Muračević, koji je prije rata bio sekretar mjesne zajednice Svrake u općini Vogošća, rekao je da su napad izveli lokalni Srbi u suradnji s pripadnicima JNA stacioniranim u kasarni u Semizovcu. Oni su, kazao je, obučavali i naoružavali lokalne Srbe i pružali im logističku i tehničku podršku.

Na komentar Karadžića da je JNA do 1992. već imala zastrašujuća iskustva u svojim kasarnama u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je lokalno stanovništvo ugrožavalo vojnike, Muračević je odgovorio da to nije bio slučaj u Semizovcu i da nije bilo potrebe da se vojnici u toj kasarni plaše stanovnika sela Svrake.

Karadžić je tokom ispitivanja ukazivao na nedosljednosti u iskazima Muračevića, koji je dodatno objašnjavao svoje ranije izjave, tvrdeći da ništa drugačije nije pričao i da je njegovo svjedočenje krivo interpretirano.

Muračević je rekao da je on podigao borbenu gotovost jedinica u svojoj mjesnoj zajednici i kako pretpostavlja da bi da to nije uradio i da nije sklonio građane na sigurno, bilo daleko više žrtava.

On je dodao da se mjesecima prije napada oko njegovog sela "zveckalo oružjem" i da su stalno bili u strahu od mogućeg napada, kao i da je jedan napad na njegovo selo već pokušavan početkom aprila 1992.

Neki zatvorenici su, prema Muračevićevom svjedočenju, dragovoljno odlazili na prinudni rad, dok je to podrazumijevalo poljoprivredne poslove ili kopanje rovova, ali su se sve manje prijavljivali kada su srpske vojnike počeli da ih koriste kao živi štit.

Srpski vojnici su, prema njegovim riječima, gurali zatvorenike ispred sebe kako bi bili izloženi vatri Armije BiH ili eventualno oni prvi aktivirali mine ukoliko bi naišli na njih.

Karadžić se optužnicom tereti i za protupravno zatočenje nesrpskog stanovništva s područja Vogošće u logorima “Bunker” i “Planjina kuća” tokom 1992. godine, kao i za korištenje zatočenika kao “živog štita” i njihovo odvođenje na prisilni rad, uključujući kopanje grobova i rovova na linijama fronta, prenosi Justice Report.

Muračević je sastavio popis 294 osobe koje je, kako tvrdi, ubila vojska bosanskih Srba na teritoriju dijelova općine Vogošće koji su bili pod srpskim nadzorom od 1992. do 1995. i naglasio da oni nisu stradali kao pripadnici bh. vojske, već kao zatvorenici koji nisu imali oružje.

Karadžić je kazao da se neki od tih ljudi nalaze na popisu osoba koje su kao pripadnici vojske i policije poginuli u borbi, a koji je odbrani dostavila Armija BiH, prenio je Tanjug u izvještaju sa suđenja.

Muračević je objasnio da su porodice tih ljudi uspjele regulirati njihov status kao pripadnika oružanih snaga i ukazao na to da se na tome spisku ne preciziraju okolnosti smrti.

Karadžić je osporavao izjave Muračevića da 1993. u Svrakama nije bilo Muslimana i da je protjerano više od 13.000 ljudi, jer svjedok nije stručnjak, nego je pozvan kao očevidac, kao i zbog toga što to nije bio službeni popis.

Muračevih je rekao da je do tih podataka došao na osnovu popisa stanovništva iz 1991. i podataka srpske vlasti iz 1993. On je tvrdio i da je Karadžić javno govorio protiv izgradnje muslimanskih kuća i prodaje srpskog zemlje Muslimanima, što je Karadžić osporavao.

Karadžiću se sudi za genocid i druge ratne zločine tokom ratnih sukoba u BiH od 1992. do 1995. godine.

U optužnici stoji da je Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem da se bosanski Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja na koje su bosanski Srbi polagali pravo, skupa sa, između ostalih, pripadnicima JNA, te članovima državnih organa bosanskih Srba na republičkom, općinskom i lokalnom nivou.

Suđenje Karadžiću nastavit će se u četvrtak, 3. marta.

(FENA/em)