Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

Građani BiH, nakon dvadeset godina vladavine koncepta tri nacionalizma ili tri etnokratije, imaju pravo na promjenu tog koncepta; o tome je u sinošnjem Dnevniku FTV-a  vrlo razložno govorio predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija. Nisam baš neki privatni ljubitelj njegovo lika i djela, ali podržavam taj pogled na budućnost BiH. Naprosto, ne može svima nama do vijeka vijekova jedini model vladanja BiH biti ovaj koji su dosad imali predstavnici tzv. politike(a) nacionalnih ili narodnih stranaka.

Barem jedna četvrtina glasačkog tijela u BiH suštinski ne podržava ovakav koncept, i ta skupina ima pravo na izražavanje i svoje političko predstavljenje. Možete tu skupinu zvati kako hoćete (ostali, Bosanci i Hercegovci, građansko ili anacionalno tkivo BiH, manjine...), ali realno ona postoji i predstavlja značajnu snagu u javnom i političkom životu BiH; SDP je danas jedina relevantna politička stranka u BiH koja pokušava da zastupa interese ove grupacije. Zato je SDP dobio njihove glasove na oktobarskim izborima.

I o tome je sinoć na Dnevniku FTV-a govorio predsjednik SDP-a; njegova je i i bila obaveza da govori u njihovo ime – riječ je građanima koji očekuju od SDP-a da njihov glas upotrijebi za formiranje nove vlasti i potom da pokuša stanje u ovoj zemlji promjeniti na bolje; u kantonima, u Federaciji BiH i na nivou čitave države. SDP treba preuzeti vlast svugdje gdje može; to je politička utakmica po pravilima parlamentarne demokracije i SDP treba tu utakmicu da odigra do kraja, bez obzira na svu „buku i bijes“ onih koji su ovom zemljom vladali poslednjih dvadeset godina. Ti, koji danas galame, prvo su ovu zemlju uništavali ratom i podjelama, a nastavili su to i postratnim, retorgradnim, nacionalističkim i vrlo često, po uzoru na južnoameričke vladare i vlade, krimogenim politikama koje su BiH dovele na evropsku dno, kako u političkom tako i u socijalnom smislu. Upravo zbog toga, SDP ima odgovornost prema nekoliko stotina hiljada građana koji su glasali za njih i u kome vide šansu za bolju budućnost ove zemlje.

I zato ima pravo Lagumdžija kada kritizira stav predsjednika Hrvatske Ive Josipovića po pitanju ko je predstavnik Hrvata; ne može tamošnji Hrvat koji je član SDP Hrvatske biti pravi Hrvat, a član SDP BiH krivi ili lažni.

Potpuno je to pogrešna polazna tačka za sagladavanje političkih prilika u BiH. Zašto Hrvati koji su u SDP-u ne mogu biti pravi Hrvati? Zašto ti Hrvati ne bi mogli bolje predstavljati hrvatske interese u BiH nego što to radi danas Čovićev HDZ? Slažem da su ovdje stvari osjetljive i da ne valja u BiH nikome ništa naturati, ali najbolja stvar koja se mogla dogoditi ovoj zemlji jeste promjena trenutnog koncepta vlasti. Zašto se ne bi promjenili i oni koji predstavljaju „interese svog naroda“? Uostalom, promjenom vlasti doći će i do promjena „onih drugih“ koji zastupaju „interese svog naroda“. SDP je sada dobio mandat da bude najvažniji politički faktor u zemlji; neka sami glasači, pa i narodi, vide kako će u naredne četri godine ta politčka stranka zastupati njihove građanske ali i nacionalne interese.

BiH jeste složena država; mora se voditi računa o brojnim bolnim i neuralgičnim pitanjima njenog opstanka i tu se otvara mnogo dilema. Jedna od najtežih je ona ko će zastupati interese Hrvata iz Zapadne Hercegovine? SDP to sigurno ne može, ali sigurno hoće više od onoga kako bi ih zastupao Milorad Dodik i njegova politika. Naći kompromis između interesa nekoliko stotina hiljada građana koji su glasali za SDP i desetina tisuća oni koji su glasali za nekoliko različitih hrvatskih stranka - to je već test političke mudrosti za sve; kako za SDP, tako sigurno i za one koje su na izborima dobili legitimitet da predstavljaju interese tih građana. Bilo bi dobro da to ovdašnji političari riješe sami, ne dovodeći u neugodnu poziciju predstavnike vlasti susjedne i, duboko vjerujem, prijateljske Hrvatske da moraju birati između dva interesa koja nužno ne moraju biti u sukobu.

Ovdje nije samo problem da li će SDP naći u sebi dovoljno političke mudrosti da se na pravi način bavi pitanjem ravnopravnosti Hrvata u BiH; ovdje se više radi o strahu desetina političkih i nacionalnih demagoga koji će konačno i zasluženo izgubiti vlast, kako u županijama, tako i u Federaciji koja je politička i financijska žila kukavica današnje BiH. Zbog tih strahova oni su spremni na sve, čak praviti i nove đavolje saveze sa onima koji se stresaju i na sami pomen imena BiH.

Šta uraditi sa državnom vlašću?

Nastaviti raditi svoj posao, uspostaviti vlast gdje god se može i mijenjati koncept vlasti. I čuvati Bosnu i Hercegovinu.

(DEPO PORTAL)