Nakon spektakularnog hapšenja inspektora, tadašnji direktor Inspektorata je rekao da je i sam primjetio da neki inspektori imaju vrlo vrijednu imovinu koju nisu mogli da zarade od plate, ali uz opasku da ta vrsta provjera 'nisu njegov mandat'. On je tada kazao da se nada da će ovaj slučaj ohrabriti mnoge da prijave korupciju.
 
Međutim, to se nije desilo – o korupciji u inspektorskim redovima svi pričaju, ali rijetko ko je prijavljuje. Broj žalbi na rad inspektora se drastično smanjio – sa 75 u 2009. na samo deset u prošloj godini. Ipak, u 61 internoj kontroli rada inspektora, u 38 slučajeva utvrđene su nepravilnosti, a većina je bila 'proceduralne prirode'. Prijave koje su se odnosile na uzimanje mita nisu dokazane.

Da se malverzacije u radu inspektora teško dokazuju, a još teže kažnjavaju, pokazuje podatak da su od osnivanja Inspektorata RS 2006. otkaze dobila samo tri inspektora, jer su pravosnažnim presudama osuđeni na krivična djela nesavjesnog rada u službi i to prije osnivanja Inspektorata. Pet inspektora je zbog istih razloga suspendovano. Suspenzije su za dvojicu prestale da važe jer su donijete oslobađajuće presude, a jedan slučaj je zastario. Suspendovana su ostala dvojica inspektora, koji su osuđeni za krivična djela.

Inspektorat je pokrenuo utvrđivanje prestanka radnog odnosa, ali je Odbor državne uprave za žalbe poništio rješenje Inspektorata i oni su, na kraju, vraćeni na posao.

Ivana Korajlić iz 'Transparensi internešenela BiH' pita kako je moguće da su se inspektori uopšte zaposlili u Inspektoratu ako je protiv njih već vođen krivični postupak. Ocjenjuje da se kod nas rijetko ko, čak i kada ne želi da da mito, odvaži da prijavi inspektora, zbog straha da će i on snositi posljedice. Oni koji daju mito još razmišljaju da im se više isplati da 'počaste' inspektora nego da plate mnogo veću kaznu.

- To je začarani krug koji se rijetko prekida sporadičnim slučajevima poput Komljenovića. Slično je i sa zdravstvom i prosvjetom, a u anketama je teško razgraničiti šta je priča, a šta lično iskustvo. Ako krene priča, znači da to postoji, ali teško je utvrditi u kojoj mjeri i to je često jedna riječ protiv druge - kaže Korajlićeva. Ona napominje da je davanje ili primanje mita najteže dokazivo krivično djelo.
Činjenica da se inspektori osuđeni za neko krivično djelo vrate na posao šalje poruku da će i korupcija ostati nekažnjena.

Međutim, poslodavci koji su neformalno najglasniji u tvrdnjama da među inspektorima ima korumpiranih javno tvrde da osim rekla-kazala konkretna saznanja - nemaju.

Predsjednik Unije poslodavaca RS Ranko Milić kaže da među njima ima nekorektnih koji smatraju da ne treba da sprovode mjere koje su inspektori naložili.

- Inspektori nemaju ni precizan okvir u kojem rade i ja im nimalo ne zavidm - kaže Milić.

On dodaje da za slučajeve davanja mita nije čuo.

I direktor fabrike obuće 'Sanino' iz Dervente Radovan Pazurević kaže da nema primjedbe na rad inspektora, jer poštuje zakone. Ipak, navodi da se inspektori manje bave time da pomognu poslodavcima, a češće posežu za kaznama.

Šta su pokazale kontrole

(Blic.rs, BLIN MAGAZIN/tg)