Piše: Hasan HADŽIĆ

Zbog eskalacije problema, koji ozbiljno nadilazi lokalne okvire, treba podsjetiti kako je sve počelo: U januaru je Centralna izborna komisija BiH kod Pajića otkrila postojanje sukoba interesa, jer je u vrijeme njegovog, najprije poslaničkog, a poslije i mandata gradonačelnika, preduzeće „Posavinalek“, čiji je direktor njegova majka, poslovalo sa Distriktom u vrijednosti većoj od 5.000 KM. Time je prekršen zakon, pa je Pajiću izrečena zabrana da u naredne četiri godine obavlja bilo kakvu javnu funkciju. On se žalio Apelacijskom odjelu Suda BiH, ali mu je žalba odbijena, pa je apelaciju uputio Ustavnom sudu.

BOŠNJACIMA DISTRIKT, A SRBIMA BRČKO: Vlada RS-a će davati enormna sredstva za izgradnju stambenih objekata i infrastrukture u novim izbjegličkim srpskim naseljima u Brčkom (poznata je svojevremena Dodikova izjava „Bošnjacima Distrikt, a Srbima Brčko!“), a prema tvrdnji Dragana Čavića, Dodik je uoči lokalnih izbora 2008. godine tadašnjem supervizoru Raffiju Gregorijanu obećao da će podržati ustavni amandman za Brčko u državnom parlamentu samo pod jednim uslovom: Gradonačelnik Brčkog mora biti iz SNSD-a!

I dok se čekalo da ovaj predmet dođe na dnevni red u najvišoj pravnoj instanci BiH, Distrikt je počeo tonuti u sve dublju političku krizu, sa stagniranjem svih oblasti života, te opasnim porastom napetosti. Dvojica srpskih poslanika iz manjih stranaka, Stako Stakić i Radoslav Bogićević, u više su navrata postavljali pitanje pravne valjanosti odluka koje donosi i potpisuje gradonačelnik sa problematičnim statusom.

Banja Luka „pali“ Brčko

SDP, SBiH  i SDA su takođe pozivali gradonačelnika da podnese ostavku kako bi sve bez potresa bilo okončano u Skupštini. Za to vrijeme SDS  podržava Pajića prešutno, HDZ  – shodno strateškom savezu Dodika i Čovića – jasno i glasno, dok se koalicija HSS – HDZ 1990  podijelila, pa je HSS-ov poslanik stao uz Pajića, a predstavnik „devedesetke“ protiv.

Višemjesečna blokada je postala nepodnošljiva, a prvi zamjenik visokog predstavnika i supervizor za Brčko Roderick Moore, koji u Distriktu ima maksimalna ovlaštenja i nadležnosti, uporno je ponavljao da stvar treba mirno da riješe lokalne institucije koje, pošto se na ovaj slučaj počeo presipati dodatni teret opšte bh.krize i političkih podjela, to nisu u stanju. Navodno je i premijer RS-a Milorad Dodik, u zahuktavajućoj euforiji  oko referenduma i općeg destabiliziranja zemlje, tražio od Pajića da ne odstupa. Još kad je Pajićevu žalbu protiv odluke CIK-a odbio Sud BiH, kao dežurna „crvena krpa“ za dodikovce, ova lokalna afera im je dvostruko dobrodošla. Em se k'o kec na deset uklopila u raspaljivanje referendumskih strasti, em je zgodna prilika da se kroz opću pobunu uzdrma i Distrikt koji razdvaja RS na dva dijela i predstavlja „Ahilovu petu“ svih secesionističkih ambicija. I da referendum, zbog neočekivanog pritiska Vašingtona i Brisela, nije ispao samo Dodikov „ćorak“, Brčko bi bilo poprište najozbiljnih iskušenja.   

Nemoguće otcjepljenje    

DRAGAN PAJIĆ, SMIJENJENI GRADONAČELNIK BRČKO DISTRIKTA: Svi u Brčkom znaju da je karikaturalna nagrada IFIMES-a motivirana očajničkom podrškom Pajiću da sačuva funkciju, kako bi čelnici tog instituta našli sebe u projektu famoznog Ljubljanskog univerziteta u Brčkom, za koji je Pajić iz budžeta namjeravao izdvojiti značajna sredstva. „Slučaj IFIMES“ je paradigma prakse kojom je Pajić za samo dvije godine uspio uništiti sve ono zbog čega je Brčko bilo model uspjeha u BiH i regionu, zbog čega su o njemu u superlativima pisali New York Times, Economist, Independent, Herald Tribune...

