Razgovarala: Mirna DUHAČEK

Gospodine Bulajiću, o kakvom sukobu se radi i da li je zaista posrijedi korištenje vaših materijala od strane  HTV-a i Mediteran Film-a, bez vašeg odobrenja?
 
Dan prije prikazivanja televizijske serije „Tito“ u produkciji HTV-a i Mediteran Filma bio sam obaviješten da će biti korišteni materijali iz TV serije „Titovi memoari“, koju sam ja realizirao. Naime, od mene je tada zatraženo da dam odobrenje da se mogu koristiti materijali iz moje TV serije. Nisam imao nikakvog uvida u to o kolikoj se minutaži radi, kao ni dijelovima filma koji će biti korišteni i, naravna stvar, nisam dao nikakvo odobrenje. Tako da sam i ja sve prvi put gledao na televiziji. Problem je što ovdje nije riječ o korištenju materijala, nego cijelih blokova iz uvodne priče o Titovom djetinjstvu. Da li će i dalje koristiti moje materijale, ja o tome nemam nikakvih informacija.

Antun Vrdoljak spominje da postoji pismeno odbrenje koje ste mu dali, ali u najmanju ruku je čudno što se to odobrenje dosad nije pojavilo u medijima...

To ne postoji! Takvo odobrenje sigurno ne postoji.

A da li Vas je neko s HTV-a kontaktirao nakon što ste reagirali u medijima protiv nedopuštenog korištenja dijelova iz „Titovih memoara“?

Ja s Vrdoljakovom serijom nemam veze, ali jedino što očekujem je to da će me HRT pozvati da raščistimo taj odnos, što se dosad nije dogodilo. Ono što meni posebno smeta je što su me nazvali dan prije početka prikazivanja, nakon što je Vrdoljak tri godine radio na seriji. To mi je malo čudno, ali dobro...

Vratila bih Vas sada malo u prošlost, u vrijeme kada ste snimali „Titove memoare“. Možete li mi reći kako je bilo raditi s Josipom Brozom?

On je imao apsolutno otvorene ruke. Ja sam se s Titom bio dogovorio da pokušamo na jedan drugačiji način prići realizaciji filma, odnosno TV serije o njemu. Imao sam u planu prići njemu kao osobi, ne stavljajući u prvi plan činjenice poput tih da je maršal, da je predsjednik jedne države i da je već tada bio legendaran. Htio sam da neke stvari posmatramo iz jednog drugog kuta, nego što je to tada bilo naučeno da se radi. Zapravo, praksa je bila u prvi plan staviti slavljenje, pompu. Tu smo se brzo pronašli i on je inteligentno na to reagirao. Tako su nastali „Memoari“ koji su kasnije doživjeli veliki uspjeh.

Postoje neka svjedočenja da najprije niste željeli snimati biografski serijal o Titu. Zašto?

Ja nisam htio da završim „Memoare“.  Zato sam završio svega četiri storije. Naime, kada su počeli da se vrše neki pritisci na mene, a to je da ti „Memoari“ moraju drugačije izgledati nego što sam ih ja zamislio, i kada se počelo od strane vojske, na neki način, utjecati preko redakcione grupe da treba ubaciti završnu seriju 'Tito i armija', ja sam vidio da su tu počele neke prizemne političke igre. Tada sam osjetio da to više ne može biti ono što sam do tada snimio s Titom i ja sam, na neki način, to eskivirao. Zbog toga nisu nikada ti njegovi „Memoari“ završeni.

U medijima se kasnije uglavnom govorilo o tome da je Tito prekinuo snimanje...

Ne. To nije tačno. On je bio vrlo zadovoljan. Ali, gledajte, postoji jedan odlučujući momenat u cijeloj priči, a to je da kad je Tito već bio na izdisaju, onda je ovdje u Centralnom komitetu bila održana projekcija da se vidi šta sam ja to napravio. Poslije te projekcije, predsjednik tadašnjeg Sabora Hrvatske Jakov Blažević je izričito tražio da se ti „Memoari“ nikada ne prikažu i da se zabrane, jer Tito nije predstavljen kao veliki vođa, nego kao obični čovjek. Međutim, ja sam pružio otpor, a zajedno sa mnom i tadašnji direktor televizije Branko Puharić, tako da smo, ipak, sljedeći dan uspjeli prikazati „Memoare“. Počelo je prikazivanje koje više niko nikada nije mogao zaustaviti.

Dosta prije „Titovih memoara“, kada ste počinjali snimati „Bitku na Neretvi“ (1969), niste htjeli da Tito bude glavni junak filma, kako ne biste trpili prigovore da film radite zbog njega...

Pa, normalno. Ja sam mu rekao da mislim da bi to možda bila velika pogreška, jer bi se shvatilo da snimam film zbog njega. Njegovi savjetnici su bili, naravno, za to da se on prikaže, u čemu su kasnije i uspjeli u „Sutjesci“ – vidjeli ste kako je to loše završilo – tako da sam i u tom slučaju imao njegovu podršku.

Da li Vas sada privlači raditi dokumetarac ili igrani film o Titu?

Možda ga budem radio, ali za sada nemam nikakvu namjeru.  Imam u planu neke druge projekte, ali ko zna...? Možda.

Kakav je Tito privatno ostavljao utisak na Vas?

Ja sam s njim imao dva-tri kontakta oko „Neretve“ i zatim oko „Memoara“, ali mogu reći da je bio vrlo komunikativan. Vrlo komunikativan, i to je to.

Prilično ste šturi u ovom odgovoru. Možete li mi reći kako sada gledate na period njegovog vladanja?

Naravno, imao je on ogromnih uspjeha, ali i grešaka. Kao i ostali, ni on nije bio nepogrešiv. Ukratko, moje mišljenje se ne razlikuje puno od onoga što obični građani bivše Jugoslavije danas misle o njemu.

Već dugo najavljujete film o Vukovaru. Zbog čega još nije počelo njegovo snimanje?

Imao sam težu operaciju kuka, tako da sam sve te planove malo odgodio. Sad je u kombinaciji jedan veći projekt RAI-ja, pa sam u dilemama da li da ga prihvatim. U ovom trenutku nemam ništa konkretno, ali da će se nešto raditi – radit će se, jer raditi se mora.

Pripremate i monografiju. Kada bi mogla biti gotova?

Jeste, pripremam monografiju, a financiraju je ministarstva kulture Hrvatske, Crne Gore, BiH i sponzori, i mislim da će biti gotova krajem jeseni. U njoj će biti objavljene kritike mojih filmova, koje su napisali neki od najznačajnijih filmskih kritičara u svijetu, ali i neki drugi dokumenti. Mislim da će biti zanimljiva.

Surađivali ste na svojim projektima sa slavnim glumcima i dobili tolike nagrade za svoja ostvarenja. Imali ste pozive da u Holivudu snimate, međutim Vi ste smatrali da ne trebate, kako ste rekli, ići iz naše sredine. Kako sad gledate na tu svoju odluku?

Da imam ovu pamet, ne bih tako postupio. (smijeh) Ja sam mislio da se mogu dovoljno izraziti u našoj sredini. I jesam, onoliko koliko se to moglo u našim okolnostima i našoj sredini. Da, imao sam poziva i poslije „Vlaka bez voznog reda“ i „Kozare“, a kasnije i „Neretve“. Ne znam, možda sam napravio grešku, a možda i nisam. O tome sad ne treba razmišljati.
 
(DEPO/BLIN)