Ansambl Malog gradskog teatra Zad Kanal Sofia predstavili su djelo koje se na crnohumorni način poigrava sa problemima tranzicije na balkanskom prostoru.

„Ovo je tekst koji surovo i smiješno, jezovito na način antibajke o periodu tranzicije, govori o vremenu koje je izmjenilo naše gradove, naše ulice, otvorilo prostor za mnoge sumnjive i pokvarene tipove koji kupuju sve, pa i nasu dušu. Ta iskustva su vrlo slična u svim balkanskim zemljama, u pitanju su nijanse. Zato sam bio uvjeren da srednjevjekovni motiv berberina koji odluči uzeti pravdu u svoje ruke i kao antijunak kazniti nove neprikosnovene gazde današnje tranzicije sa željom da odbrani pravo na tradiciju, ljubav, moral i poštenje, može biti predstava koja će nas dirati, ali i opomenuti da je nakon svih ideologija 20 stoljeća ostala jos jedna, ideologija korporatizma.“, rekao je o predstavi Mustafić, koji je u jednim bugarskim novinama okarakteriziran kao "reditelj balkanske poetike, emocije i strasti, brutalnog humora".

U predstavi glume: Irina Zambonas, Filipa Avramova, Petar Kalčev, Filip Avramov, Kristina Karaivanova, Aleksandar Kadiev, Evgenij Budinov, Vladimir Dimitrov, Stoan Mladenov, Vladimir Penev, Ilka Zafirova i Ivan Petrušinov. Autor songova je Željka Udovičić, scenografija je djelo Dragutina Broza, a muziku je komponovala Tamara Obrovac.

“Predstava je sjajna! Glumački tour de force! Spakovano kao bombona. Tačno gađa stilski hibrid tragikomedije i logiku apsurda. Ima bjesomučnu brzinu farse. Scenografski beskrajno jednostavna, a spektakularna.“, ushićeno je prokomentirao predstavu autor Goran Stefanovski koji je prisustvovao premijeri 14. maja u Sofiji.

Prema reakcijama teatarske kritike ova regionalna saradnja uspjela je da nađe zajednički pozorišni jezik dok postavka Dine Mustafića “vrije i kipti” od teatralnosti, od snažnih rediteljskih domišljaja koji očito raspiruju maštu glumaca.

Malo gradsko pozorište osnovala je u januaru 1990. grupa glumaca uključujući i najistaknutija imena bugarskog glumišta sa ciljem da potpuno reformiraju bugarski teatarski sistem. Trupa Malog gradskog pozorista je jedna od najboljih i uživa neprekidnu pažnju publike  i stručnjaka u zemlji i  inostranstvu.

“Obradovao me poziv da dođem raditi u Bugarsku. Cijenim bugarsku pozorišnu tradiciju, imao sam prilike vidjeti ranije mnogo dobrih produkcija, izvrsnih glumaca, maštovitih reditelja, tako da sam sa ushićenjem prihvatio mogućnost da radim u takvoj sredini, gdje ima dara i posvećenosti scenskoj umjetnosti.“, rekao je o svojoj saradnji sa bugarskim kolegama Mustafić.

Inače, bugarskim medijima zanimljiv je bio teatarski život tokom opsade Sarajeva, te je u jednom od intervjua Mustafić tim povodom istakao: „Cijelo vrijeme rata postojao je intezivan kulturni život, dok su odjekivali rafali i topovske detonacije, slušao se Bah i govorio Šekspir sa scene, bio je to odgovor varvarima sa okolnih brda koji su pokušali razoriti multikulturalni karakter Sarajeva. Umjetnost je bila važna kao i voda i hljeb, bez nje se nije moglo zivjeti.“

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/eb)