No neovisno od posljednjeg kriznog konteksta, nisu rijetke procjene da bi smo do sada već imali bar neku generalnu probu otcjepljenja RS-a samo da Distrikt ne kvari posao narušavajući teritorijalnu kompaktnost tog entiteta. Specijalni status i nacionalna struktura Brčkog čine isključenom mogućnost otcjepljenja RS-a mirnim putem. Nemoguće je i zamisliti da bi se, recimo, bošnjački povratnici u nekoliko brčanskih naselja, duž nekadašnjeg srpskog koridora života, šutke povukli, kad su ih u ljeto 1992. godine moćna oklopna mehanizacija i avijacija bivše JNA odatle goloruke jedva uspjele potisnuti i to na samo nekoliko kilometara dalje. Nikome do rata nije, ali kad on krene, onda niko nikoga ništa i ne pita. I nemojmo se zavaravati: Ovdašnje najradikalnije politike su došle do praga preko kojeg slijedi onaj Klauzevicev „nastavak politike drugim sredstvima“. I ako išta isfriustrirane i sluđene narode može odvratiti od rata, onda je to svježa traumatična svijest o njegovoj pogubnosti.

I one tlapnje famoznog ljubimca bh. štampe Matthewsa Parisha o neminovnom raspadu BiH, sa pretpostvkom da se RS-u zbog teritorijalnog kontinuiteta i mirnog razgraničenja prepusti grad Brčko a ostatak Distrikta Federaciji, potvrđuju da taj bivši OHR-ov pravni referent, zapamćen isključivo po svojoj raskošnoj šminkersko-salonskoj dokolici, o Brčkom nije naučio ama baš ništa. Iz daleke i skore prošlosti poznato je da su najžešći sukobi uglavnom pokretani zbog i sa „ničije zemlje“, kakvo je Brčko. Tamo gdje su razgraničenja jasna i betonirana, ma koliko pravedna ili nepravedna bila, rjeđi su detonatori ozbiljnih potresa.
 
Autogol Gregorijana

Za samog Dodika posebno je neugodna hipoteka što je Arbitražna odluka za Brčko, kojom je ovo područje otrgnuto od RS-a, došla u vrijeme njegovog prvog mandata. Iz opozicije su ga tada zajedljivo nazivali međunarodnim trabantom, a on će godinama činiti sve da amortizuje tu hipoteku i Brčkom na svaki mogući način vrati srpski ekskluzivitet: Vlada RS-a će davati enormna sredstva za izgradnju stambenih objekata i infrastrukture u novim izbjegličkim srpskim naseljima u Brčkom (poznata je svojevremena Dodikova izjava „Bošnjacima Distrikt, a Srbima Brčko!“), a prema tvrdnji Dragana Čavića, Dodik je uoči lokalnih izbora 2008. godine tadašnjem supervizoru Raffiju Gregorijanu obećao da će podržati ustavni amandman za Brčko u državnom parlamentu samo pod jednim uslovom: Gradonačelnik Brčkog mora biti iz SNSD-a!
   
Gregorian je glatko pristao; u to vrijeme je Dodikova stranka bila u velikom usponu, pa se očekivalo da će i u Brčkom trijumfovati. Međutim, bio je to račun bez krčmara: SDP je dobio 9 poslaničkih mjesta u brčanskoj skupštini, SDS 6, a SNSD samo 4. Tako se Gregorian našao u mučnoj situaciji da trećeplasiranom dodijeli „zlatnu medalju“. Pošto SDP i SDS  kao stvarne pobjednike, ipak, nije mogao gurnuti u stranu, a moralo se naći mjesta i za predstavnike najmalobrojnijeg hrvatskog naroda, Gregorian je napravio koncentracionu vlast bez pozicije i opozicije. Ovo carstvo neogovornosti  pokazalo se idealnim za Pajićevu ambiciju da se samovoljom pokuša nametnuti kao lokalni Dodik, a pogubnim za stanje u Distriktu.

Avantura američkog čeda 

Desetine miliona kapitalnog budžeta ostaju nerealizirane zbog Pajićevih pokušaja da proturi svoje krajnje problematične projekte, staje gradnja infrastrukture, Brčko kao ranije najjači magnet za domaće i strane investicije odjednom svi počinju zaobilaziti, socijalna situacija postaje dramatična. Distrikt je u vrijeme Pajićevih prethodnika - Siniše Kisića, Branka Damjanca i Mirsada Đape, te Gregorijanovih prethodnika – Henryja Clarkea i Susan Johnson,  bio najuspješnija lokalna zajednica; godišnje je broj zaposlenih rastao od 1.000 do 1.500; na konkurse za zapošljavanje i tendere u Brčko, kao najveće gradilište u zemlji, te privlačno mjesto za život, jurišalo se iz cijele BiH, pa i Srbije i Hrvatske. Sada svi parametri rapidno padaju.

