Vedran Alidžanović dužnost glavnog tužioca Tužilaštva Tuzlanskog kantona preuzeo je u maju 2024. godine, nakon više od decenije rada u ovoj pravosudnoj instituciji. Na čelo Tužilaštva došao je poslije 11-godišnjeg mandata dotadašnjeg glavnog tužioca Tomislava Ljubića.

Njegov dosadašnji mandat obilježio je izuzetno turbulentan period za Tuzlanski kanton. Brojni slučajevi nasilja, među kojima su femicidi, vršnjačko nasilje i druga teška krivična djela, uznemirili su javnost i ponovo otvorili pitanja o efikasnosti institucija, zaštiti žrtava te odgovornosti svih dijelova sistema, prenosi Avaz.

Posebnu zabrinutost izazivaju slučajevi u kojima su djeca i maloljetnici žrtve ili počinioci nasilja. Odgovornost se u takvim situacijama često prebacuje između porodice, škole, centara za socijalni rad, policije, tužilaštva i drugih nadležnih institucija, dok se reakcija sistema nerijetko očekuje tek nakon što nastupe teške posljedice.

S glavnim tužiocem Alidžanovićem razgovarali smo o tome gdje puca lanac odgovornosti u sprečavanju vršnjačkog nasilja, imaju li tužioci dovoljno znanja i kapaciteta za predmete koji uključuju djecu, ali i o pritiscima kojima je Tužilaštvo TK izloženo. Govorio je i o rezultatima svog dosadašnjeg mandata, borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, oduzimanju nezakonito stečene imovine te povjerenju javnosti u rad Tužilaštva.

Na društvenim mrežama i u dijelu javnosti stvoren je utisak da ste Vi lično, ali i Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, izloženi svojevrsnoj hajci. Kako se nosite s takvim pritiscima i mogu li oni utjecati na rad Tužilaštva?

- Svojim dolaskom na poziciju glavnog tužioca bio sam svjestan pritisaka koji će uslijediti, kao i mogućnosti svojevrsne medijske hajke određenih interesnih grupa ili pojedinaca prema Tužilaštvu i prema meni kao rukovodiocu institucije, naravno možda ne u obimu u kojem se to dešavalo. Međutim, mi se znamo nositi sa takvim pritiscima.

Kada svoj posao radite časno, pošteno i odgovorno, onda su takvi pritisci i napadi, koji su uvijek motivisani nekim ličnim interesima pojedinaca ili određenih interesnih grupa, a ne javnim interesom, samo dodatna potvrda i znak da svoj posao radimo dobro i odgovorno. Njihovi motivi često izađu na vidjelo, čak ih i ne kriju i onda se dobar dio javnosti može uvjeriti u to da se radi o neosnovanim napadima i na instituciju i ne mene kao rukovodioca. Pozicija glavnog tužioca je takva da su česti medijski napadi, hajke i prozivke, ali je vrlo bitno razlučiti od koga dolaze i šta im je svrha. S obzirom da sam na poziciji duže od dvije godine, takvi pritisci su postali oubičajena pojava.

Vršnjačko nasilje ponovo je u fokusu javnosti, dok se odgovornost prebacuje između porodice, škole, centara za socijalni rad, policije i pravosuđa. Gdje taj lanac najčešće puca i ko mora ranije reagirati kako bi se spriječile posljedice poput onih u slučaju u Gornjoj Tuzli?

- Kada je u pitanju vršnjačko nasilje, važno je napomenuti da je tužilaštvo kao organ gonjenja represivni aparat koji na scenu stupa kada već dođe do krivičnopravne radnje i događaja, odnosno kada je već nastupila posljedica. Vršnjačko nasilje jeste jedan od najvećih problema našeg društva i smatram da prevenciju treba tražiti od porodice, kao osnovne ćelije društva, preko obrazovnih ustanova, a potom i drugih državnih organa poput centara za socijalni rad, resornih ministarstava i drugih institucija, a kako bi se prevencijom i pravovremenim otkrivanjem problema spriječile teže posljedice. Tužilaštvo, na čijem sam čelu, je u svim slučajevima vršnjačkog nasilja pravovremeno reagovalo i poduzelo odgovarajuće mjere i uvijek se postupa sa dužnom pažnjom i u interesu djece u predmetima u koje su uključeni djeca i maloljetnici, pri tome poštujući sve odredbe Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku i konvencija koje štite dječija prava. Međutim, tužilaštvo ne može riješiti probleme u vezi sa smještajem djece i mlađih maloljetnika koji su počinili neko protupravno djelo prema svojim vršnjacima. To je nadležnost cijelog sistema, odnosno lanca institucija kao što su nadležna ministarstva pravde, kazneno-popravni zavodi i druge institucije. Kao roditelj, mogu da kažem da smo svi dužni dati svoj maksimalan doprinos u odgoju i obrazovanju naše djece i blagovremenog prepoznavanja negativnih pojava u njihovom ponašanju, a sve kako bi na vrijeme spriječili teže posljedice i našu djecu izveli na pravi put. Stoga, koristim i ovu priliku da sve pozovem na veću pažnju i odgovornost.

Raspolaže li Tužilaštvo TK dovoljnim brojem specijaliziranih tužilaca za rad na osjetljivim predmetima u kojima su djeca i maloljetnici žrtve ili počinioci protivpravnih djela?

