"Imao sam 16-17 godina, slavio sam Novu godinu s prijateljima i došao kući čestitati roditeljima. Moji su roditelji bili veliki prijatelji s Mešom Selimovićem i njegovom suprugom Darkom. moja majka doktorirala je na njegovu radu i utemeljiteljica je Akademije scenskih umjetnosti, na koju je poslije dovela kao profesore Sidrana, Kustu... Kad sam te večeri ušao u kuću, njih je četvero sjedilo. a Mesa i moj otac nešto su živo raspravljali. Otac mi je bio gradonačelnik Sarajeva. Mesa se nešto posvađao s tadašnjim bosanskohercegovačkim rukovodstvom i želio je otići u Beograd i zbog te svađe... I čujem kako moj otac uvjerava Mesu Selimovića da ne treba ići. da se tu treba borili. Meša njemu govori u jednom trenutku: 'Salko, ali ti moraš shvatiti jednu stvar, ne mogu više. Mi smo ti prokleti. Vidiš onaj radijator', pita ga (imali smo u sobi jedan starinski radijator) i obojica pogledaše u njega. Meša nastavi: 'Mi smo ti često kao onaj radijator. Kod nas čovjek, kad naraste malo više od tog radijatora, odmah naiđe na one koji ga žele vratiti na onu njihovu i njegovu visinu - ja jednostavno ne pristajem biti visok kao radijator.'

I to je prokletstvo ovih naših područja... Ovdje je najlakše biti visok kao radijator jer si onda super svima. Ako svi pristanemo biti isti. i uz to mali, ništa nećemo napraviti", kaže nam Lagumdžija.

U današnjoj BiH on ima puno neprijatelja; zovu ga" rušiteljem zemlje", "čelnikom jedine fundamentalističke stranke u BiH", "najvećim političkim manipulatorom u BiH".

U dvoentitetskoj državi politički ključa; s jedne strancu RS-u je balkanski nacionalistički buldožer Milorad Dodik, koji se budi, ruča i liježe s idejama o referendumu, u Federaciji je konačno fomirana vlast, ali je dva HDZ-a u Mostaru osporavaju tvrdeći da je nelegalna i nehrvatska. Ukratko, visoki predstavnik Valentin Inzko preznojava se od problema. Hrvatska i Srbija miješaju se ili pak stoje po strani, od prilike do prilike, a unutar same BiH puno je različitih političkih ideja i političkih interesa, a malo dogovora. Politička je situacija paralizirana. Ako jedna strana na nešto pristane, ona druga neće. Saveznici su postali protivnici i svi zajedno već napravili puni krug pa su svi opet na početku.

U svom sarajevskom stranačkom uredu, dok mu društvo pravi federalni ministar obrazovanja i znanosti Damir Mašić, donedavni glasnogovornik SDP-a, ispričat ce nam još jednu anegdotu: "Druga priča vezana je uz mog dragog prijatelja, pokojnog fra Petra Anđelovića, provincijala Bosne Srebrene. To je bilo 1996., davao je intervju jednim hrvatskim novinama koje nisu baš bile blagonaklone prema njegovim razmišljanjima, a on je u tom velikom intervjuu govorio o cjelovitosti Bosne, govorio je o onome čemu je posvetio svoj život. U takvu BiH vjerujem i ja. I pita njega novinar, onako ljut u jednom trenutku, jer ono što je fra Petar govorio nije mu se uklapalo u koncept: Pa dobro, fra Petre, vi ste Hrvat, vi ste katolik, vi ste franjevac, vi ste, koliko vidim, i Bosanac, vi ste Europljanin.pa recite mi, fra Petre, što ste vi najviše?' E sad, pazite, svećeniku postavit i takvo pitanje vrlo je delikatno. I fra Petar mu odgovori: 'Mladi gospodine, ja sam sve to što ste me pitali, ali ako me pitate što sam najviše, onda sam najviše ono što mi vi najviše napadnete. A bojim se da sam u ovome trenutku najviše ono što biste vi najmanje željeli čuti...'"

Kakva je trenutačna situacija u BiH ?

