Piše: Josip Vričko Oslobođenje

Otkud najedanput tolika intimnost na relaciji Josipović - Čović, da ovaj drugi mrtav-hladan izmišlja što mu je onaj prvi kazao nakon što je razgovarao s onim trećim - Lagumdžijom, u ovom slučaju?! Jedini logičan odgovor je da je stožernik dobro upamtio benevolentnost zagrebačkoga mu novopečenoga prijatelja prema trećem entitetu, te se malo opustio

U Hrvatskoj je početkom tjedna razmjerno svečano obilježena prva godina petogodišnjeg mandata predsjednika Ive Josipovića. Nenadano, mada u ovom slučaju - vidjet će čitatelj u daljem tekstu - nismo prvi počeli, i Bosna i Hercegovina je na stanovit način dala obol ovom događaju. Naime, stožernik Dragan Čović je iz stolnoga grada Mostara obznanio kako ga je Josipović nazvao odmah nakon što je iz Predsjedničkih dvora ispratio Zlatka Lagumdžiju, te ga izvijestio da je tomu socijaldemokratskom drugu kazao da oba HDZ-a moraju biti dio (nove) bosanskohercegovačke vlasti. Naši su socijaldemokrati reagirali razmjerno žurno, te, ukratko, objasnili da Čović - laže; hrvatski im je predsjednik, tvrde, javio s čarobna hrvatskoga brijega Pantovčaka da se s hadezeovskim prvakom nije čuo još od Božića. Pa, dakle, nije s njim niti mogao sastavljati bosanskohercegovačku vlast. Koju, kako stvari stoje, ionako ni dragi Bog sastaviti ne može.

No, je li uopće važno što je - čak i ako jeste - Josipović govorio Čoviću. Zapravo, je li - i zašto - bitno što je razgovarao i s Lagumdžijom proteklog vikenda?! Važno je samo zbog jedne vrlo bitne epizode iz političkog djelovanja šefa hrvatske države koja je ovdje, zanimljivo (i znakovito) ignorirana čak i od SDP-a. Josipović je, naime, nedavno kazao kako je i treći entitet svakako jedno od rješenja, a ubrzo potom je i Vesna Pusić stala iza svoga predsjednika. A, u biti, oboje su citirali mostarskoga stožernika. Iz Bosne ponosne ni mukajet! A i Hrvatska je šutjela.

Međutim, kada je povjesničar Ivo Banac za Deutsche Welle kazao kako Ivo Josipović i Boris Tadić zauzimaju pokroviteljski odnos prema BiH po uzoru na Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića, preko Save je osnovana prva bojna sa samo jednim zadatkom - obraniti prvog poslije Mesića od - objeda. Pri čemu je - ah, kako to objasniti - Pusićeva ostala na vjetrometini. Argument Josipovićevih novinskih odvjetnika je zbilja stamen: To je, vele, posljednji čovjek koji bi dijelio Bosnu. Slijedom čega bismo trebali vjerovati više tom dojmu, negoli svojim očima koje su pročitale kako je doista hrvatski predsjednik o hrvatskom entitetu govorio, u najmanju ruku, pomirljivo.

I zbog čega je, kako je to za Oslobođenje primijetio Banac, vrlo popularan kod hercegbosanskih fanatika - ljudi suodgovornih za loš položaj svih građana BiH. Što je, zapravo, vrlo čudno, znali se da je prije nešto malo više od godinu kada je tek pretendirao uspeti se na Pantovčak, u Hercegovini ljutoj anatemiran kao bezbožnik (mada, u biti, tek agnostik), pa, jasno, onda i slab Hrvat. Uostalom, Čovićev je HDZ svu raspoloživu logistiku stavio na raspolaganje Josipovićevu protukandidatu, a svome zemljaku Milanu Bandiću.

Pa, otkud onda najedanput tolika intimnost na relaciji Josipović - Čović, da ovaj drugi mrtav-hladan izmišlja što mu je onaj prvi kazao nakon što je razgovarao s onim trećim - Lagumdžijom, u ovom slučaju?! Jedini logičan odgovor je da je stožernik dobro upamtio benevolentnost zagrebačkoga mu novopečenoga prijatelja prema trećem entitetu, te se malo opustio. Jer, ako je već - a jeste! - Josipović zagazio, da ne velim ugazio u treći entitet - onda mu se može koja i dopisati.
I kad smo već kod (krivih) koraka, a iz ove perspektive kada, znači, hrvatski novinari nemušto brane svoga predsjednika od Banca, treba podsjetiti i na Josipovićevo gotovo napadno druženje s Miloradom Dodikom i, dakako, u takvim situacijama neizbježnim Tadićem. Hrvatski je predsjednik, možda i impresioniran što je u Banjoj Luci proglašen osobom godine, komplimentirao eresovskome voždu kazavši kako je čovjek od riječi. Kada bih htio biti ciničan, mogao bih kazati kako nam Josipović, zapravo, prijeti. Jer, Dodik je ne jedanput rekao kako će do odcjepljenja RS-a doći kad-tad. Ne drži ga, valjda, Josipović za riječ?!

I za kraj još malo Banca: Dodik je dio problema, a ne dio rješenja. Neman ništa protiv toga da se razgovara i sa Kimom Jong-Ilom, ali moramo znati s kim razgovaramo. DEPO/a.k.