Neki ih nazivaju Balkanski Wikileaks, ali oni se žustro brane i odgovaraju da za razliku od Wikileaksa, oni informacije koje publikuju dobijaju u najvećoj mjeri od građana, a dokumenti koji im se šalju i koji ukazuju na korupciju u državnoj administraciji su uglavnom javni, sa par izuzetaka svakako.
Pored toga, ekipu Pištaljke čine renomirani i iskusni novinari koji svaku informaciju koju publikuju provjere i koji polažu mnogo na sopstveni kredibilitet i ugled - kako među kolegama, tako i među građanima.
Vladimir Radomirović, glavni i odgovorni urednik Pištaljke, nije Asanž, već profesionalan, posvećen i strastven novinar koji je svoje iskustvo, znanje i istraživačku vještinu stavio u službu izvještavanja o korupciji.
Skroman, nenametljiv, gotovo neprimjetan, brine se da otkrića Pištaljke budu itekako primjetna i vidljiva. U razgovoru sa njim, stekli smo utisak da ne samo da neodustaje lako, već da neodustaje nikako kada je u pitanju istraživanje i objavljivanje slučajeva u kojima državni funkcioneri zloupotrebljavaju svoju funkciju.
COD LUNA: Kada ste pokrenuli portal pistaljka.rs i šta vas je podstaklo na tako nešto?
Radomirović: Pištaljku je u julu prošle godine pokrenula grupa novinara uz pomoć dve nevladine organizacije, ali je ideja za ovaj portal nastala nešto ranije, pošto smo uočili da je građanima neophodan bezbedan kanal preko koga mogu anonimno da prijave korupciju, ali i da budu sigurni da će njihovi navodi biti istraženi, a dokazi o korupciji objavljeni. U Srbiji je trenutna situacija takva da su mediji pod direktnom kontrolom vlasti ili tajkuna te nemaju ni volje ni interesa da istražuju korupciju, a pravosudne institucije su slabe i ne proveravaju navode građana.
COD LUNA: Da li vjerujete da vaš rad utiče na nosioce javnih funkcija i kako utiče?
Radomirović: Jedan od ciljeva Pištaljke jeste da institucije države konačno počnu da rade svoj posao u interesu svih građana, ne u interesu nekih pojedinaca ili grupa. Posle tekstova koje smo objavili na sajtu neke institucije su preduzele mere da zaštite uzbunjivače, a neki nosioci javnih funkcija su veoma negativno govorili o našem radu.
COD LUNA: Strah kod građana koji su svjedoci zloupotreba javnih interesa svakako postoji. U Srbiji je bilo i nekoliko ubistava vezanih za sudske procese koji su štitili javni interes. Da li mislite da u ovom trentuku bijes zbog zloupotreba javnog interesa može pobijediti strah od odmazde?
Radomirović: Mi smo za deset meseci rada dobili oko 700 prijava, a zanimljivo je da mnogi građani ne žele da ostanu anonimni i hoće da javno svedoče o zloupotrebama. I nekoliko okruglih stolova koje smo organizovali pokazali su da uzbunjivači nisu uplašeni i da - naročito ako su organizovani - mogu da predstavljaju snagu koja će situaciju promeniti nabolje.
COD LUNA: Da li je veći problem strah građana da prijave slučajeve korupcije ili nespremnost institucija da prijavljene slučajeve procesuiraju i prekršioce kazne?
Radomirović: Jedan od glavnih problema u borbi protiv korupcije u Srbiji je što građani ne veruju institucijama, odnosno veoma mali broj optužnica podiže se na osnovu prijava građana. Nažalost, većina institucija nije bila spremna da reaguje ni kada smo dokaze o korupciji objavili na Pištaljci, ali sigurni smo da će se to promeniti.
COD LUNA: Kako prikupljate informacije – da li sami istražujete ili vam se javljaju uzbunjivači i insajderi i dostavljaju vam informacije i dokumenta?