Odlična. A kakva je kod vas?

Dajte ozbiljno.

Kao što je u više navrata i iz više izvora rečeno, ovo je dosad najveća politička kriza u BiH od završetka rata, od Daytona do danas. Ali, na jedan je način sasvim logično da je to tako jer ipak se na posljednjim izborima nešto važno dogodilo. Pustimo na stranu to što je SDP pobijedio pa onda šef svake pobjedničke stranke nužno misli da se na izborima nešto značajno dogodilo, ali objektivno gledajući, mi smo jedina stranka u Parlamentu BiH koja u svojim redovima ima zastupnike iz sva tri naroda. Birači koji su birali naše predstavnike imaju jednu vrstu senzibiliteta i nisu preskakali one koji nisu iz njihova naroda ako su smatrali da su kvalitetni ljudi. Struktura zastupnika SDP-a, koji dolaze iz Sarajeva, na primjer, odražava predratnu strukturu Sarajeva, i to govori o prirodi ljudi koji glasaju za SDP. Mi smo sada postali ne samo najveća politička stranka nego smo i stranka koja ima zastupnike iz sva tri naroda. I na neki smo način postali stranka matematičkih manjina: mi smo najveća bošnjačka stranka u Republici Srpskoj gdje su Bošnjaci manjina - tamo smo pobijedili SDA. Zatim, mi smo najveća srpska stranka u Federaciji; čak više od 70 posto Srba u Domu naroda dolazi iz SDP-a. Među Hrvatima smo pobijedili u dijelovima Federacije gdje Hrvati nisu većina. Nakon 20 godina u jednom podijeljenom društvu stvari su se ponovno preokrenule. Konstitutivne manjine više ne traže zaštitu svojih nacionalnih stranaka, već se sada prvi put ti ljudi, koji so već 20 godina osjećaju kao frustrirana manjina. odvajaju od svojih nacionalnih stranaka ili čak od svojih radikalnih nacionalnih stranaka smatrajući da ih oni još više uvlače u blato.

Zašto je onda došlo do krize koja traje već mjesecima?

Zato što je pobijedio novi koncept razmišljanja. Ponosan sam jer me napadaju sa svih strana. Napada me slična vrsta i Srba i Hrvata i Bošnjaka: za jedne reinkarniram otomansku imperiju kao bošnjački nacionalist, ovi s kratkim hlačama i bradicama, a nisu četnici, napadaju me da sam najveći četnik jer nisam musliman po njihovoj mjeri, a u posljednje vrijeme dobivam i ustaške naljepnice. Prije izbora u jednom dominantno bošnjačkom selu blizu Tuzle imali smo predizborni skup. Aktivisti jedne od konkurentskih, tada vladajućih stranaka, obilazili su selo da vide što ljudi misle o SDP-u i o meni. Stariji svijet im je govorio: "Onaj je Lagumdžija fin čovjek", a ovi su im rekli: "Jest, nano, fin ti je on, Samo šteta što je Hrvat." Prezime Lagumdžija može biti netipično, a Zlatko ne djeluje baš "kako bi trebalo biti". Ovdje se sve svelo na to da, kad nemaš argumentaciju, onda se poteže ono vječno pitanje - aha, a što si ti? Čiji si? To može biti tema, ali svakako ne bi trebala biti jedina tema.

Što radi međunarodna zajednica? Pomaže li ili odmaže smirivanju političke. krize?

