Služba za zaštitu ustavnog poretka koja je radila u sklopu MUP-a Hrvatske sačinila je tu informaciju u martu 1992. godine poslije masakra nad Srbima u Sijekovcu.

- Služba raspolaže provjerenim operativnim saznanjima da je noćas (26/27. 3. 1992. godine), u mjestu Sijekovac kod Bosanskog Broda "Prkačinova grupa" lišila života desetak osoba srpske nacionalnosti koje su htjele predati oružje Kriznom štabu Skupštine opštine Bosanski Brod - navodi se u toj Informaciji koju je 27. marta 1992. godine potpisao pomoćnik ministra policije Hrvatske Jerko Vukas.

Informacija je dostavljena na nekoliko adresa uključujući i tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana i ministra policije Ivana Vekića.

- Iako su nadležne službe Hrvatske odmah bile obaviještene o zločinu Hrvatska godinama nije ništa uradila da budu procesuirani odgovorni za zločin u Sijekovcu - rekao je "Glasu Srpske" direktor Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske Janko Velimirović.

Pretpostavlja se da se većina osumnjičenih za zločin u Sijekovcu nalazi u Hrvatskoj, a stradanje Srba u ovom selu ponovo je dospjelo u centar pažnje javnosti nakon što je u Švedskoj nedavno uhapšen jedan od njih Zemir Kovačević.

Osim njega osumnjičeni su i njegov brat Selver Kovačević zvani Suljo rođen 14. novembra 1961. godine, Nijaz Čaušević, Marko Prkačin i izvjesni Fulan i Šerac.

- Selver Kovačević osumnjičen je da je zajedno sa bratom Zemirom i Benjaminom i Dinom Dobojčićem maltretirao porodicu Trifunović, poslije čega su bacili bombu u dvorište njihove kuće. Zarobljene su odveli u logor "Tulek". