Piše: Blažo STEVOVIĆ

Depresivan naslov. Ali nije. Naime, meni je uskraćeno ljudsko pravo da budem biran ili da me barem priupita neko hoću li izaći i proplakati.

I zašto proplakati? Ma, nađite mi bebu koja se rodila nasmijana.

Ja sam, kažu babice, a često ih posjećujem, plakao da se čulo i na stadionu Police, pa su Leove tekme prekidane. Niko me nije pitao hoću li onako prirodno, sa carskim rezom, ili sa nekom trećom, četvrtom karafekom doći na ovaj svijet. No, kada mi je autoimuni sistem ostećen od plakanja, počeo sam da sarađujem. Prva riječ koju sam izgovorio bio je Tito. Logopedi kažu da je to lagana riječ za izgovoriti. Poslije Tita izgovorio sam Cola, ali ne koka-kola, nego Cola; logopedi nemaju objašnjenje, jer mi se znalo omaknuti da izgovorim Cola sa kvakom.

Nakon njih dvojice, izgovorio sam mama pa tata.

Imam predosjećaj da će čovječanstvo izgledati toliko savršeno, da će sve biti veselo pa i prva reakcija bebe, koja će pucati od smijeha. Osjećam da će i naši parlamentarci biti toliko ekspeditivni da ćemo, za razliku od jučer, imati diskusije nakon kojih će, umjesto replika, svirati Carmina Burana, oprostite ako griješim, tu je Nemanja da me ispravi, a da će bageri uz simfonijski orkestar samo graditi, graditi i graditi. Na Vidovdan će fanovi Murata i Lazara igrati neko kolce, a svako oružje će biti bačeno u topionice, tako da Đole Balaš neće morati pjevati "Samo da rata ne bude..."!

Jutros, kada sam se probudio, izgovorio sam Sabine Lisicki.

To je jedina žena na svijetu, a imao sam ih mnogo, zbog koje danas živim. Daleko od toga da razmišljam da se po ovoj vrućini u hladnu Trebišnjicu bacim. Ali, stvarno, ako bih se sada rodio, ne bih se rodio, jer imam osjećaj da će za koju godinu bebe i život nas, mudrovana, biti daleko veseliji. Imam predosjećaj da će čovječanstvo izgledati toliko savršeno, da će sve biti veselo pa i prva reakcija bebe, koja će pucati od smijeha.

Osjećam da će i naši parlamentarci biti toliko ekspeditivni da ćemo, za razliku od jučer, imati diskusije nakon kojih će, umjesto replika, svirati Carmina Burana, oprostite ako griješim, tu je Nemanja da me ispravi, a da će bageri uz simfonijski orkestar samo graditi, graditi i graditi.

Na Vidovdan će fanovi Murata i Lazara igrati neko kolce, a svako oružje će biti bačeno u topionice, tako da Đole Balaš neće morati pjevati "Samo da rata ne bude..."!

Jutros mi je opet nestajalo struje, a to se u budućnosti neće dešavati, pa sam ovu komunističku, pardon kolumnističku ispovijest zidao k'o "Mile trebinjski aerodrom"!

Pušio sam od nervoze zbog strujnog deficita, a to se u budućnosti neće dešavati. Nit' ćemo ga pušiti k'o danas, nit' ćemo ostajati bez struje. Ima da svaki potok ima hidrolektranu. To će biti doba kada će političari biti najpošteniji ljudi na svijetu pa i u Bosni, a mi, zvizdači ili uzbunjivači, nećemo imati rašta postojati.

Bosna i Hercegovina će se više voljeti u Trebinju i Slavovom Posušju, nego li u Zlajinom Sarajevu.

Svi ćemo se voljeti do te mjere da nam neće trebati ništa no malo daljinskog i robota, koji će umjesto nas obavljati sve potrepštine - od onih u hipermarketima, do onih u toaletima. Biće to renesansa koju će i Nemanja dočekati u veselju, jer on je besmrtan, baš kao i svi oni koji su kroz istoriju pravili od velikih ljudi i njihovih djela, najblaže rečeno, sprdnju.

I Mile i Džomba će poslije Cece još više uživati u simfonijskim bravurama.

To će biti savršeno doba.

Zato velim da mi je žao ako mi odron sa Čemerna zatrpa automobil, pa ne doživim ovaj raj na zemlji. Kakav sam baksuz, tako će se nešto i desiti. Ako se ne desi, i za mene će, k'o i za sve nabrojane, važiti ona stara - BLAGO ONOM K'O DOVIJEKA ŽIVI, IMAO SE RAŠTA I RODITI"!

Pošto mi je opet nestalo struje, pa pišem zahvaljujući agregatu, vraćam se ljutit, nervozan, do boce vina rujnoga, i poručujem sam sebi: Kada bih se ponovo rodio, ne bih se ponovo rodio! Možda bih smetao, kao što sada smetam genijalcima koji su nas u proteklih dvadeset godina, a spremaju se i u narednih dvadeset godina, vodili i vodiće.

Osjećam da bi u mojoj Hercegovini, pod pretpostavkom da me nije bilo niti će biti, teklo gatačko mlijeko, sa Džemove Terme šlagirano, i med sa kadulje koja je, evo, početkom jula obrana i prodana, pa pčele kao bespilotne letjelice zuje li zuje.

I Crkva će počinuti, a svi oni "sveti" koji upravljaju nama sa džojsticima umazanim krvlju, lopovlukom, pedofilijom i slično, donijeće mi najljepšu ikebanu. Na njoj će pisati "NAŽIVIO SE, IAKO UMRIJE MLAD"!

Upravo sam dobio opet struju, pa sam smetnuo s uma i ono što nijesam mislio napisati. Sjetih se, evo prije nego što opet nestane energenta, da je krajnje vrijeme za buđenje.

Još malo pa će podne. A Sabini Lisicki će trebati moja podrška. Idem pod tuš, pa pod Platane, i sa mojim omiljenim vladikom odgledati kako prekrasna Sabina rastura prekrasnu Šarapovu.

Pod Platanima mora biti struje. Inace nece biti onom Englezu "Vuk sit, ovce na broju".

Sabina, volim te!