Ni oni se u svemu ovome ne snalaze. A osim toga, ponašaju se licemjerno. Navest ću primjer: prije četiri godine SDP je bio četvrta snaga u Parlamentu BiH po broju zastupnika i imali smo 140 tisuća glasova. Tada sam ja u očima predstavnika međunarodne zajednice bio divan. "Gospodine Lagumdžija, to za što se vi zalažete, to je budućnost, to su europske vrijednosti... Ovi ostali su nacionalisti, mi naravno moramo komunicirati s njima, ali kad biste vi imali nekih 50 tisuća glasova više, to bi bilo fantastično", tako su mi govorili- Četiri godine poslije mi smo dobili 150 tisuća glasova vise. I više nismo mali i zanimljivi nismo više stranka "budućnost je pred vama". Sad smo prvi put postali stranka broj jedan. Ne uklapamo se više u te njihove međunarodne priručnike. I. odjednom drama. Sad mi govore: nitko ne spori da ste vi pobijedili ali vi ste ipak bošnjačka stranka. Pokušavam objasniti da nismo bošnjačka stranka po profesiji, ali to njima ne vrijedi. Međunarodnoj zajednici i velikom dijelu ranijeg domaćeg establišmenta odgovarala je politika "nema više Harisa, ali je došao Zlatko i sve je isto". E SDP nije to i ja nisam to. I zato je sad odjednom nastao problem. Jer ova današnja BiH nije ona koja je postojala i funkcionirala na takav način 15 godina. Kad je SDP bio manja stranka, onda su naši Srbi i Hrvati bili jako dobri nacionalistima s bošnjačke strane, a nisu im bili dobri naši Bošnjaci. Ja to dobro znam jer sam godinama bio bošnjački izdajnik, jer sam im bio realna opasnost. Sada su problem i Hrvati u SDP-u jer je SDP kao stranka narastao među Hrvatima. Srbi iz SDP-a su problem jer smo "pomeli" stranke iz Banje Luke među Srbima u Federaciji. No. bit je svega to da smo sada prvi put u situaciji pokazati da BiH ne mora funkcionirati kao podijeljeno društvo. Problem je u tome što se ovdje pokazalo da se nacionalizam isplati i da je biti nacionalist u BiH vrlo unosno zanimanje.

Louise Arbour, bivša haška tužiteljica i danas predsjednica ICG-a (Međunarodne krizne grupe), u svom je pismu poslanom na EU adrese napisala da se "BiH ne može na silu očuvati" i da je ovako formirana vlast zapravo nelegalna. Kako ste doživjeli te njezine riječi i što one znače?

Pismo gospođe Arbour je ustvari sažetak šireg izvještaja ICG-a o stanju u BiH za koji smatramo da je zasnovan na lažima i predstavlja direktnu podršku rušiteljima Davton-skog mirovnog sporazuma. ICG je i u ovom izvještaju otišao tako daleko da zarad tih politika fabricira neistine i izvlači naručene zaključke. Samo mala ilustracija dijela tih neistina je tvrdnja da su prije formiranja Vlade FBiH "intenzivni pregovori bili moderirani od strane ambasada Hrvatske i SAD-a... i da je Lagumdžija odbio ponudu koju je šef HDZ-a Dragan Čović prihvatio...". Neoboriva je činjenica da su pregovore predstavnika političkih stranaka modelirali predstavnici OHR-a. uz punu podršku međunarodne zajednice, i da su zajednički prijedlog međunarodne zajednice odbili predstavnici dva HDZ-a. Nažalost!. „fabrikacije ove vrste u ICG-ovim izvještajima » o BiH ne predstavljaju novost za mene jer smo s njihovim predstavnicima prekinuli svaki službeni kontakt pošto su u jednom od svojih izvještaja 2009. na nekoliko mjesta izmislili izjave sugovornika u SDP-u.

Govorili ste o članovima svoje stranke koji dolaze iz redova Hrvata ili Srba. Zašto se na njih gleda kao na "manje" Hrvate ili "manje" Srbe od onih koji su na listama pravih nacionalnih stranaka a za čije kandidate glasa većina tog jednog naroda? Može li BiH uopće funkcionirati bez. tog nacionalnog dijela?

Kad je međunarodna zajednica prije nekoliko mjeseci moderirala medu nama i pokušavala riješiti federalnu krizu, mi smo nastojali zaista biti fer. Mada nam je pripadalo. prema izbornim rezultatima, oko 40 posto hrvatskih mjesta, a 10 je i matematički bilo dokazivo, rekli smo - evo vama većina, ali dajte nam od 6 izvršnih mjesta jedno mjesto. Od 5 mjesta na državnoj razini također smo tražili jedno. Nisu na to htjeli pristati. U situaciji kad smo kao stranka napravili iskorak među Hrvatima, ja nisam mogao biti taj koji će ljude iz svoje stranke dovesti u situaciju da se osjećaju kao "Hrvati drugog reda". Ovdje se nije radilo o jednakopravnosti Hrvata, nego se radilo o jednakopravnosti i Hrvata koji nisu iz HDZ-a. A da ne govorim o argumentima koji su smiješni; vi imate jednog Živka Budimira. generala HVO-a koji je 1991. organizirao Narodnu obranu u Slavoniji i gađao avione JNA, a onda bi ti avioni sletjeli u Mostar da ih Dragan Čović popravi u Sokolu. I sad taj isti Dragan Čović kaže da je Živko Budimir predsjednik bošnjačke samouprave.

I Dodik i Čović upozoravaju da ste baš vi rušitelj BiH a ne oni odnosno da vi, pod krinkom građanske opcije i socijaldemokracije, zapravo stvarate bošnjačku prevlast, naročito na teritoriju Federacije, a predstavnici Hrvata iz dvaju HDZ-a koji ne sudjeluju u vlasti, time gube pravo predstavljati najmalobrojniji narod u BiH.

Zašto mene zovu rušiteljem BiH? Vjerojatno postoji neko frojdovsko objašnjenje. Ja jesam doktor kompjuterskih nauka, ali nisam i doktor medicine pa bi možda Radovan Karadžić alias doktor Dabić to mogao objasniti. Predstavljam političku opciju koja narušava njihove odnose i idilu na koju su oni navikli. Nema više business as usual. Ovdje je princip vrlo jednostavan; ovdje se 15 godina upravljalo zemljom na principu da se svake 4 godine dijelio plijen. Znalo se tko je "dežurni" Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Oni su podijelili institucije, livade, poduzeća, funkcije, budžete... I sve je odlično funkcioniralo. A kad vas Milorad Dodik "pohvali" da ste rušitelj BiH. onda je to otprilike na razini Montyja Pvthona. A kad to učini Dragan Čović. onda mislim da se stvari zaista ozbiljno kompliciraju tako da bi se i dr House teško snašao. No, još me netko slično optužio- Haris Silajdžić - koji mi je direktno rekao da rušim ustavno uređenje BiH. Za sve što radim itekako sam se konzultirao sa Ustavnim stručnjacima i pravnicima, kako iz zemlje tako i iz inozemstva, i jedino je zaista sigurno da poštujemo Ustav. Nismo ni mi sretni što smo sada u ovoj poziciji u kojoj se nalazimo, naročito što se tiče situacije u Federaciji BiH, ali bilo je nužno formirati vlast jer bi inače situacija bila katastrofalna zato što federalne institucije ne bi mogle funkcionirati i tu bi sada ljudi prosvjedovali zbog neisplate plaća, imali bismo umirovljenike pod prozorima, a ispostavilo bi se da je točan i onaj argument kako je Republika Srpska bolji dio BiH i opravdala da Federacija ne funkcionira unatoč tome što je pobijedio SDP. A na prvoj sjednici Vlade Federacije svi su se odrekli posebnih privilegija i materijalnih naknada, još jedne plaće koju su ministri dobivali za neke izmišljene nadležnosti. To ljudi cijene. Morate znati da je ovdje nezaposlenost 45 posto. Kad to kažete strancu, on misli da ne znate dobro izgovarati brojeve na engleskom jeziku.

Što bi bilo da je Milorad Dodik uspio organizirati referendum?

Jasno je da to pitanje treba riješiti međunarodna zajednica. Ako za trenutak pustimo što ja osobno o tome mislim, evidentno je da Dodikov poziv na referendum ima tri kapitalna problema koja treba netko drugi rješavali, a ne SDP. Prvi je problem direktno rušenje Dayonskog mirovnog sporazuma. Postoji jedina ovlaštena osoba kojoj su svojim potpisom i Franjo i Alija i Slobo dali mandat da o tome odlučuje, a to je visoki predstavnik. Izvolite, gospodine visoki predstavniče. vi to riješite da se ne bi rješavalo drugačijim sredstvima. Jer. ako se to dogodi, onda će biti nečega što nikome neće odgovarati. Drugo, to je direktno rušenje Ustavnog poretka jer ne može nijedan entitet donijeti odluku kojom negira odluke državnih institucija.Treće, ovo je i direktni šamar međunarodnoj zajednici. Dakle, direktan odgovor na vaše pitanje glasi: može biti samo ili referendum ili Mirovni sporazum. Ja vjerujem u mir.

