- Mi smo u posebno osjetljivoj situaciji jer graničimo s Bosnom u kojoj živi puno muslimana i nadam se da taj sukob, posebno u Libiji, neće uticati na odnose različitih nacionalnosti u Bosni i susjednim zemljama - rekao je Jospović i dodao da „misli da je lokalno muslimansko stanovništvo samosvjesno da razumije i dijeli evropske vrijednosti i cijeni dobrosusjedsku saradnju“.

Podilazeći raširenim predrasudama o islamu i muslimanima, Josipović svojom izjavom implicira i neprihvatljiv stav da su islam i muslimani sami po sebi retrogradni i destruktivni, te istovremeno Bošnjake u Bosni i Hercegovini svodi na samo vjersku skupinu muslimana, negirajući im nacionalni identitet autohtonog evropskog naroda koji nije niodkuda došao kao stranac ili gost, nego je tu vijekovima izgrađivao svoj etno-kulturološki pa i politički identitet vezan za državu Bosnu i Hercegovinu i njenu istoriju. A što se tiče problema destabilizacije treba istači da nije ni jedan vojnik BiH, niti Bošnjak atakovao na susjedne zemlje, nego su na Bosnu i Hercegovinu 1992-95 godine vršeni agresija i genocid.

Govoreći o grupama radikalnih muslimana, pristiglih u toku rata u Bosnu i Hercegovinu, gospodin Josipović prešućuje činjenicu da je za vrijeme 1992-1995. godine u opkoljenu i izolovanu Bosnu i Hercegovinu ulazak i boravak tih grupa sa Bliskog Istoka mogao da osigura samo hrvatski režim Franje Tuđmana, koji je sa svojim tajnim službama (uz pomoć nekih stranih) imao neke posebne ciljeve spram tih skupina, posebno spram BiH kao države.

Zato ovakve izjave predsjednika Ive Jospiovića, sa navođenjem ovih detalja, jasno imaju određene političke ciljeve vezane za ustavni poredak BiH, njezinu stabilnost, ali i konkretne nakane u vezi aranžmana za formiranje vlasti u postizbornoj BiH. Ova izjava gospodina Josipovića razjašnjava i dimenziju kontroverzi nekih njegovih drugih poteza i izjava, vezanih za status BiH, Republike Srpske, te pojedine aktere svih ovih procesa.

(FENA/ds/a.k.)