Ipak, nakon snažnih zemljotresa u Srbiji, Japanu i Španiji, ona dva koja su nedavno pogodila Banjaluku i Čelinac podsjetila su građane BiH na 1969. godinu, kada je grad na Vrbasu razorio zemljotres jačine 6,9 stepeni Rihterove skale, odnosno devet stepeni Merkalijeve skale.

Poslije zemljotresa od 4,3 stepena po Rihteru, koji je prošlog mjeseca u Čelincu izazvao oštećenja krovova, na starijim kućama ispucali su zidovi, a nekima je obario kućne aparate i sada mnogi ne spavaju mirno.

Priznaju da strahuju od većih katastrofa, koje bi mogle odnijeti ljudske žrtve, ali i uništiti stečenu imovinu.

Među građanima je uvriježeno mišljenje da je novogradnja u BiH znatno nekvalitetnija u odnosu na objekte iz prijeratnog perioda, pa mnogi strepe da bi zbog novih podrhtavanja mogli ostati bez krova nad glavom. Pored toga, u strahu su i oni koji žive u objektima koji su ranije pretrpjeli oštećenja.

Za osiguranje imovine, koje bi bilo idealno za sve ljude koji žive na prostoru gdje postoji tektonska aktivnost, većina bh. građana tvrdi da nema novca. Nadaju se, kažu, da su objekti koje su gradili i kupovali dovoljno izdržljivi i da se užas iz 1969. u Banjaluci više neće ponoviti.

Banjalučanin Dragan Milaković, koji već pet godina živi u jednom od banjalučkih nebodera, kaže da mu poslije nedavnog podrhtavanja nije svejedno.

"Sa suprugom i dvoje djece živim u stambenoj zgradi u novom naselju i plašim se da bismo se zbog malo jačeg potresa mogli naći na ulici. Mnogi su me savjetovali da ne kupujem nov stan, jer danas zgrade 'niču' za nekoliko mjeseci, pa se strahuje da njihov kvalitet nije na zavidnom nivou. Ipak, ja sam prelomio i zadužio se da bih se stambeno obezbijedio, a sada mogu samo da se nadam dobrome, jer za osiguranje nemam novca", navodi Milaković.

I u osiguravajućim kućama potvrđuju da nemaju mnogo zahtjeva za osiguranjem imovine od zemljotresa, ali oni navode da nije uvijek stvar u novcu, nego u mentalitetu.

"Svjedoci smo brojnih poplava koje su nas zadesile prije nekoliko mjeseci i uništile ljudima gotovo sve što su imali, od usjeva i stoke do stambenih i poslovnih objekata. Ipak, to nije uslovilo povećanje broja osiguranika, jer kod nas narod uvijek misli - 'valjda neće mene i valjda neće opet'", navode u osiguravajućim kućama.

Miroslav Miškić, predsjednik Udruženja osiguravajućih društava RS i direktor "Jahorina osiguranja", kaže da ljudi ne zovu čak ni da se raspitaju o ovoj vrsti osiguranja.

"Osiguranje od zemljotresa mora ići u reosiguranje, a većina reosiguravača u takozvanom ekscedentnom ugovoru nema pokriće od zemljotresa, jer se to pokriva kao dodatni rizik. Ovdje je svijest o tom pitanju na vrlo niskom nivou, pa dok se nešto ne desi, niko o tome ne razmišlja", kaže Miškić.

Iako inženjeri građevinarstva u BiH tvrde da se prilikom izgradnje objekata poštuju svi propisi, seizmolozi priznaju da nemaju zahtjeve za seizmičko zoniranje (mikrozoniranje) terena, iako je to neophodno kod gradnje objekata od kapitalnog značaja.

Snježana Cvijić-Amulić, načelnica Odjeljenja za seizmologije u Republičkom hidrometeorološkom zavodu, kaže da se, kada su u pitanju objekti od kapitalnog značaja, poput mostova, stambenih zgrada, bolnica i škola, radi  jedna posebna metoda mikrozoniranja tog terena, na osnovu kojeg se utvrđuju seizmički parametri koji ulaze u statički proračun konstrukcije.

"Mikrozoniranje može biti i na nivou cijele Republike, ali objekti od posebnog interesa, u kojima se nalazi mnogo ljudi i gdje zemljotres može napraviti fatalne posljedice, zahtijevaju posebna mikrozoniranja terena. Po zakonu, mi smo ta institucija koja bi trebalo da radi te mikrorejonizacije, mada uopšte nemamo takvih zahtjeva", priznaje Cvijić- Amulićeva.

Prema njenim riječima, sada se vjerovatno gradi na osnovu karte koja je ranije urađena za urbano područje grada Banjaluke, dok za ostale gradove ne zna.

"Znam da je rađena mikrorejonizacija urbanog područja Banjaluke poslije zemljotresa sedamdesetih godina, mada se do sada područje grada udvostručilo i utrostručilo. Sada je na pomolu da se radi jedan takav projekat", dodaje Cvijić-Amulićeva.

Objašnjava da prognoze za zemljotrese ne postoje te da se na osnovu statistika može reći kada je bila pojačana seizmička aktivnost na nekom rasjedu, ali se ne može najaviti novo podrhtavanje.

"Sa stručne strane, mogu reći da Banjaluka i banjalučko šire područje leži na jednom kompleksnom tektonskom čvoru, gdje se ukrštaju dva aktivna rasjeda. Na tim rasjedima, a to je puknuta zemljina kora, mogu uvijek da se jave zemljotresi, koji su se javljali kroz istoriju i javljaće se u budućnosti. Tako su se desili i zemljotresi u Dragočaju i Čelincu", dodaje Cvijić-Amulićeva.

Seizmolog Ivan Brlek potvrđuje da ista iskustva imaju i u Federalnom hidrometeorološkom zavodu.

"Istina je da se zemljotres ne može tačno predvidjeti, mada mi imamo neka dugoročna predviđanja za narednih 100 godina, gdje ne bi trebalo biti razornih zemljotresa. Gradnja objekata, konkretno u Sarajevu, nije baš na najvišem nivou, jer se ne vodi računa o seizmičkim parametrima. To znamo po tome što imamo vrlo malo takvih zahtjeva", priča Brlek.

Da je kvalitet gradnje u RS daleko od evropskog, potvrđuje i Milenko Stanković, dekan banjalučkog Arhitektonsko-građevinskog fakulteta.

"Izuzetno je teško definisati kvalitet gradnje u BiH. Morate definisati jasne kriterijume, provjeriti na terenu i onda dati ocjenu. Ali, ako mislite u odnosu na standard EU, onda je očigledno da ih ne pratimo i da nam kvalitet nije na zavidnom nivou", ističe Stanković.

Kaže da je opravdano da se ljudi boje preživljene katastrofe, ali tvrdi da je to i jasna poruka kontrolnim organima i inspekcijama da odmah izvrše provjere primjene propisa i o činjeničnom stanju informišu širu javnost.

"Naučnik sam i nisam pristalica plašenja ljudi, ali zato treba učiniti sve da se katastrofalne posljedice i rizik svedu na najmanju moguću mjeru. Zato treba preventivno djelovati i edukovati ljude da žive bez straha od zemljotresa, jer je on loš saveznik za ovu prirodnu nepogodu. Živimo na seizmički aktivnom području i cijela društvena zajednica mora učiniti maksimum da smanji rizik i povredljivost od katastrofe", smatra Stanković.

Aleksandar Cvijanović, generalni direktor Zavoda za izgradnju Banjaluka, kaže da u toj instituciji nastoje da apeluju na savjest svih onih koji učestvuju u gradnji da obezbijede da se objekti koji se grade budu sigurni od zemljotresa.

Već je, kako dodaje, započeta izrada karte seizmičke mikrorejonizacije, koja bi davala te dodatne parametre koje bi trebalo poštovati prilikom urbanizma i građenja.

