Piše: Nenad Pejić

Naime, problem nastaje kad jedna stranka u tolikoj mjeri ignorira to nacionalno da praktički marginalizira nečiji nacionalni interes. Tada ono što se na početku zvalo gradjanska opcija postaje simbol za dominaciju.

To se upravo dogodilo SDP-u. Nacionalni interes Hrvata je posve zanemaren, legitimno izabrani predstavnici tog naroda nemaju utjecaja, ponašanje njenog njenog lidera i stranke se doživljavaju kao politilko nasilje.
 
Hrvati se, njaprimjer, danas u BiH osjećaju obespravljenijima nego prije 10 godina i za to imaju dosta argumenata - od nadglasavanja do njihovog sve manjeg broja u državnim institucijama i poduzećima, od laganog nestajanja hrvatskog jezika u medijima do sve manje škola gdje se hrvatski koristi, da o izbjeglim Hrvatima iz drugog BiH entiteta i ne govorim.
 
Posve mi je nejasno kako i zašto SDP i njegov lider Zlatko Lagumdžija uspijevaju da izolirajju predstavnike onih koji legitimno predstavljaju jedan konstitutivni narod u BiH. Nisam baš siguran da se ranije dogodilo da toliko različitih političkih opcija i različitih vjerskih lidera upozoravaju da je položaj Hrvata u BiH neprihvatljiv. Ne radi se samo o podršci HDZ-a Hrvatske, nego i o podršci koja stiže iz SDP-a Hrvatske pa i od lidera koji su oduvijek bili kritični prema HDZ-u BiH (Vesna Pusić, naprimjer). Iz BiH takva upozorenja stižu ne samo iz SNSD-a nego i od SDA pa i samog reisa. SDP ima legalno pravo da formira vlast bez HDZ-a ali ta vlast će teško moci biti legitimna i prihvaćena od strane svih, pogotovu ne od strane BiH Hrvata.
 
Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koga u zapadnoj Hercegovini ne prihvaćaju kao svog predstavnika nije iskoristio svoj prvi mandat da nešto promijeni u tome. U Hercegovini mi kažu da nije ni pokušao. Nema znakova da će nešto promijeniti u drugom. On kao da prihvaća činjenicu da mu tamošnji Hrvati ne vjeruju i ne čini nešto da bude predstavnik onih u čije je ime izabran.
 
SDP, je donedavno imao uporišta u zapadnoj Hercegovini. U Grudama, Ljubuškom, Čitluku je SDP čak imao svoje izabrane izaslanike. Danas, SDP je posve nestao sa političke scene u zapadnoj Hercegovini i glasači su se okrenuli HDZ-u i SDP je već sada veliki gubitnik.

Ako SDP, naprimjer, kaže, da im je interes stabilna i funkcionalna BiH, a osobno u to vjerujem, onda je jasno da SDP ne može nametati politiku sile niti time što član Predsjedništva BiH Željko Komšić ne mari što ga velika većina Hrvata ne prihvaća, niti time što Zlatko Lagumdžija eliminira izabrane predstavnike Hrvata pa sklapa savez sa minornim strankama koje imaju hrvatski predznak. Obojica naime iz kruga svoje podrške time izbacuju većinu jednog naroda. Tako njihov izbor i njihova politika iako legalna postaje nelegitimna.
 
Ako, dakle, gradjani BiH hrvatske nacionalnosti glasaju za jednu stranku, a Lagumdžija sklapa sporazume sa drugom, ako su gradjani BiH srpske nacionalnosti ionako većinski opredjeljeni za SNSD tada se SDP ne treba čuditi što dobija epitet – bošnjačke stranke. Jer, iako ona to nije i ne želi to biti – u praksi sama sebe demantira. SDP iz proklamacija ratuje protiv SDP-a iz prakse.
 
Tako SDP i njen lider Zlatko Lagumdžija, posve zanemarujući nacionalne interese, postaju stranka pozicionirana da štiti samo jedan nacionalni interes i teško da se u današnjoj BiH to može pravdati politikom koja ima gradjansko kao svoju orijentaciju. Konačno, biti građanska stranka ne znači ne poštivati nacionalne interese!

Ovo nije prvi put da je SDP došao na vlast. Prvi put se to dogodilo prije desetak godina kada je Lagumdžija i SDP tako dobro obavljao svoj posao da je – izgubio izbore. Kako je početak obnašanja sadašnje vlasti lošiji od početka prije desetak godina pa bojim da i rezultat biti samo – gori!

RSE/DEPO PORTAL/a.k.