Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine u Vrapcima kod Knežine, na Romaniji. Odrastao je u skromnoj porodici, a ljubav prema pjesmi pokazivao je još kao dječak, nastupajući na školskim priredbama i seoskim zabavama. 

Knežak izvor iz njegovog rodnog kraja kasnije će opjevati u pjesmi „Romanija“, koja će postati jedan od njegovih zaštitnih znakova.

Ekipa Avaza posjetila je Knežak izvor prije nekoliko mjeseci i evo šta je tamo zabilježila: 

Nakon vojnog roka preselio se u Sarajevo i počeo pjevati po kafanama i restoranima. Prvu singl-ploču objavio je 1979. godine, a prvi album „Sijedi starac“ dvije godine kasnije. Pravi veliki proboj uslijedio je početkom osamdesetih s pjesmom „Neću, neću dijamante“, nakon čega je Halid iz kafana stigao do najvećih dvorana širom bivše SFR Jugoslavije. 

Uslijedili su hitovi „Eh, kad bi ti“, „Budi, budi uvijek srećna“, „Hej, zoro ne svani“, „Beograđanka“, a potom i „Prvi poljubac“ i „Miljacka“, koji su mu donijeli novu popularnost i među mlađim generacijama. 

Njegov glas stigao je do velikih pozornica, ali Halid nikada nije zaboravio odakle je potekao – ni Knežinu, ni Romaniju, ni ljude među kojima je odrastao.

Tokom rata u BiH ostao je uz svoj narod i održao više od 500 humanitarnih koncerata širom Evrope, prikupljajući pomoć za ratom pogođene građane. 

Nakon rata nastavio je graditi karijeru koja će trajati skoro pet decenija, puneći dvorane i arene i ostajući jedan od rijetkih pjevača čije su pjesme prelazile generacijske, geografske i nacionalne granice.

Halid Bešlić ostao je jedan od najpoznatijih i najvoljenijih bh. pjevača, ali i jedan od najvećih muzičkih simbola Sarajeva.

(DEPO PORTAL/ad)