Izvor: CdM.me
Piše: Dragan Bursać

Aleksandar Vučić opet govori ono što ogromna većina Srbije misli, ali se često to mnijenje uvija u diplomatski celofan. Kaže čovjek, citiram, da neće ići na “glamuroznu proslavu otcjepljenja od Srbije” povodom Dana nezavisnosti Crne Gore. I tu staje svaka priča o “regionu okrenutom budućnosti”, “dobrosusjedskim odnosima” i “evropskim integracijama”. Jer iz jedne jedine rečenice iscuri cijela ideologija srpskog sveta. Ona stara, velikosrpska, imperijalna ideologija, koja okolne države posmatra kao privremeno izgubljene teritorije.

Samo što postoji jedan mali istorijski problem za Vučića i njegove dvorske istoričare kao i za većinsku Srbiju: Crna Gora se nije otcijepila od Srbije. Crna Gora nikad nije bila Srbija ili dio Srbije.

Nikad!

Malo istorije nije zgorega

Ni u jednom istorijskom periodu Crna Gora nije bila administrativni dio Srbije iz kojeg se navodno “odvojila”. Bila je međunarodno priznata država prije nego što je Srbija uopšte dobila međunarodno priznanje u modernom smislu. Imala je svoju dinastiju, svoju diplomatiju, svoju vojsku, svoju crkvu, svoj ustav i zakone, svoj identitet i svoje granice. Imala je čak i međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu 1878. godine kao zasebna država.

Dakle, dok današnji vučićevski propagandisti crtaju imaginarne mape “srpskog sveta”, istorija im uporno lupa šamare čvrstom arhivskom građom. Dalje, ako baš hoćete, Crna Gora je bila dio SFRJ, ravnopravan sa Srbijom i ostalim republikama, a ne nikakv dio Srbije. Nakon toga je unijela svoju državnost u zajedničku državu sa Srbijom. Pogađate, opet nije bila njen dio niti je bilo kojim svojim dijelom pripadala Srbiji, e da bi se od nje otcijepila. Nije ovo samo stvar semantike. Ovo je bitno i važno iznova i iznova govoriti jer je Crna Gora prije dvije decenije OBNOVILA i POTVRDILA svoju državnost, a nije se od nekoga ili nečeg otcijepila.

Ali ovdje činjenice oficijelnoj Srbiji nikad nisu bile važne.

Važan je osjećaj vlasništva.

Nije vam Crna Gora privremeno odbjegla provnicija

Važna je velikosrpska ideja da sve što govori srpski, sve što gruntovno ima pravoslavne crkve i sve gdje žive Srbi mora pripadati Beogradu ili makar kružiti oko njega kao politički satelit. Zato Vučić ne govori o nezavisnosti Crne Gore kao o legitimnoj odluci jedne države i njenih građana, nego kao o “otcjepljenju od Srbije”. U njegovoj glavi, ali i u glavama miliona ljudi odgojenih na mitovima SANU-a, Memoranduma, četničkih bajki i tabloidske propagande, Crna Gora nije država nego privremeno odbjegla provincija.

I zato je ovo mnogo ozbiljnije od još jedne Vučićeve patetične konferencije.

Jer kad predsjednik jedne države javno kaže da bi odlazak na proslavu nezavisnosti susjedne države bio “pljuvanje svog naroda”, on praktično poručuje da ta susjedna država nema puni legitimitet. To nije gaf. To nije emotivni ispad. To je politička doktrina. Da sam do kraja iskren, kazao bih, zaboli donji dio leđa Crnu Goru šta će biti na relaciji narodne pljuvačne žlijezde – Aleksandar Vučić.

A onda ide standardni paket paternalizma prema Crnoj Gori. Vučić govori o Srbima u Crnoj Gori kao da su ekskomunicirana kolonija pod okupacijom. Žali se na jezik, na prava, na Evropsku uniju koja “ne insistira”. Čovjek iz države u kojoj se negira crnogorska nacija sada glumi zaštitnika demokratije. Iz države u kojoj tabloidi svakodnevno crtaju mete ljudima po regionu. Iz države u kojoj se rehabilituju četnici, slave ratni zločinci i sanja granica Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica.

Nastavak teksta možete čitati ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)