Na kraju krajeva on je pod odgovarajućim pritiskom upravo dao obećanje Lady Ashtown da odustaje od referenduma i pratećih stavova. Tako da sada samo ostaje da se vidi da li ce stvarno ispuniti obećanje ili ce biti zaustavljen drugim legalnim sredstvima.

Zašto dva HDZ-a, kao stranke koje su dobile najveći broj hrvatskih glasova, ne sudjeluju u vlasti u Federaciji? Tko zastupa te glasače i zašto se niste uspjeli dogovoriti s njima?

Dva HDZ-a su imala jedan problem logičke prirode. Na proteklim izborima Hrvati su se opredijelili za četiri različite političke opcije: jedni za HDZ, drugi za koaliciju HDZ 90 i HSP, treći za Lijanoviće i Radom za boljitak, a četvrti za SDP. HDZ je imao svoj izborni program, koalicija HDZ 90 i HSP-a svoj je izborni program zasnivala na tome da su oni protiv HDZ-a i to im je bio primarni cilj jer su smatrali da je HDZ svojom politikom doveo Hrvate u položaj u kojemu su se našli i zbog toga su se, ti krajnjoj liniji, i razdvojili od HDZ-a. Oni su smatrali da je Čović osobno kriv i njihova je kampanja bila: glasajte za nas jer ćemo mi smijeniti HDZ. Radom za boljitak imali su svoju kampanju koja se više odnosila na ekonomiju, SDP je imao svoju kampanju, govorili smo ne samo o ekonomiji nego i o pravdi, socijalnim temama... I što se dogodilo? Izbori su završeni i od oko 250 tisuća Hrvata, koliko ih je glasalo na izborima, njih oko 100 tisuća glasalo je za HDZ, Ljubić i HSP su dobili oko 50 tisuća, kao i Lijanovići sami... a SDP je također dobio oko 50 tisuća Hrvatskih glasova. I mi smo samo tražili da Hrvat iz SDP-a bude ravnopravan Hrvatu iz HDZ a. Nismo tražili mjesta koja pripadaju Hrvatima iz HDZ-a, ali se kao dodatni problem pojavilo to što se onda uključila i mašinerija koja je željela održati sustav onako kako je funkcionirao posljednjih 15 godina među Hrvatima kao najmalobrojnijem narodu. Narušio se politički ekskluzivitet.

Predstavnici dvaju HDZ-a iz BiH često su na konzultacijama i u Zagrebu, kažu da ih svi razumiju i da imaju podršku svih, čak i Vesne Pusić. Imate li vi takav dojam ?

Vesnu Pusić izuzetno cijenim i prije nekoliko mjeseci, kad sam bio u Zagrebu, dugo smo razgovarali. Ona mi je puno pomogla u nekim razmišljanjima i s pravom rekla da trebamo radili na tome da se razbijaju nepotrebne predrasude. I moram priznati da mi se čini kako je Čoviću i Ljubiću u tome pomogao neki lokalni lažni Alastair Campbell. Ali, to ne može dugo trajati jer su lažirali neke činjenice, kao prvo onu da mi imamo podršku samo dva posto Hrvata. To je nedokazivo, a suprotna je teza dokaziva i dokazana na izborima. Neki dan sam pričao s Ivom, predsjednikom Josipovićem,...

Jeste li se vas dvojica pomirili? Bilo je s obje strane teških riječi, vi ste rekli da se ni Amerika nije u Irak toliko miješala, on da ste se takvim izjavama spustili ispod političke razine, da vas je zvao da s njim odete u Ahmiće...

