Detaljnija biografija ovih fotografa dosad nije napisana iz razloga što se niko još toga nije prihvatio. O njima se sa sigurnošću zna da prave fotografije: da bi se dopali ženskoj publici, da bi ulovili subjektivnu stvarnost, da bi zadovoljili svoju radoznalost, da bi se radovali brzim rezultatom digitalne fotografije, da bi zadovoljili nagon za vizuelni izražaj. Vrlo često fotografiraju i bez ikakvog razloga.

Njihove fotografije često oslikavaju unutrašnje ambijente – jedan uvijek na svoja putovanja nosi aparat sa sobom, ali njegove fotografije ne oslikavaju to; zato kad vidite portret crnog dječaka kod drugog, znat ćete da se hvali da je putovao po Africi.

Konceptualna rasijanost kod jednog je rezultat mladosti, ili duhova mladosti koji ga progone i ne daju mu mira. Njegova pasija prema crno-bijeloj fotografiji vodi ga ka romantičnim početcima medija.

Klasičan likovni jezik je u središtu interesa kod drugog. U svom izrazu on najčešće koristi tehniku kolaža gdje je fotografija često samo vizuelni input. Kad bi znao da slika, najvjerojatnije ne bi koristio aparat toliko često.

Na ovoj izložbi oni predstavljaju portrete likova iz njihovog vidokruga.

(DEPO/md)