Radomirović: Deo priča istražujemo sami na osnovu informacija koje kao novinari dobijamo, ali priličan broj članaka napisan je na osnovu prijava i dokumenata postavljenih preko Pištaljke. Tako smo već prvih dana rada anonimno dobili dokumenta koja dokazuju da je Vlada Srbije tajno odlučila da nadoknadi eventualnu štetu ruskom Lukoilu ako ta ruska kompanija izgubi sudski spor koji je protiv nje i države Srbije povela hrvatska INA zbog imovine nacionalizovane pre dvadeset godina. Ovakvu informaciju nismo mogli dobiti zvaničnim kanalima, jer je odluka doneta tajno i zato je bitno uspostavljanje bezbednog kanala za komunikaciju sa građanima. Građani imaju mnogo informacija o zloupotrebama, umreženi građani mogu da razmenjuju te informacije, upoređuju podatke i da ih prosleđuju novinarima kako bismo na kraju zajedno promenili sadašnje loše stanje. Mislim da je borba za što direktnije učešće građana u kontroli vlasti danas podjednako važna kao borba protiv samovolje Slobodana Miloševića devedesetih.
COD LUNA: Za koje slučajeve o kojima ste vi prvi pisali su drugi mediji pokazali najveće interesovanje?
Radomirović: Ispostavilo se iz našeg dosadašnjeg iskustva da takozvani veliki mediji nisu spremni da sami istražuju korupciju, ali da su voljni da preuzmu priče koje objavimo na Pištaljci i da nastave s istraživanjem. Tako su gotovo svi mediji u decembru preneli našu informaciju da privatna firma ministra životne sredine Olivera Dulića posluje sa čak 70 budžetskih ustanova. Nažalost, interesovanje novinara splaslo je posle nekoliko dana, verovatno po direktivi iz kabineta političara. Veći mediji preneli su i naše tekstove o tome da je Vlada tajno pripremila prodaju najveće srpske banke (Komercijalna banka), da su netragom nestali milioni iz Fonda za penzijsko osiguranje, da je tajna policija birala tužioce u takozvanoj reformi pravosuđa...
COD LUNA: Koji slučaj o kome ste vi prvi izvještavali smatrate tipičnim primjerom moguće korupcije?
Radomirović: Bliski saradnik predsednika Borisa Tadića Srđan Šaper (u depešama objavljenim na WikiLeaks američke diplomate nazivaju ga neformalnim predsedničkim savetnikom) vlasnik je jedne od najvećih marketinških firmi u Srbiji. Šapera je Vlada nedavno imenovala za predsednika Upravnog odbora Beogradske filharmonije, što ne bi bilo sporno da Filharmonija nije sklopila ugovor sa Šaperovom firmom. Dakle, jedan čovek upravlja državnom institucijom i u isto vreme posluje s njom. To je čist primer sukoba interesa koji može voditi u korupciju.
COD LUNA: Postoji procJena da državni budžet Srbije godišnje zbog korupcije izgubi 400 miliona evra prihoda samo iz javnih nabavki. Nedavno je otkriven slučaj u Ministarstvu trgovine u kom je plaćena javna nabavka, kreiranja i postavljanja web stranice, koja više nego desetostruko prevazilazi tržišnu vrednost. Ispostavilo se da stranica uopšte ne postoji i da je čitav posao povjeren kompaniji koja se bavi fizičkim obezbjeđenjem. Da li je izveštavanje o takvim slučajevima ikada imalo sudski epilog za prekršioce u Srbiji?
Radomirović: Nažalost, sudskih epiloga u slučajevima kad visoki funkcioneri krše zakon ili zloupotrebljavaju svoj položaj još nema. Srpsko pravosuđe prošlo je kroz loše osmišljenu i još gore sprovedenu „reformu“, pa su i sudije i tužioci u strahu da bi mogli ostati bez posla ako se zamere moćnicima.
COD LUNA: Da li ste bili izloženi nekim pritiscima institucija ili pojedinaca od kad ste glavni i odgovorni urednik portala specijalizovanog za izveštavanje o korupciji?
Radomirović: Direktnog pritiska nije bilo, građani su više nego raspoloženi da nam pomognu a funkcioneri o kojima smo pisali za sada se zaustavljaju na tome da nas nazivaju 'saradnicima mafije'.
PROČITAJTE JOŠ:
(BLIN MAGAZIN/đk)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook