Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Budući da su, u vrijeme kada je Nikola T. Kašiković preuzeo ulogu vlasnika i glavnog urednika Bosanske vile, u Bosni i Hercegovini prilike za kulturni rad sa naglašenim, srpskim, nacionalnim tonom bile jako teške, Vilin urednik je bio prinuđen za svoj rad potražiti podršku van zemlje. „Stoga je on, odmah po preuzimanju uredničke dužnosti, nastojao da nađe čvršće i trajnije uporište, gdje bi mogao, u slučaju potrebe (a nju je, u većoj ili manjoj mjeri uvijek osjećao), da traži pomoć. A takvu pomoć mogao je da nađe jedino u Srbiji.“(1)

Veze koje je Kašiković ostvarivao sa srpskim intelektualnim i političkim krugovima u Beogradu i drugim srpskim gradovima u velikoj mjeri su uticale, kako na uređivačku politiku tako i opšti kurs časopisa. Međutim, jednako uz pozitivne efekte Kašikovićeve veze sa Srbijom su imale i negativne posljedice. Prije svega uticale su na odnos austorugarskih vlasti prema Vili i njenom uredniku. Austrougarske vlasti su, kao što se u prošlom nastavku našeg feljtona moglo vidjeti, imale negativan otklon prema Kašikoviću i njegovom kulturnom angažmanu od samog početka, te su stoga budno pratile svaki njegov potez i korak.

Austrougarske vlasti su posebno podozrijevale od Kašikovićevih odlazaka van Bosne i Hercegovine, a posebno su pratili njegove odlaske u Srbiju i aktivnost koje je tokom boravka u Srbiji Vilin urednik sprovodio.

Koliko su tadašnje okupatorske vlasti bile oprezne i sumnjičave po pitanju Kašikovića, kako u svojoj opsežnoj studiji o Bosanskoj vili navodi Nikola Đuričković, najbolje se da uočiti iz izvještaja Zajedničkog ministarstva finansija Zemaljske vlade o putovanju Nikole Kašikovića i gimnazijalca Sime Jeremića u Beograd na proslavu stogodišnjice rođenja Vuka Karadžića 1888. godine. U tom izvještaju između ostalog stoji: „Pošto Nikola Kašiković nije politički pouzdan i pošto se, prema sadašnjim zapažanjima, čini da on čvrsto stoji uz ultrasrpske elemente u Mađarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji, zatim u kraljevini Srbiji i kneževini Crnoj Gori, obavijestila je Zemaljska vlada poslanstvo u Beogradu o dolasku obojice u Beograd i zamolila poslanstvo da nadgleda obojicu u beogradu i da na osnovu svojih zapažanja pobliže izvjesti Zemaljsku vladu.“(2)

Opreznost austrougarskih vlasti postala je još veća nakon što je Vilin urednik počeo na stranicama časopisa sve učestalije donositi prikaze knjiga čiji su autori bili pisci iz Srbije. U više navrata oni su pokušali osujetiti mogućnost dobavljanja tih knjiga u Bosnu i Hercegovinu, pa su u skladu s tim nastojanjem više puta vršili zaplijenu knjiga i drugih štampanih dokumenata koji su im se činili sumnjivi. „Tako, na primjer, kada je 1893. godine uhvaćena pošiljka u kojoj je bila zbirka pjesama Dahire Jovana Ilića poslana Kašikoviću, barun Apel, šef Zemaljske vlade, povodom toga, uputio je Kalaju opširno pismo, u kojem za Kašikovića kaže da je „riječju i slovom samo jedan od vođa nezadovoljnika bosanskih Srba, čije su težnje usmjerene ka agresivnoj propagandi u velikosrpskom smislu.“(3)  Uprkos tome Nikola Kašiković je i dalje nalazio načina, i kanale, kako prebaciti prijeko potrebnu literaturu u BiH.

Da je spektar smicalica i prepreka koje su vlasti upotrebljavale kako bi osujetile rad Bosanske vile i aktivnosti njenog urednika bio veoma širok, te do koje granice je dosezala želja da se Vila ugasi, najbolje pokazuje inicjativa  za pokretanje lista Nada. Naime, 1895. godine Zemaljska vlada je donijela odluku o pokretanju ovog lista kako bi davanjem visokih honorara i drugih beneficija odvratila književnike od saradnje u Bosanskoj vili. Time su vlasti u konačnici imale namjeru postepeno gušiti Vilu i na kraju je potpuno ugasiti.

Već naredne, 1896., godine pritisci na Nikolu Kašikovića postaju još jači. Te godine barun Kučera donosi odluku da se Vilin urednik uhodi putem špijuna, kako bi se na taj način srozao njegov ugled, te kako bi se ljudima koji sarađuju sa njim dalo doznanja da to ne trebaju činiti. Kučera već tada dovodi u pitanje i opravdanost koncesije kojom je Vili odobreno izlaženje te tim povodm zaključuje: „Premda je Bosanska Vila koncesionirani list, Kašiković je načinio od njega arenu neprijateljske propagande prema nama.“(4)  

(BLIN MAGAZIN)

VEZANI TEKSTOVI:

(9) BOSANSKA VILA 1885-1914./NIKOLA T. KAŠIKOVIĆ - SARAJLIJA (2): Radio predano na podrijevanju i rušenju austrougarskog okupatora u BiH
(8) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Nikola T. Kašiković kao urednik 'Bosanske vile' (1)
(7) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Bosanska vila za uređivanja Nikole Šumonje
(6) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Bosanska vila za uređivanja Božidara Nikašinovića
(5) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Prvi broj Bosanske vile (koncept i sadržaj)
(4) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Rad na pokretanju časopisa
(3) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Austrougarska okupacija i njen uticaj na razvoj društvenih i kulturnih prilika u BiH
(2) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Otvaranje prvih štamparija i pokretanje listova
(1) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: BIH neposredno pred austrougarsku okupaciju
MEDIJSKI PROJEKTI: Zašto feljton o časopisu Bosanska vila?