Prije svega, nas dvojica se nismo ni svađali. Drugo, moja opaska o Amerikancima i Iraku odnosila se na konkretnu i neprimjerenu izjavu vašeg veleposlanika u Sarajevu.Treće, u Ahmiće, kao i na druga stratišta. nije me ni zvao jer je tamo išao prije svega s državnim i vjerskim izaslanstvima. Prije nekoliko dana pričali smo i o mnogim temama pa i o ovima o kojima vi i ja sada razgovaramo. Kad je u pitanju taj naš odnos, u javnosti se može steći dojam da je došlo do nekog kratkog spoja. S Ivom imam jako dobru komunikaciju i nas dvojica se često čujemo telefonom, puno češće nego što se stječe dojam preko medija. Zatim, u strateškim stvarima, mi se podudaramo. Čuli smo se nakon njegova puta po Americi i mogu reći da s njim imam puno bolju komunikaciju nego s BorisomTadićem. Ako ništa drugo, nas dvojica pričamo bez tajnica, direktno on zove mene na mobitel i ja njega. S Tadićem nemam takvu komunikaciju mada Tadića znam puno dulje jer smo se kao djeca igrali jer su moja majka i njegov otac profesori i kolege s Univerziteta u Sarajevu. Prije nego smo krenuli u školu, kao dječaci smo se igrali u kratkim hlačama. S njim imam dulju povijest, ali s Ivom sam bliži, direktnije razgovaramo. "Gdje si, Ivo?" "Što ima, Zlatko?"... Nas dvojica se slažemo da regija treba novi početak, da je neophodno imati dinamičniju komunikaciju. Mislim da je odlično što su Josipović i Tadić počeli jednu novu relaciju, ali za to je potrebno imati i partnere u državi BiH u mjeri da, pomažući sebi, pomognu i BiH i obratno. A slažemo se i u tome da svatko ima i svoju državu i svoje probleme. Dobro je da komuniciramo, dobro je da pomognemo, ali svatko je od nas uvijek i prije svega zadužen za svoje. I jedni i drugi imamo toliko problema da ne vjerujem da imamo vremena i za tuđe. Ne sumnjam u Ivine dobre namjere.

Kako surađujete s hrvatskim šefom SDP-a Zoranom Milanovićem? Kontaktirate li često? U kakvim ste odnosima?

Dobrim. Najčešće se susrećemo i surađujemo u okviru redovnih aktivnosti Partije europskih socijalista (PES). Milanovićev govor na našem završnom predizbomom skupu 1. listopada 2010, ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu, najbolje oslikava naše partnerske odnose. Milanović je tada rekao da su u BiH prečesto iz Hrvatske i Srbije dolazili mentori i tutori, i da on u BiH ne dolazi ni kao mentor ni kako tutor, već kao prijatelj i europski socijaldemokrat koji zajedno s nama dijeli temeljne vrijednosti: slobodu, pravdu i jednakost.

U kojoj vam mjeri činjenica da su Hrvatska i Srbija ipak nužno zainteresirane za BiH, ako ništa drugo onda zato što to i po Daytonu moraju biti, smeta ili utječe na brzinu nekih promjena u samoj zemlji? Koliko su u tom smislu Zagreb i Beograd još bitni?

Smeta li ili pomaže, ovisi o političkoj volji. To je stvar izbora. Odnosi BiH i Hrvatske i BiH i Srbije mogu biti faktor uzajamnog prosperiteta i mogu biti faktor uzajamne mizerije. U mjeri u kojoj svoje unutarnje probleme pokušavamo riješiti tako što ćemo kreirati probleme kod drugoga, u toj mjeri i sami imamo veći problem. Najviše jedni drugima možemo pomoći ako stvaramo pozitivnu klimu i ako se natječemo tko ce prije i bolje ispuniti neke standarde koji nas čine EU zemljom, ne u formalnom smislu, nego u vrijednosnom smislu.

U smislu tog miješanja ili nemiješanja u situaciju u BiH, ne bi li puno jednostavnije bilo da Boris Tadić kaže Miloradu Dodiku -odustani od referenduma ? Jer, zapravo javnost ne zna što on o tome misli.

