Christoph iz Frankfurta već 18 godina redovno dolazi na hrvatski otok Brač, gdje je u međuvremenu kupio i kuću. Hrvatsku više ne doživljava samo kao turističku destinaciju, već kao svoj drugi dom, ali posljednjih godina primjećuje promjene koje mu se, kako tvrdi, sve manje sviđaju.

U otvorenom pismu koje je prenio portal Kroatien-nachrichten, a potom i brojni hrvatski mediji, dugogodišnji gost upozorio je na rast cijena, sve izraženiju komercijalizaciju i postepeni gubitak autentičnosti zbog koje je godinama birao upravo Brač.

Prisjetio se vremena kada turistička sezona lokalnom stanovništvu nije određivala gotovo svaki dio svakodnevnog života. Ljudi su, kaže, imali vremena za kafu, razgovor s prijateljima, zajedničku večeru ili spontano druženje, iako su i tada živjeli od turizma.

Naveo je da su Hrvatsku upoznali kao "toplu, otvorenu i gostoljubivu zemlju". 

- Sezona je bila dio života ljudi, ali nije bila njihov cijeli život - poručuje Christoph.

Osvrnuo se na cijene u ugostiteljskim objektima, koje su ga posebno iznenadile ove godine. Kao primjer navodi da se se "za obične ćevapčiće ili pljeskavicu na pojedinim mjestima traži između 20 i 25 eura, dok odrezak može koštati oko 35 eura".

Kako dolazi iz Frankfurta, grada poznatog po visokim životnim troškovima, takve cijene uspoređuje upravo s Njemačkom.

- I u Frankfurtu poznajemo visoke cijene. Ali kada jednostavan obrok na Braču košta kao obrok u centru Frankfurta, teško mi je kao poduzetniku pronaći ekonomsku logiku - kaže on.

Naglašava da problem nije u tome što turisti više nemaju novca.

- Mnogi dugogodišnji gosti određene cijene mogu platiti, ali sve češće jednostavno ne žele jer smatraju da odnos cijene i onoga što dobiju više nije opravdan... Ponekad imate osjećaj da se postavlja samo pitanje koliko gost još može platiti i koliko se cijena može povećati prije nego što kaže da je dosta. Mi to možemo priuštiti, ali sve manje želimo plaćati - ističe gost iz Njemačke.

Kao primjer navodi i javni tuš u jednoj od uvala koji se nekada mogao besplatno koristiti nakon izlaska iz mora. Danas se, kaže, korištenje naplaćuje jedan euro.

Dodaje opet da nije problem u samom iznosu, nego u osjećaju da se sve više stvari koje su nekada bile dio jednostavnog života na Jadranu pretvaraju u dodatnu uslugu koja se mora platiti.

- Još više od visokih cijena pogađa me osjećaj da, uprkos gotovo dvije decenije provedene na Braču, prijateljstvima i vezama koje je sam ovdje izgradio, administrativno i dalje ostajem samo stranac i turist. Poruka koju dobijamo glasi: Vi zapravo ne pripadate ovdje. I to boli - ističe.

Kaže da se godinama nije osjećao kao turista. Ima prijatelje, komšije i poznanike, ali posljednjih godina sve češće dobija osjećaj da je prvenstveno gost od kojeg se očekuje što veća potrošnja.

Mislim da Hrvatska ne treba pokušavati kopirati najskuplje svjetske turističke destinacije. Hrvatska za nas nikada nije bila Azurna obala i to govorim kao kompliment. Nismo tražili Saint-Tropez. Tražili smo Brač - pojašnjava Christoph.

Potom se još jednom osvrće na hranu koja je, kako kaže, nekada bila sinonim za jednostavan i pristupačan obrok.

- Ćevapčići ne postaju luksuzno jelo samo zato što koštaju 25 eura. Konoba ne postaje luksuzni restoran samo zato što večera košta 100 eura po osobi - naglašava.

Ovaj dugogodišnji gost Brača na kraju upozorava da se "cijene uvijek mogu smanjiti, kuće obnoviti, a ceste popraviti, ali da se izgubljeni osjećaj dobrodošlice i povjerenje gostiju znatno teže vraćaju" te poručuje:

- Sačuvajte povjerenje, osjećaj dobrodošlice i pripadnosti. To vrijedi više od još jednog eura zarade!

(DEPO PORTAL/ad/Foto:Arhiv)