- Sud i Tužilaštvo BiH nemaju još mnogo kredita da to odugovlače. Malo im je ostalo i oni veoma brzo treba da preduzmu nešto što će pokazati šta su radili. Treba da podignu optužnice, privedu optužene i započnu ozbiljan proces ili će to uraditi pravosuđe u Srbiji - istakao je Štrbac.

GLAS: Obilježena je godišnjica akcije “Oluja”, hrvatski generali su osuđeni u Hagu, a Hrvatska i dalje tvrdi da je to bila blistava akcija i dan pobjede?
ŠTRBAC: Teško je bilo očekivati da će presuda hrvatskim generalima otrijezniti i preobratiti hrvatsko društvo koja je živjelo na lažima svih godina od rata do sada. U Hrvatskoj šok još traje jer su živjeli na laži koja se sada okrenula za 180 stepeni. Ovom nepravosnažnom presudom počinje katarza pročišćenja i suočavanje sa prošlošću hrvatskog društva. Tempo mirenja sa činjenicama međutim ide brže nego što sam ja mislio da će biti, ono što se u Hrvatskoj nije moglo čuti dvije decenije sada se u posljednjih dana čuje, a to je ružnija strana novije prošlosti Hrvatske, posebno o “Oluji”. Sada se postavljaju pitanja šta se sve radilo u Hrvatskoj, da li je “Oluja” zaista bila sjajna kao što su ubjeđivali u Hrvatskoj, kao što su je prikazivali u udžbenicima. To je početak katarze koja će trajati dugo.

GLAS: Koliko to doprinosi pomirenju u regionu?
ŠTRBAC: Državni vrh Hrvatske sada nastoji da djeluje malo umirujuće, ali ne vjerujem da oni to rade zbog sopstvene savjesti već zbog pritiska međunarodne zajednice. Hrvatskoj je prioritet ulazak u Evropsku uniju i oni će, htjeli to ili ne, morati da prihvate presude kao realnost, a ne da napadaju Haški sud. Oni se umirujuće ponašaju manje zbog odnosa i stanja u regionu, već prvenstveno zbog EU i zadržavanja prijateljstva sa Amerikom. Pitanje je da li će Hrvatska i ove godine slaviti 5. avgust kao Dan domovinske pobjede i domovinske zahvalnosti kao do sada. Ipak, mislim da će Hrvati iz inata prema presudi i dalje slaviti “Oluju”, ali vjerujem da će se sam politički vrh distancirati od toga, jer Evropa i svijet neće blagonaklono gledati na obilježavanje onoga što je označeno kao “udruženi zločinački poduhvat”. Kada bude potvrđena prvostepena presuda, biće suludo da taj dan bude slavljen kao blistava akcija.

GLAS: Ovih je dana obilježena godišnjica stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Kako gledate na to što su odgovorni i osumnjičeni za zločin, poput Ejupa Ganića, još na slobodi, a zna se njihova uloga u tim dešavanjima?
ŠTRBAC: I Bošnjaci, kao i Hrvati su koristili i uživali na negativnom imidžu srpskog naroda i epitetu “agresora” koji mu je dodijeljen na početku rata. Svi su drugi proglašavani srpskim žrtvama, a to još traje u BiH. Sada se u Hrvatskoj potvrdilo da to nije tačno, pa će morati da se mijenjaju udžbenici, ali i svijest ljudi. To se mora desiti i u BiH, da izbije istina na svjetlost dana. Neko će morati da odgovara i za dešavanja u Dobrovoljačkoj, nadam se najkasnije za godinu-dvije. Ako to ne uradi Sud BiH, onda će to uraditi pravosuđe Srbije koje ima nadležnost za to.

GLAS: Bošnjački političari, Sud i Tužilaštvo BiH i dalje opstruišu procesuiranje odgovornih za zločine nad Srbima. Kako riješiti taj problem?

ŠTRBAC: Sud i Tužilaštvo BiH nemaju još mnogo kredita da to odugovlače. Malo im je ostalo i oni veoma brzo treba da preduzmu nešto što će pokazati šta su radili. Treba da podignu optužnice, privedu optužene i započnu ozbiljan proces ili će to uraditi pravosuđe u Srbiji. Nema drugog rješenja, mislim da u tom pravcu idu i pritisci izvana. Ne može se dugo kupovati vrijeme, što se pokazalo i u Hrvatskoj. I oni su dugo odugovlačili, ali sada kada je došlo “stani-pa'ni”, kada su pred vratima EU, morali su da popuste. Tako će biti i sa BiH. Pravim poređenja sa Hrvatskom jer je tamo sve ranije počelo, pa se ranije i završava.

GLAS: Bliži se i godišnjica zločina nad “Tuzlanskom kolonom”?
ŠTRBAC: I “Tuzlanska kolona” je kao i “Oluja”, udruženi zločinački poduhvat. Zločin je nesporan, treba se utvrditi ko je sve učestvovao u tom zločinu. Ako BiH misli da ozbiljno krene u integracije i ako misli da postane iole ozbiljna i priznata država, ona mora i “Tuzlansku” i “Dobrovoljačku” da procesuira. To će se sigurno desiti jer će ti sporovi morati da se završe.

GLAS: Kako komentarišete saradnju u regionu što se tiče istraga o ratnim zločinima, da li je ona na zadovoljavajućem nivou?
ŠTRBAC: Još 2006. godine potpisan je sporazum o saradnji između tužilaštava Srbije i Hrvatske, ali je on tek u posljednjih godinu počeo da daje rezultate. U početku je bilo zamišljeno sa hrvatske strane da to bude jednostrano, ali je tužilaštvo iz Srbije učinilo da to bude dvostrano. Na primjer, za Merčepa i Glavaša nešto dokumenata je došlo iz Haga, ali je dosta došlo i iz Tužilaštva Srbije. Tu je i postupak o stradanju invalida u Dvoru i Hrvatskoj na kojem dvije zemlje sarađuju. Može se reći da se mjesečno otvaraju po dva slučaja u saradnji sa Hrvatskom, što je prilično dobro. Srbija i sa Republikom Srpskom i njenim tužilaštvima dobro sarađuje. I nevladine organizacije mogu dosta da pomognu i da razmjenom dokumentacije podstaknu da se slučajevi rješavaju. Što se tiče BiH, osnovno je da saradnja ne može da bude jednostrana, kao takva ne može da funkcioniše. BiH će morati pokazati da želi da se slučajevi riješe, pa tada može i očekivati da sarađuje bolje sa drugima. Sve dok ne bude sa svih strana u regionu dvostrana, saradnja neće biti dobra.

GLAS: Koliko je bitno da i različite nevladine organizacije sarađuju sa pravosudnim institucijama?
ŠTRBAC: Mi smo Tužilaštvu u Hagu još 1995. godine dostavili neke naše dosijee koji su tada stali u jednu torbu, bili su to čisti dokazi bez sirovina i prevedeni na engleski jezik. Ako se razumni materijal dostavlja, te se prevede na pristupačan jezik onda on postaje prioritet u odnosu na ostala nesređena dokumenta. Tako mi radimo, nikada nismo govorili o kvantitetu nego o kvalitetu materijala. Ako nema logike u dokumentaciji, i dokaza uz to, onda organizacije ne treba ni da se bave time. Samo takvu, sređenu dokumentaciju tužilaštva će prihvatiti da razmatraju.

(Glas Srpske/ds)