Bilo bi. Pozitivan i negativan utjecaj Hrvatske i Srbije u BiH direktni je izbor Srbije i Hrvatske. Ako imaju pozitivan utjecaj, to je zato što su tako htjele. Ako imaju negativan utjecaj, isto tako. Ne vjerujem, nakon sveg svog iskustva, da se baš nismo dobro shvatili. Ne. Srbija i Hrvatska imaju pozitivan ili negativan utjecaj u mjeri u kojoj iz Zagreba i Beograda žele da to tako i bude. Mi se već toliko dobro znamo da nam je sve jasno.

Hrvatska je, manje svojom voljom, a više zato što je morala, pokrenula antikorupcijsku kampanju zbog koje je i bivši premijer sada u zatvoru. Kad će i hoće li se u BiH nešto slično dogoditi?

Ovdje ce sve to bit i još veće. Mi smo zemlja tri jednakopravna naroda. Kod vas je otpočet proces desanaderizacije, a kod nas će to biti triput tako. Kod nas Sanader nije jedan, mi barem imamo trojicu. Kod nas će sve to biti trostruko, i to je jasno. Mi smo kao politička stranka u posljednja dva mandata pet puta u Parlamentu predlagali Zakon o oduzimanju opljačkane imovine koji upravo to podrazumijeva. Mi još nemamo "Zakon Robina Hooda". jer je pet puta taj zakon pao.

Zanima li više Bosna i Hercegovina međunarodnu zajednicu ? Mislite li da postoji neki obnovljeni interes ili je situacija u BiH ostavljena po strani? Dokad će vam trebati Visoki predstavnik?

Visoki predstavnik će nam trebati dok ne promijenimo Ustav pa dok se njegova uloga ne transferira na državne institucije. Kad se mirovni sporazum potpisivao, bilo je najvažnije zaustaviti rat i zbog toga su napravljeni određeni kompromisi, a uspostavljena je i uloga tog međunarodnog predstavnika koji ima svoje bitne ovlasti i koji pazi na funkcioniranje države i održanje stabilnosti...

Zapravo, bit je prethodnog pitanja, kad će BiH biti normalna država?

Kad ujedno bude i građanska i nacionalna. A ne kad bude samo jedno, bez obzira koje od to dvoje. Jer BiH ne može biti samo građanska i zanemariti naše različitosti. Vjerujem u civilno društvo, ali ova zemlja ne može biti samo građanska, mora biti i razumno nacionalna. Bosna i Hercegovina nije samo prosti zbir triju naroda. Odgovornost Bošnjaka je ogromna jer je njih najviše, ali ova zemlja nije moguća bez Hrvata i Srba. Jedini koji je mogu uništiti su Bošnjaci ako odluče da je ona samo njihova. Najbrojniji narod mora biti i najtolerantniji. Kad svi to zajedno shvatimo i kada to prihvatimo, onda ćemo imati šansu. Bošnjaci nisu neodređeno mnoštvo ili samo grupa muslimana na tlu Europe. Bošnjaci su europski narod kao npr. Austrijanci i Grci, Talijani i Hrvati. Bošnjaci su uz to, u najvećoj mjeri, muslimani, i to u mjeri u kojoj su neki drugi katolici ili pravoslavci.Toliko mi ozbiljnih ljudi, intelektualaca iz inozemstva, kao i iz Hrvatske, kaže: 'Sve je to, Zlatko, u redu što ti govoriš, ali ta će Bosna biti takva kako ti pričaš za 10-20 godina. Tek tada će to biti realno.' Moj je komentar da neće biti realno ni tada ako ne postoji makar jedna "budala", kao što sam danas za neke to ja, koja će to neumorno "gurati". Jer, znate, postoje ljudi koji ne žele živjeti i rasti samo do visine radijatora. Prije četiri godina nas takvih je bilo 140 tisuća, a sada nas je 300 tisuća. Je li to pomak? Očigledno jest.

Globus/DEPO PIORTAL/a.k.