Foto: pozorišne predstava 'Hasanaginica' iz 1932.

Piše: Predrag Lucić

Nova runda katastarskoga rata oko neintelektualnog vlasništva nad najpoznatijom morlačkom usmenom baladom, koju je za svoga davnog putovanja po Dalmaciji zapisao Alberto Fortis, odigrala se u Zadvarju, gdje je Mate Kuvačić Ižepa predstavio svoju knjigu pod naslovom »Čija je Hasanaginica«. Posve očekivano, zlosretna Fatima Arapović rođena Pintorović u Zadvarju je proglašena zadvarskom svojinom, budući da – kako reče Kuvačić – »više od ikoga pravo na Hasanaginicu imaju Zadvarjani, jer je ona zajedno sa svojim suprugom Hasan-agom Arapovićem najviše vremena provodila u kuli u Zadvarju«.

Fatimu Arapović svojom drže i Imoćani, a tamošnji je psihijatar Mijo Milas iznad Modroga jezera nedavno otkrio i njezin navodni grob, gdje bi uskoro trebao niknuti i spomenik na kojemu će na pedesetak svjetskih jezika pisati kako je otjerana ljuba Hasanagina, na svome putu od doma Pintorovićevih na Klisu do nesuđenoga odredišta u dvorima imotskoga kadije, upravo na tom mjestu »b'jelim licem u zemlju udrila i uput se s dušom rastavila, od žalosti gledajuć, sirota«.

Nema ta, kako se ono zvaše, Fatima nikakve veze s Imotskim, tvrde Vrgorčani, gnjevni što im Imoćani kvare posao. Jer u vrgorskom etno-selu Kokorićima već desetak godina traje turistička eksploatacija Hasanaginice. Tamo je poduzetni vlasnik etno-sela Zvonimir Prvan obnovio i uredio »kuću u kojoj je rođena Hasanaginica«, te pred njom maše spomenutom knjigom Mate Kuvačića, a koji pak – kako i priliči hrvatskom historiografu – na osnovu pretpostavki kao najuvjerljivijega povijesnog izvora iznosi tvrdnje da je »autor te najprevođenije hrvatske pjesničke riječi« nitko drugi do poduzetnikov predak – vojvoda Ante Prvan Prže. On je, veli obiteljska legenda, ugostio Fortisa i na uho mu izgovorio baladu koju je nemarni Padovanac greškom pripisao egzotičnom puku morlačkome, te na taj način svoga domaćina lišio autorstva nad stihovima koje će potom prevoditi Goethe, Scott, Puškin, Mickiewicz i drugi, a vojvodinim nasljednicima uskratio čitave škrinje dukata od tantijema.

Mate Kuvačić sa zavidnom vještinom pronosi svoju knjigu kroz sva ta dalmatinska mjesta po kojima svojataju Hasanaginicu. Ima čovjek u toj priči tezu koja podjednako pali i u Zadvarju i u Imotskom i u Vrgorcu, a ona glasi: »Danas, nažalost, podjednako kao Hrvati Hasanaginicu svojataju Srbi i Muslimani. Međutim, povijesne činjenice govore drugačije. Istina je da se radnja odvijala na području gdje je živjelo muslimansko pučanstvo, ali radi se o hrvatskom kraju.« I tako se do u beskraj i u besmisao nastavlja katastarska bitka za Hasanaginicu koja je na nacionalnom nivou ili hrvatska ili srpska ili bošnjačka, baš kao što je na općinskoj razini ili zadvarska ili imotska ili vrgoračka.

Svačija je, samo svoja nije. I svatko si uzima za pravo da nad njom izriče svoje prijeke sudove. A nitko od njih pritom nije baštinik Hasanaginičinog tragizma nego samo prijeke naravi njezina muža i trgovačkog duha brata joj Pintorović-bega. Zbog kojih se s dušom rastavila.

Vezani tekst - VIDEO/HRVATSKA: U Imotskom se gradi spomenik Hasanaginici

Novi list/DEPO PORTAL/a.k.