- Kada je u pitanju kadrovska kapacitiranost Kantonalnog tužilaštva tuzlanskog kantona u predmetima u kojima su djeca žrtve ili počioci, moram istaći da 95% tužilaca ima završene obuke i certificirani su za postupanje u krivičnim predmetima u kojima su djeca i maloljetnici žrtve ili počinioci protupravnih djela, a u toku su aktivnosti na tome da svi tužioci završe obuke i dobiju takve certifikate. Pored ovoga, tužilaštvo ima poseban odjel za maloljetnike u kojem rade dvije tužiteljice i koji se isključivo bave predmetima maloljetničke delikvencije, a ukoliko se za to ukaže potreba bit će angažovan i treći tužilac u ovom odjelu. Mi smo proširili sistematizaciju tužilačkih pozicija u ovom tužilaštvu, tako da sada po sistematizaciji ovo tužilaštvo ima 40 tužilaca, s tim da su u toku konkursne procedure za izbor i imenovanje nedostajućih tužilaca, nakon čega bi bili više kapacitirani u radu na svim vrstama predmeta, pa tako i predmeta gdje se djeca i maloljetnici pojavljuju kao žrtve ili počinioci protupravnih djela.

Hrvatska ima samostalnu pravobraniteljicu za djecu, dok se u BiH zaštitom dječijih prava bavi poseban odjel Institucije ombudsmena. Da li bi osnivanje samostalne institucije za zaštitu djece doprinijelo efikasnijoj reakciji sistema i boljoj zaštiti maloljetnika?

Kada je u pitanju postojanje pozicije pravobraniteljice za djecu u okviru institucije Ombudsmena, a koji institut ima Republika Hrvatska, naravno da to smatram korisnim u funkciji zaštite dječijih prava. Kod nas također postoji čitav niz institucija kojima je to u nadležnosti i opisu poslova, ali nisam baš siguran da svi rade svoj posao onako kako bi trebali. Iz iskustva našeg tužilaštva, mogu da kažem da smo u pojedinim predmetima trošili više snage, energije i resursa na zaštitu djece odnosno maloljetnika kao žrtvi krivičnih djela, nego u samom postupku gonjenja, odnosno procesuiranja počinilaca krivičnih djela u odnosu na djecu, odnosno maloljetnike. To dovoljno govori, koliko sistem ne funkcioniše, odnosno da pojedine institucije ne rade svoj posao.

Transparentnost rada Tužilaštva jedan je od ključnih uslova za povjerenje javnosti.

- Poseban fokus posvećen je transparentnosti u radu ovog tužilaštva i odnosu sa medijima i javnosti. Uz dobru saradnju sa medijima mi smo dodatno pokrenuli zvanične institucionalne facebook i instagram stranice, gdje se svakodnevno objavljuju različiti sadržaji, od onih koji se tiču rada samog tužilaštva, podignutih optužnica, predloženih ili određenih pritvora i drugih informacija o radu na predmetima, do sadržaja edukativnog karaktera, čiji je cilj da se običnom čovjeku približe instituti materijalnog i procesnog krivičnog prava i obrade se neke druge teme edukativnog sadržaja. Sama činjenica da imamo preko tri hiljade pratilaca i 650.000 pregleda naših sadržaja na Facebooku samo u ovoj godini, dovoljno govori da smo u tome uspjeli.

Jedan od strateških ciljeva jeste i intenzivna saradanja sa agencijama za provođenje zakona, koji cilj smo apsolutno već ostvarili. S obzirom da na dnevnom i sedmičnom nivou imamo redovne sastanke sa ovlaštenim službenim licima, te rukovodiocima agencija za provođenje zakona, pokazuje našu opredjeljenost da intenzivnom saradnjom ostvarimo što bolje rezultate.

U fokusu djelovanja posebno ističem rad na starim predmetima, gdje je preduzet čitav niz mjera, što je dalo odlične rezultate u ovoj godini koji bi mogli biti do sada i najbolji po pitanju smanjenja broja starih predmeta u našem tužilaštvu. Intenzivno se prati priliv predmeta, kao i njihovo rješavanje s ciljem postizanja apsolutne ažurnosti u radu na predmetima, na način da se predmeti odmah stavljaju u rad i rješavaju u zakonskim rokovima.

Iza Vas su dvije godine i četiri mjeseca na čelu Tužilaštva TK. Koje rezultate smatrate najvažnijim i šta biste izdvojili kao konkretan razlog zbog kojeg bi građani danas trebali imati više povjerenja u ovu instituciju nego prije Vašeg dolaska?

- Ja sam u svom programu rada za poziciju glavnog tužioca postavio strateške ciljeve, koje sam odmah po stupanju na dužnost stavio u prioritet svog rada i nakon više od dvije godine mandata, mogu da kažem da su svi oni kao takvi ostvareni.

Prije svega stavljen je akcenat na predmete organizovanog kriminala i korupcije u okviru kojih se i pored početka rada POSKOK-a i preuzimanja u nadležnost određenih krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije i dalje intenzivno radi u ovom tužilaštvu, a rezultat su podignute optužnice i osuđujuće presude koje su najvjerodostojnija potvrda snažnog zalaganja tužilaca u borbi protiv ovih krivičnih djela. Također je u fokus stavljeno oduzimanje imovinske koristi pribavljene činjenjem krivičnog djela a posljedično čemu je i povećan broj finansijskih istraga u svrhu utvrđivanja nezakonito stečene imovine.

(Avaz.ba/DEPO PORTAL/au)