Piše: Arijana Saračević Helać (PROTEST.ba)

I vi novinari nemate prečeg posla već mjesec dana bez veze izluđujete jadni narod sa ovom bakterijom od koje je umrlo nekoliko baba, reče mi moj stariji sin, tokom jedne sinošnje informativne emisije. Prethodno je ovaj tinejdžer danima iz salate vadio krastavce i paradajz, a kad će pojesti grah ni ptice ne znaju.

Dakle, loše vijesti ubojitije su od bilo čega na svijetu i gotovo da ne postoji nijedan Evropljanin, stariji od tri godine koji nije konzumirao informaciju da je u velikoj zemlji Njemačkoj u mjesec dana od opasne bakterije Escherichie coli, umrlo četrdesetak osoba što je strašno.

I u Bosni i Hercegovini ljudi umiru od opasnog dejstva ove bakterije. Decenijama već. Onkološki dječiji odjel KCU u Sarajevu, posljednjih godina prepun predivnih mališana koji se bore sa opakom bolešću. To mediji, ne objavljuju ili tek ponekad kao i to da istovremeno u svijetu svakodnevno umire dvadeset hiljada djece jer nemaju šta jesti, odnosno za ovaj mjesec njemačke infekcije oko 600 hiljada mališana. Niti jedan mediji ovu informaciju nije saopćio. Doduše, umrla su siromašna i zapuštena djeca tamo po nekim afrikama.

S druge strane, kontinuirano gledamo slike uništavanja zdravog povrća, koje poljoprivrednici ne mogu da prodaju, a prethodno su ovi ljudi uložili mnogo novca i mnogo radili. Štetu im niko ne može nadomjestiti. Nisu mediji krivi što donose ovakve vijesti, to im je i svrha, krivi su u toj mjeri što objektivno ne selektiraju stanje stvari, ne bave se uzrokom i posljedicama na adekvatan način, zaboravljajući da informaciju ne primamo svi na ispravan način. No, jedno je sigurno, loša vijest jedino je efektna.

Tako je potpuno anuliran jedan veliki događaj, koji se održao prošle sedmice u Neumu, a riječ je o Olimpijadi znanja, gdje su najbolji osnovci iz BiH, odmjerili snage. Događaj je zaista bio vrijedan pažnje jer je riječ o mladim i nadarenim osobama koji će sasvim sigurno, uskoro stvarati novu bosanskohercegovačku stvarnost. A, treba li nama neka bolja stvarnost i da li smo je zaslužili? Šta kao pojedinci radimo da bi je učinuili boljom, mirno sjedimo ili se borimo protiv loših stvari? U suštini, ne radimo ništa, osim što po kafanama i kancelarijama pominjemo razne mamice i skidamo glave, a kad dođemo kući odvažno se usudimo prokomentirati poneki radikalniji status na nečijem profilu i odjednom se osjećamo cool. Lično, razumijem i podržavam svog tinejdžera koji za svoja politička uvjerenja tvrdi da spadaju u anarhiju, ali kao majka bih ga najradije spriječila jer znam u kakvom društvu bakterija i virusa odrasta. Pokušavam biti poštena i zanemariti činjenicu da sam mama i prihvatiti njegovo opredjeljenje jer smatram da je bolje biti i buntovnik, a ovdje je puno razloga za to, nego nezainteresirani i siti adolescent.

Zašto sve ovo pišem? Zamislila sam se na jutošnjem statusu mog druga D. Bilića:

Darjan Bilic: samo da napomenem da je gospodin Divjak još u pritvoru…. ups.. šminka Vam se malo uzjebala!

Iako sam nenašminkana otišla na posao, priznajem da sam se prepoznala u Darjanovim riječima. Gotovo nema dana da nisam za više od ova tri i po mjeseca, pomislila na generala Divjaka i zapitala se mogu li šta učiniti. Nije da nisam se raspitivala kod važnih ljudi koji su me uvjeravali da su sve učinili i da će biti sve u redu. Vraga jesu i vraga hoće. Ali nakon one hladne martovske večeri kada je general uhapšen, mogla sam svakodnevno zvati barem kabinete odgovornih ministara i pitati šta će, po tom pitanju, uraditi tekućeg dana. To je moje građansko pravo. Mogla sam pozvati prijatelje da se ponovo barem: 3. aprila, 3. maja, 3. juna, okupimo kao 3. marta. Nije da nismo o tome razgovarali, ali nismo to učinili. Bila je to naša građanska i moralna dužnost. Nadam se, Darjane da se slažeš sa mnom kao i to da je ovo loša vijest ali nije kontinuirano top kao E.coli. Razumijemo i zašto jer je lakše čačkati po tuđem otpadu i uživati u vlastoj prljavštini, u kojoj danas kilogram zdravog hercegovačkog krastavca košta 20 pfeninga, a paradajza 60. Ko kaže da nam nije dobro.

VEZANI TEKSTOVI: ARIJANA SARAČEVIĆ HELAĆ: Vrijedi li za dženazu dati 3000 KM?!?

BOLI ME ŽUČ: Zar su u Sarajevu samo 'probrani' Bošnjaci pjevači? Gdje je najveća umjetnička i ratna legenda Tifa?!

ARIJANA SARAČEVIĆ HELAĆ: Na času vjeronauke mojoj djeci je rečeno da se novcem kojim se kupuje 'Cola' finansira rat u Afganistanu

(Protest.ba/md)