Piše: Elma MURIĆ

Naši sagovornici, prof. dr. Lamija Tanović, profesorica nuklearne fizike na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu i Alfred Vidic iz Centra za zaštitu od zračenja FBiH čitaocima DEPO PORTALA odgovaraju na neka od najčešćih pitanja u vezi sa nuklearnim nesrećama, radioaktivnom zračenju te zaštiti od istoga.

Odmah na početku profesoricu Tanović smo pitali i da li su realni strahovi bh. građana zbog radioaktivnih zračenja nakon potresa i tsunamija u Japanu.

- Jesu, ti strahovi su realni ne samo za one koji žive ovdje kod nas, nego i za bilo koji dio zemaljske kugle. Međutim, jasno je da će količina radioaktivnih čestica koja je eventualno ispuštena u zrak iznad nuklearne elektrane tim više da se „raspe“ što je mjesto više udaljeno od elektrane. BiH je veoma udaljena od Japana pa je time i veća mogućnost smanjenja koncentracije radioaktivnih čestica u zraku. Černobilska nuklearna havarija se desila prije 25 godina. Elektrane koje su se gradile poslije toga su naučile nešto od grešaka u konstrukciji koje je imala ova elektrana. Međutim, mnoge su izgrađene u isto vrijeme ili čak prije ove u Černobilu. Naime, hoću da kažem da sigurnost nuklearne elektrane zavisi od njenog tipa. Iskustva pokazuju da su neke elektrane manje sigurne i ti tipovi elektrana se više ne grade. Međutim, u spletu nesretnih okolnosti prirodne katastrofe koja je zadesila Japan (jači zemljotres nego se mogao očekivati i tsunami sa tako velikim plavnim valom), teško da bi elektrana bilo kojeg tipa stvarala manje problema.

Gdje sve vreba opasnost od radiokatvinih čestica?

Šta činiti u slučaju nuklearne nesreće ili pojačane radijacije, kako se zaštititi, koliko vremena treba da radioaktivne čestice iz Japana dopru do naših prostora, gdje se sve one mogu naći i sl., samo su neka id pitanja koja izazivaju neodumice kod građana. Profesorica Tanović pojašnjava:

Na pitanje šta ustvari podrazumijeva pojam 'taljenje nuklearne jezgre' i kako dolazi do ove katastrofe, profesorica Tanović je dala detaljno objašnjenje. - Nuklearno gorivo je radioaktivni materijal uranijum dioksid ili mješavina plutonijuma i uranijuma.  Proces fisije sastoji se u tome da se pod udarcima sporih tzv. termalnih neutrona jezgra goriva stvaraju lančanu reakciju. U svakoj od tih reakcija nastaje nova količina energije i njen iznos se time multiplicira. Proces lančane reakcije se u nuklearnim elektranama kontrolira putem takozvanih kontrolnih šipki koje takođe po potrebi mogu zaustaviti ovaj proces. I to se zaista i desilo u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima. Tokom rada reaktora u njegovom jezgru nastaju različiti radioaktivni elementi (cezijum i jod) i novonastali elementi nastavljaju da zrače i emituju toplotu. Ali zbog ovog radioaktivnog zračenja reaktor nastavlja da oslobađa malu količinu ukupne toplote no međutim, i ta “mala količina” od svega nekoliko procenata ukupne toplote može da dovede do pregrijavanja i topljenja jezgra (~2600 C). Zato je neophodno hladiti prostor, a ako hlađenje nije adekvatno, temperatura počinje naglo da raste a voda, u kojoj je “potopljeno” nuklearno gorivo, počinje da isparava, te zbog nagomilane pare, dođe do eksplozije u komori reaktora. Da se to ne bi desilo, mora se ispustiti dio pare u okolni zrak. Ta para već nosi radioaktivne elemente od onog goriva koje je ispalo iz šipki od cirkonijuma što se može vidjeti na detaljnom crtežu na ovoj stranici.

- Radioaktivne čestice osim u zraku (radi ispuštanja pregrijane pare iz reaktora) mogu da se nađu i u vodi, ukoliko voda iz reaktora, radi oštećenja, iscuri u okolinu. Time se stvara opasnost da se kontaminira i okolno zemljište. A kroz zrak te čestice putuju zavisno od metereoloških prilika, od vjetrova koji pušu, atmosferskih padavina koje nastaju u datom trenutku i to je nešto što se ne može precizno odrediti i predvidjeti, jer zavisi i od toga do koje visine u atmosferi su te čestice dospjele.

 Za manje od 50 godina u svijetu će u svakom domu sijati sijalice na atomski pogon, prognoze su stručnjaka koji se bave energijom. Stručnjaci i pobornici izgradnje atomskih centrala kažu da je energija iz nuklearnih reaktora čistija i jeftinija, ali priznaju da rizici postoje, s čime se naša sagovornica složila.

- Naravno, mnoge prednosti tehnoloških dostignuća koje život savremenog čovjeka čine kvalitetnijim i boljim imaju određene rizike koji se istina smanjuju usavršavanjem tehnologija. Recimo, svako savršenije prevozno sredstvo, automobile, avion, stvara veći rizik pri putovanju, nego ako putujemo pješice. Međutim, zamislite koliko bi se smanjio kvalitet života ako bismo samo putovali pješice.

Ima li u BiH opasnosti od zračenja?

Izmjerena vrijednost jonizirajućeg zračenja na današnji dan (1. april) iznosila je 0.09 micro SV/h (mikrosiverta na sat), a i jučerašnja mjerenja su imala slične vrijednosti, što je u granicama normale.

U razgovoru s Alfredom Vidicem iz Centra za zaštitu zračenja u FBiH saznali smo da u sistemu za rano obavještavanje u slučaju radiološke nezgode u BiH postoji 11 mjernih stanica (od toga šest u  FBiH, te pet u RS).

- Ono što je najbitnije je da li stanice za mjerenja radioaktivnosti mjere povišeno zračenje u zraku. Do danas, mjerenja radioaktivnosti ne ukazuju na povišenu radioaktivnost. Inače prosječne vrijednosti iznose približno 100 nSv /h (nanosiverta na sat) za BiH, a dnevni izvještaj o stanju gama zračenja možete pogledati ovdje.

Uzorci na kojima se vrše pomenuta mjerenja su zemlja, riječna i morska voda, voda za piće, ljudska hrana (mlijeko i mliječne prerađevine, dječja hrana, voće, povrće, meso i mesne prerađevine), stočna hrana, zrak, a na području naše zemlje vrše se dve puta godišnje.

- U okviru svoje redovne djelatnosti Zavod za javno zdravstvo FBiH vrši redovna mjerenja radioaktivnosti tla, površinskih voda, pitkih voda, hrane i dr., prema programu mjerenja radioaktivnosti u okolišu dva puta godišnje, na 10 lokacija u FBiH. Rezultati se objavljuju u godišnjim izvještajima za prethodnu godinu i dostupni su u Zavodu. Vanredni i specifičan program uzorkovanja i analiza (uzoraka tla, vode, hrane i dr.) se može raditi na zahtjev nadležnih institucija, pojasnio je Vidic za DEPO.

Radioaktivni Cezij u zraku je još uvijek černobilskog porijekla

Objašnjavajući porijeklo radioaktivnih čestica koje se danas u tragovima mogu pronaći i kod nas, i Vidic se dotakao Černobilske tragedije.

-  Iskustvo incidenta u Černobilu, atmosferskih i površinskih proba atomskog oružja u prošlosti pokazuje da je distribucija radioaktivnosti globalna. Primjera radi, cezij (Cs-137) koji se danas mjeri, u izuzetno malim koncentracijama, je najvećim dijelom černobilskog porijekla. Za BiH je bitno da usvoji program mjerenja i komunikacije sa drugim zemljama oko razmjene podataka, i na taj način ima relevantne i pouzdane podatke za teritorij i stanovništvo u BiH. Zavod za javno zdravstvo FBiH će kao servisna institucija i dalje urgirati da nadležne institucije donesu odluku o uvođenju monitoringa radioaktivnosti okoliša.

Što se tiče zaštite u slučaju izloženosti radijaciji, nastavlja Vidic, one zavise od slučaja do slučaja, a poseban program se provodi u slučaju ozbiljne nesreće.

- Mjere zaštite zavise od slučaja do slučaja i za situaciju kada se radi o radiološkoj ili nuklearnoj nezgodi širih razmjera mjere postupanja propisuju se posebnim Programom za vanredne situacije. Kod nas Program na državnoj razini donosi Državna agencija za radijacionu i nuklearnu sigurnost. Za sve druge slučajeve vlasnici izvora jonizirajućeg zračenja donose svoje mjere zaštite. Konkretne podatke o zaštiti od zračenja možete pronaći i na web stranici Zavoda, dodao je Vidic na kraju razgovora.

(DEPO PORTAL)