Za generaciju Z fotografija nastaje jednim dodirom ekrana. Snimiš, pogledaš i odmah objaviš ili pohraniš. Nekada se čekalo danima da saznaš jesu li fotografije uspjele...

Kompanija koja je taj običaj stvorila zvala se Kodak.

Bila je toliko moćna da je gotovo cijeli svijet fotografisao njenim filmom. Iako je upravo Kodak među prvima napravio digitalni fotoaparat, ipak nije uspio preživjeti prelazak u digitalno doba.

Priča o njegovom usponu i padu podsjeća da ni najveća kompanija nije sigurna kada se svijet promijeni brže nego što se ona prilagodi, prenose Vijesti.

Priča iz 1881. godine

Priča o Kodaku počinje 1881. godine, kada su George Eastman i Henry Strong osnovali kompaniju Eastman Dry Plate Company. Eastman je želio fotografisanje učiniti jednostavnijim i dostupnim običnim ljudima. U to vrijeme fotografija je bila komplikovana, oprema je bila velika, a postupak zahtjevan.

Prekretnica je došla 1888. godine, kada je Kodak predstavio jednostavan fotoaparat koji je već imao film za 100 snimaka. Kupac bi fotografisao, a zatim poslao cijeli aparat u Kodakovu radionicu u Rochesteru, gdje bi film bio razvijen, fotografije izrađene, a aparat ponovo napunjen.

Tako je nastao poznati slogan: „Vi pritisnete dugme, mi uradimo ostalo.“ Godine 1892. kompanija je dobila ime Eastman Kodak Company.

Industrijski gigant

Kodak nije prodavao samo fotoaparate. Kompanija je proizvodila film, fotografski papir i hemikalije, a bavila se i razvijanjem i štampanjem fotografija. Njeni proizvodi koristili su se i u filmskoj, štamparskoj i medicinskoj industriji, uključujući izradu rendgenskih snimaka. Kodak je tako izgradio poslovni model u kojem je zarađivao na gotovo svakom koraku fotografisanja.

Uspjeh je trajao decenijama. Kodak je postao jedan od najpoznatijih brendova na svijetu i jedna od najvećih američkih kompanija. Broj zaposlenih dostigao je oko 145.300 u 1988. godini, a ukupni prihodi su 1996. iznosili oko 16,2 milijarde dolara. Te godine tržišna vrijednost kompanije premašila je 26 milijardi dolara.

Igra ironije

Ironija je u tome što je Kodak već 1975. razvio prototip digitalnog fotoaparata. Kompanija je rano prepoznala digitalnu fotografiju i ulagala u nju. Ipak, film je i dalje donosio ogromnu zaradu, pa se Kodak suočio s teškim izborom, ubrzati prelazak na digitalne proizvode koji su donosili manje novca ili štititi posao koji ga je učinio moćnim. Kodak nije dovoljno brzo i uspješno izgradio novi poslovni model koji bi nadoknadio zaradu od filma.

Kako su digitalni fotoaparati postajali sve popularniji, potražnja za filmom i razvijanjem fotografija počela je padati. Kodak je ulagao u digitalne proizvode, ali su zarade bile pod pritiskom, dok su se stari poslovi smanjivali brže nego što je kompanija očekivala. Troškovi restrukturiranja i ulaganja dodatno su opteretili firmu.

Chapter 11 i novo doba

Dana 19. januara 2012. Kodak je u SAD-u zatražio zaštitu od povjerilaca kroz postupak poznat kao Chapter 11. To nije značilo da je kompanija istog trenutka potpuno nestala, već da je morala prodavati imovinu, smanjiti poslovanje i reorganizirati se.

Godine 2013. izašla je iz stečajnog postupka kao znatno manja kompanija, usmjerena na uži skup poslova.

Kodak je prešao iz poznatog proizvođača potrošačke fotoopreme u kompaniju koja se najviše bavi štampom, filmovima, hemijom i proizvodnim materijalima.

Danas ima oko 4.300 zaposlenih širom svijeta.

Prihod kompanije za 2025. godinu iznosio je 1,069 milijardi američkih dolara te je iskaza ln neto gubitak od 128 miliona dolara.

Kodak nije propao zato što nije znao za digitalnu fotografiju. Propao je zato što nije uspio dovoljno brzo zamijeniti izuzetno profitabilan filmski posao novim poslovima koji bi mogli donositi sličnu zaradu.

Kompanija koja je nekada zarađivala na gotovo svakoj fotografiji nije na vrijeme pronašla način da jednako uspješno zarađuje u svijetu u kojem se fotografije snimaju i čuvaju digitalno.

(Vijesti.ba/DEPO PORTAL/au)