Već sa prvim mjesecima Pajićeve vladavine Gregorian se uvjerio da njegov favorit nije osoba dobrih namjera, pa ga je  upozorio na vještački izazvanu krizu sa dijalizom u brčanskoj bolnici, svjestan da je iza toga namjera da se utali novi kontingent medicinske opreme Pajićevih partnera iz Austrije, i u još nekoliko spornih situacija. Međutim, kasno je bilo za popravni, pa je Gregorian do kraja mandata, uporedo sa onom Dodikovom u Banjoj Luci, morao da guta i brčansku vrelu kašu koju je sam zakuhao. Distrikt, kao američko čedo i jedini uspješni međunarodni projekat u BiH, gurnut je u avanturu sa nesagledivim posljedicama.

Falsifikat od 100 miliona eura

Ostat će zabilježen još jedan slučaj stravične kompromitacije brčanskog gradonačelnika koji doduše, zbog Dodikove totalne kontrole nad istražnim organima RS-a, nije okončan presudom, kao ovaj oko sukoba interesa, ali je svima moralna šamarčina koju OHR, a posebno novi supervizor za Brčko i prvi zamjenik visokog predsjtavnika Roderick Moore nisu smjeli ignorisati. Magazin BH Dani je prošle godine, pozivajući se na dokument Jedinice za posebne istrage MUP-a RS-a, objavio da je Dragan Pajić zajedno sa bratom Borom iz Rijeke te grupom Italijana, vršio pritisak na direktora filijale UniCredit banke u Banjoj Luci da prihvati njihove mjenice u iznosu od 100 miliona eura, koje je navodno indosirala UniCredit banka iz Rima, uz dva pisma potvrde prenosa mjenica. Direktor banjolučke filijale je izvršio odgovarajuće provjere i ustanovio da su predočene mjenice falsifikovane, kao i pisma potvrde prenosa mjenica, odštampana sa zaglavljem UniCredit Bank.
 
Sve je to lijepo pisalo u zabilješci MUP-a RS-a, ali je procesuiranje izostalo, jer nije Pajić Dodiku svako. Kao tajkun stasao na ekskluzivnim transferima lijekova i medicinske opreme javnim zdravstvenim ustanovama, jedan je od značajnijih sponzora SNSD-a; takođe je  organizator čestih Dodikovih zdravstvenih tretmana u Beču, a uz sve to, ponovit ćemo, Brčko je teritorijalno i psihološki isuviše značajno lideru RS-a da bi tamo prihvatao bilo kakve političke poraze. S obzirom da slučaj sa lažnim mjenicama spada u kontekst organiziranog međunarodnog kriminala, postavlja se pitanje zašto su ga ignorisali SIPA i državno tužilaštvo.

Farsa IFIMES

Zanimljivo je da je na „slučaju Pajić“ neviđenu kompromitaciju doživio ljubljanski Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES). Kad je postalo jasno da će Pajić biti sankcioniran zbog sukoba interesa, IFIMES je organizirao namjensku jednokratnu akciju izbora najboljeg gradonačelnika u BiH u kojoj se unaprijed znalo da će pobjednik biti Dragan Pajić, uz obazloženje da je „u zahtjevnoj multietničkoj sredini pokazao najbolje rezultate i da uživa nepodijeljeno povjerenje svih etničkih zajednica u Distriktu“. Pajić je takođe najzaslužniji za „postojeće i najavljene investicije u privredu i osnivanje univerziteta, koji će Brčko učiniti regionalnim univerzitetskim centrom.“

A fakti govore sasvim drukčije. Pored onoga što smo ranije naveli, Pajić je ostao zapamćen još i po tome što je napravio užasan debalans u zapošljavanju pripravnika, na štetu Bošnjaka i Hrvata; u okviru manifestacije evropskog kulturnog naslijeđa u Brčkom je organizirao svjetsku smotru srpskog folklora uprkos žestokim protestima pripadnika drugih naroda; a mandat je započeo dovođenjem delegacije izraelskih ratnih veterana koji su u prisustvu Pajićevih šokiranih saradnika iz drugih naroda poručili kako se srpski i izraelski narod dobro razumiju jer su imali i imaju iste neprijatelje. Je li to multietnički senzibilitet, je li to taj multikulturalni mesija?!