"Mislim da bi, u principu, objekti trebalo da budu u standardu koji može da zadovolji očekivane zemljotrese. E sad, ne možemo uvijek 100 odsto tvrditi da će izvođači postupiti kako treba i da će nadzorni organi projekat ispoštovati 100 odsto. To može da stvara neku vrstu zebnje, straha i rezerve da se sutra eventualno neki od objekata neće ponašati u skladu sa očekivanjima", priznaje Cvijanović.

Sa druge strane, Stanković navodi da u tom smislu ne smije postojati bojazan od nesavjesnog rada graditelja, jer "nesavjesan graditelj ne smije biti u poziciji da gradi arhitektonska zdanja."

"Rizik od zemljotresa je izuzetno složeno pitanje, sa posljedicom od moguće katastrofe, te ništa ne smije biti prepušteno slučaju ili nesavjesnosti", dodaje Stanković.

Samir Dolarević, prodekan Građevinskog fakulteta u Sarajevu, tvrdi da svi visoki objekti koji se grade u Sarajevu mogu izdržati zemljotres jačine 7 stepeni Merkalijeve skale, a pretpostavlja se da bi i oni u Banjaluci trebalo da izdrže zemljotrese od 9 stepeni, kakav je bio 1969.

"U građevinarstvu, koliko ja znam, svi projekti značajnijih objekata imaju svoju reviziju i postoje seizmički propisi koji zadovoljavaju međunarodne standarde. Naravno, imate učesnike u gradnji, nadzor izvođača i tako dalje i moguće je da je neki objekat nije urađen onako kako bi trebalo da bude, mada generalno postoje propisi i generalno se pri projektovanju ti propisi poštuju", kaže Dolarević.

Objašnjava da, prema istoriji zemljotresa koju mi imamo u BiH, izgrađeni objekti ne bi trebalo da se sruše pri najjačim očekivanim zemljotresima, odnosno onima koji su nas do sada pogađali. Da li je to zaista tako i da li će bh. građevine odoljeti novim podrhtavanjima, ostaje da vidimo, jer je u borbi protiv prirode budućnost neizvjesna.
Tektonska aktivnost

Teritorija BiH predstavlja jedan od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog poluostrva.

S obzirom na to da veliki rasjed Zemljine kore, od Himalaja preko Irana, Turske i Grčke prelazi preko naše zemlje, nije neobično često podrhtavanje tla.

U BiH ima i nekoliko značajnih regionalnih rasjeda, kao što su bugojanski, višegradski, neretvanski i banjalučki, uz koje se mogu stvarati zemljotresi razorne jačine, a često uzrokuju manja podrhtavanja tla. U posljednjih 100 godina u BiH je zabilježeno više od 1.000 zemljotresa jačih od tri stepena Rihterove skale.
Zloslutna nagađanja

Tim američkih i hrvatskih stručnjaka 2009. godine uzburkao je javnost na Balkanu objavljivanjem studije u prestižnom naučnom magazinu "Geology" u kojoj se, na osnovu višemjesečnog istraživanja, tvrdi da bi čitav Balkan mogao da bude ugrožen razornim zemljotresima, a priobalje čak i snažnim cunamijem. Ovaj međunarodni ekspertski tim istraživao je mogućnost poremećaja unutrašnjosti tla u okolini Dubrovnika, ispitujući tektonske nestabilnosti u tom hrvatskom primorskom gradu, kao i na čitavom Balkanu.

Povod je bio taj što kod Dubrovnika ispod mora postoji tektonska pukotina koja se pruža prema sjeverozapadu Balkanskog poluostrva, u ukupnoj dužini od 200 kilometara. Naučnici su tada naveli da bi cijeli Balkan u skorijoj budućnosti mogli pogoditi razorni zemljotresi, jačine čak do sedam stepeni po Rihterovoj skali.

(Nezavisne novine, BLIN, sv)