva Srpske, mnogobrojni ministri, direktori, pomoćnici, zamjenici i ostala vladajuća bulumenta. Na mjestu nazvanom Boljačića Kosa dočekalo ih je 30-ak golobradih mladića bez dana radnog ali sa višegodišnjim partijskim stažom u Miletovim nezavisnim socijaldemokratama; obučeni u partijske crvene majice sa crvenim zastavama, gromoglasno su aplaudirali premijeri u i njegovim poltrončićima dok su govorili o najvećem građevinskom poduhvatu u našoj zemlji. Razdragana omladina poslušno je bodrila svog lidera u nadi da će se nekada najesti hljeba od šefovih socijaldemokrata.

Vrelog majskog dana u hercegovačkom kršu okupila se vladajuća garnitura da položi kamen temeljac i započne izgradnju puta preko prevoja Čemerno, koji je trebao da riješi problem klizišta i Hercegovinu poveže sa ostatkom svijeta. Još od tog vrelog majskog dana, osim znoja ispod pamučnih košulja premijera i njegovih saradnika, smrdilo je mnogo toga u ovom projektu. Naime, Vlada RS je za ovaj projekat izdvojila 82 miliona km a za izvođača radova je angažovan ko drugi nego premijerov prijatelj Slobodan Stanković i njegovo preduzeće „Integral Inženjering“ iz Laktaša. Da li su Dodik i Stanković u mladosti trenirali u društvenoj igri „Monopoly“ ili su prirodno nadareni – to će ostati nepoznanica, ali je očigledno da su postali maheri za namještanje tendera u oblasti građevinarstva, pa se već pet godina ništa u ovoj državi ne pravi a da u to svoje prste, ili bolje rečeno građevinske mašine, ne umiješa Stanković.

Osim izvođača radova, zanimljivo je i to da je izgradnja puta počela a da nisu urađena nikakva geološka istraživanja kao ni studija izdvoljivosti, valjda jer se našim građevincima veliko Čemersko brdo učinilo dovoljno jakim da izdrži. Prije nekoliko nedelja se ispostavilo da postojeće brdo očigledno nije bilo dovoljno snažno, pa je započeti put počeo da klizi prema podnožju. Konačno, kada je put počeo da klizi i urušava se, pametni građevinac Stanković shvatio je da bi možda bilo pametno uraditi geološka istraživanja i naprasno zaustavio radove, mašine poslao na remont i zatražio nova geološka istraživanja – naravno, o trošku države i uz višemilionske anekse na ugovor.

Pažnju okupljenih masa na početku gradnje puta zainteresovale su i kontradiktorne izjave investitora Mladena Lazendića, direktora Puteva Srpske i izvođača radova Slobodana Stankovića, direktora „Integral Inženjeringa“. U cijeloj euforiji i nastojanju da što bolje obmanu i prevara naivni hercegovački narod, Lazendić i Stanković su se zbunili pa je jedan tvrdio da će put imati dva tunela i tri mosta dok je drugi govorio o jednom tunelu i dva mosta. Da nije bilo tužno, bilo bi smiješno.

Prije godinu i po dana, bez jasnog projekta, bez urađenih geoloških istraživanja, uz naprasno izdvojenih 80-ak miliona maraka i bez tendera izabranog izvođača iz Laktaša – počeo je najveći građevinski poduhvat u RS. Očekivalo se da do septembra ove godine put bude završen i otvoren, kako bi cijela Hercegovina bila povezana sa ostatkom svijeta. Danas je sasvim jasno da od tog poduhvata ništa neće biti, jer poslije povlačenja slovenačke firme CPM iz Maribora, usljed stečaja, koja je bila angažovana kao podizvođač, zaustavljeni su radovi na probijanju prvog tunela. Uporedo sa povlačenjem CPM-a, radove su pratili i štrajkovi radnika i drugih podizvođača, koje je vlast vješto prikrivala, zbog neisplaćenih zarada i plaćanja u gorivu. Vatra je tinjala a prije par nedelja se i zvanično razbuktala kada je zemljište na kojem se gradi put, počelo da klizi pa je izvođač obustavio radove, svoje mašine poslao na remont i od vlasti zatražio nova geološka istraživanja. Naravno, ovaj zanimljivi poduhvat naših stručnih građevinaca koštaće poreske obveznike još nekoliko desetina miliona maraka koji će oteti od naroda, sliti se u džepove laktaških biznismena predvođenih Slobodanom Stankovićem.

I dok čekamo da se istraživanja završe i mašine nakon remonta ponovo upale, hercegovina i dalje ostaje odsječena od svijeta jer umjesto modernih puteva i dalje ćemo imati kozje staze sa kojih se još uvijek sliježe prašina podignuta od vladajućih automobila, koji nas podsjete pred svake izbore. Pošto će nas pomenuti put koštati 80-ak miliona maraka, možda bi pametnije bilo da vlast odustane od ove nemoguće misije i svima nam kupi po jednu kamilu, kako je svojevremeno predlagao narodni poslanik sa gatačkog kraja Radovan Bjelogrlić, pa da svi zajedno na kamilama putujemo po hercegovini i po Miletovom boljem dijelu BiH. Dok ne dobijemo novi put ili po jednu kamilu, nema nam druge nego da se primirimo u svojoj kršnoj Hercegovini, a ako nekome zatreba doktor u Fočanskoj bolnici, na magare pa lagano do fočanskih doktora, a ostali neka se strpe do daljnjeg.

Sa južne pruge, bez dlake na jeziku, Radovan Papović.

(BLIN MAGAZIN/đk)