Naš kolumnista na skupu sa blogerima Mediterana na konferenciji u španskom gradiću Xabia

Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

PUT ZA ŠPANIJU: Umjesto po sarajevskim brdima, prvomajske praznike provodim u Xabiji, malenom španskom  gradiću na obali Mediterana. Razlog – prvi samit internet/socijalnih medija i blogera zemalja Mediterana. Tu sam u ime DEPO PORTALA, zajedno sa predstavnicima ostalih mediteranskih zemalja – od Španije i Turske do Hrvatske i Malte. Ipak daleko najzanimljiviji gosti stižu iz arapskih i afričkih zemalja – Libanona, Sirije, Egipta, Tunisa i Alžira. Oni dolaze iz epicentra nove velike svjetske revolucije koja traje; zbog njih ovaj skup ima i najviše smisla.

ARAPSKA MLADOST U BORBI ZA SVOJA PRAVA: Fatma Riahi je bila 34-godišnja teatarska profesorica i tunižanski bloger kada su je 2009. godine uhapsili pod optužbom da je počinila kriminalne aktivnosti protiv predsjednika Zine El Abidide Ben Alija. Njen 'krimanalni akt'e bio je taj što je pod pseudonim Arabicca pisala kritičke tekstove o političkoj situaciji u Tunisu, a objavljivala je i karikature tunižanskog umjetnika koji korist pseudonim „Z“. Ona je u zatvoru provela devet mjeeci, a karikaturista je pobjegao u Pariz, gdje sada živi i objavljuje radove na svom „Blog de Z“. Njih dvoje su bili neki od najinteresantnijih učesnika ovog cyber skupa.

No, ništa manje zanimljivi nisu bili ni predstavnici drugih afričkih i arapskih zemalja. Uglavnom, svima njima je navrh glave diktatora  koji njihove zemlje i narode drže pod izolacijom već godinama. Oni hoće da žive i imaju ista prava kao i svih ostali stanovnici zemaljske kugle. Dokazali su to u tih nekoliko dana druženja na ovom skupu; iza nas su ostale gomile praznih pivskih flaša; baš  kao i u najbolja 'skojevska' vremena omladinske štampe osamdesetih, kada smo mi u Jugoslaviji, i to od Vardara do Triglava, započinjali proces rušenja komunizma. Danas je ta arapska mladost u punom naboju snage, baš kao što smo mi bili u vremenu tih „demokratskih promjena“. Danas, kada znam šta šta su te „promjene“ donijele, imam dozu skepticizma prema svemu pa i tim revolucijama u arapskom svijetu. Ali, nakon što sam proveo nekoliko dana sa ovim mladim ljudima iz Egipta, Tunisa ili Sirije, u jedno sam siguran – tamo više nikada ništa neće biti isto.

Karikature tunižanskog umjetnika koji djeluje pod pseudonimom 'Z' meta su progana u Tunisu posljednjih mjeseci

ZAŠTO DIKTATORI NE MOGU ZAUSTAVITI INTERNET: Specijalista za geopolitiku i kolumnista mnogih španskih i francuskih listova i magazina, Ignacio Ramonet je za učesnike skupa održao predavanje o razlozima koji su doveli do revolucija u ovim arapskim zemljama. Profesor je tu vrlo suvislo povezao sve, do borbe za naftu, svjetske krize i siromaštva, do objašnjenja demografskog i obrazovnog gapa u tim zemljama (danas je većina stanovništva u ovim zemljama ispod 30 godina starosti i po prvi put u njoj dominira obrazovni sloj), kao i same uloge interneta i pojave socijalnih medija. Diktatorski režimi su ovu činjenicu zanemarili i sada vrište – zaustavite Google. Sada je za to kasno. Slušajući profesora Romenta, sjetio sam i iskustva iz '68' koje ponajbolje opisuje Mark Kurlanski u svojoj knjizi „1968 – godina koja je uzdrmala svijet“. Naime, i tada je jedna medijsko-tehnološka inovacija ubrzala revoucionarne procese; te godine je u upotrebu došla, umjesto filmske trake, video traka, koja je ubrzala i demokratizirala medije, to jest – televiziju. Od te su godine američki studenti, anitratni demostranti, hipiji, borci za crnačka prava, mogli svake noći svoje dnevne nastupe gledati istu noć. Gledala je ih je i nezadovoljna i frustrirana Amerika, pa  krenula za njima. Tada počinje zlatno doba televizije; kao što danas započinje zlatno doba digitalnih medija i intereneta. Na djelu totalna demokratija – snimite povijest vlastim telefonom, uplodujete sadržaj i isti tren vas gleda cijeli svijet. Potom imate i besplatni PR – pošaljete Twitterom i Facebookom info i komunikacija je tu. Ostao je još samo jedan korak do potpune pobjede društva u kojem je medij sve – faza kada ćemo svi moći snimati sve i uživo to gledati. Akcija likividacije Bin Ladena, koju smo imali ovih dana, već je najavila to vrijeme – američka polička elita je uživo gledala ubijanje zloglasnog teroriste putem video kamere na čelu jednog od pripadnika 'foka' koje su izvele ovu akciju.
 
JOHN PERRY BARLOW, CYBER LEGENDA: „Bolje da imamo virtualni online rat nego da imamo stvarni na terenu“, bila je rečenica iz mog izlaganja o političkoj i medijskoj sceni u BiH; upotrebio sam je u pokušaju da opravdam verbalni rat koji smo imali na internetu i socijalnim medijima u vrijeme politčke krize oko izbora nove vlasti u Federaciji BiH. I zaista sam siguran da je žustri i bučni rat koji smo imali na ovdašnjim internet medijima, naročito na onim iz zapadne Hercegovine, bio koristan, ako ništa kao neki filter za ispucavanje (nacionalističkih) frustracija. Na skupu u Xabiji te se moje rečenice dohvatio John Perry Barlow i putem Twittera odaslao je na sve strane svijeta.

John Perry Balow je bio najveća zvijezda skupa blogera Mediterana; tokom opsade Sarajeva pokušavao ubaciti internet u glavni grad BiH

Ko je JP Barlow? Wikipedia za njega kaže penzionisani rančer iz Wyominga te da je napisao neke od najvažnijih pjesama grupe Grateful Dead. Jedan je od osnivača magazina Wired, a i danas piše za New York Times. Od ranih devedesetih bavi se digitalnim medijim i sada se smatra jednim od najvažnijih cyber frikova u svijetu. Zajedno sa Johnom Gilmoreom osnovao je, sada već davne 1990., Eletrocnic Frontier Foundation; autor je i čuvene „Deklaracije o nezavisnosti cyberspacea“. Posljednji put je u centar javnosti došao krajem prošle godine kada je zajedno sa Noamom Chomskijem stao na stranu Juliana Assange-a u aferi Wikileaks.

INTERNET U OPSJEDNUTOM SARAJEVU: JP Barlow bio je najpoznatija ličnost na skupu u Xabiji, zato je sve vrijeme  davao intervjue španskim novinarima; dogovorili smo da jedan intervju da i za naš DEPO PORTAL. Činjenica da je na skupu neko iz Sarajeva posebno ga je zaintrigirala. Tvrdi da je već tokom opsade Sarajeva putem nekih američkih organizacija pokušavao da ubaci internet u grad, ali je ta akcija tada bila preskupa i nije došlo do realizacije ovog projekta. „Da smo tada imali internet u Sarajevu, opsada i čekanje na intervenciju ne bi trajalo četri godine nego najviše četri mjeseca, kaže Barlow. Pozvao sam ga u Sarajevo; obećao je da će doći.

MANIFEST SOCIJALNIH MEDIJA I BLOGERA: Skup u Xabiji se završio objavljivanjem Manifesta socijilnih medija i blogera zemalja Mediterana; u njemu se  podcrtava pravo pristupa s internetu, pitanje slobode i cenzure ali i odgovornosti i toleracije u sve uticajnijem cyber svijetu. (http://mediencounter.casa-mediterraneo.es/?lang=es)