Takoreći mučenik

Svi u Brčkom znaju da je karikaturalna nagrada IFIMES-a motivirana očajničkom podrškom Pajiću da sačuva funkciju, kako bi čelnici tog instituta našli sebe u projektu famoznog Ljubljanskog univerziteta u Brčkom, za koji je Pajić iz budžeta namjeravao izdvojiti značajna sredstva. „Slučaj IFIMES“ je paradigma prakse kojom je Pajić za samo dvije godine uspio uništiti sve ono zbog čega je Brčko bilo model uspjeha u BiH i regionu, zbog čega su o njemu u superlativima pisali New York Times, Economist, Independent, Herald Tribune...

A bh. mediji, tradicionalno neupućeni u značaj Brčkog i stanje stvari u njemu, opet cijelu stvar tretiraju nedopustivo površno i nelogično: Beskrajno anketiraju Pajićeve simpatizere i oponente o tome da li je smjena izvršena statutarno ili nestatutarno, da li je onih 17 „za“ uz 14 glasova „protiv“ u skupštini (ne)dovoljno, te  prenose njegove mučeničke vapaje: „Nada mnom je izvršeno pravno nasilje!“ Zapravo je sasvim obrnuto: Dragan Pajić vrši nasilje nad građanima Brčko distrikta i nad državnim institucijama negirajući odluke CIK-a i Suda BiH da mora napustiti funkciju jer je počinio ono zbog čega su proteklih godina mandate vratili desetine javnih zvaničnika u BiH.

Supervizore, umiješajte se u svoj posao!

RODERICK MOORE, PRVI ZAMJENIK VISOKOG PREDSTAVNIKA I SUPERVIZOR ZA BRČKO: U svemu najviše čudi „zaglušujuća“ šutnja supervizora Moora. On doduše ukazuje na zabrinjavajuće ekonomsko-socijalne trendove u Distriktu i upozorava da se ne može živjeti od stare slave, ali ignoriše pretvaranje slučaja Pajić u najozbiljniju krizu od uspostave Distrikta, ograđajući se prepuštanjem lokalnim institucijama da taj posao obave.

U svemu najviše čudi „zaglušujuća“ šutnja supervizora Moora. On doduše ukazuje na zabrinjavajuće ekonomsko-socijalne trendove u Distriktu i upozorava da se ne može živjeti od stare slave, ali ignoriše pretvaranje slučaja Pajić u najozbiljniju krizu od uspostave Distrikta, ograđajući se prepuštanjem lokalnim institucijama da taj posao obave.

Ali, ponavljamo, ovo više nije kriza lokalnih igrača; na pleća Brčkog su prebačeni i preslikani svi animoziteti, podjele i interesi sa viših nivoa. Brčko je, nakon trenutne postreferendumske relaksacije u trouglu Banja Luka-Sarajevo-Mostar, očito postalo rezervno bojište na kojem ključni nacionalni lideri nastavljaju međusobno odmjeravanje snaga, te kontinuitet iscrpljivanja međunarodne zajednice uz poruku: Evo, i u Brčkom je pao projekat zajedništva! BiH je definitivno nemoguća država!

Gospodine Moore, bilo je u Brčko distriktu i prije kriza, ali su ih Vaši prethodnici znali rješavati bilo promtnim diplomatskim ubjeđivanjem ili pak amputacijama polovine skupštine ako drukčije ne ide. Jesu to nepopularne mjere, ali nakon njih su progresivnije snage dobijale priliku da  razvijaju ekonomiju i unapređuju život, što su pripadnici svih naroda i građani Distrikta znali u NDI-ovim istraživanjima nagrađivati rekordnim povjerenjem u jednu lokalnu zajednicu u BiH.

Tačno je da Vi sada nemate na raspolaganju ozbiljnu diplomatsku strukturu, a ni vojnu bazu McGouvern, jer se cijenilo da je Distrikt uznapredovao i da mu treba sve manji nadzor. Ali ipak još uvijek imate moćnu funkciju supervizora i nemate pravo biti posmatrač bujajućih destrukcija i regresija! Podsjetit ću na često citiranu izjavu bivšeg visokog predstavnika Carla Bildta: „Brčko je od svojevremene majke svih problema, postalo majkom svih nada!“ Svi koji hoće da vjeruju svojim očima i ušima u i oko Brčkog, ponovo gube nadu!

(DEPO PORTAL)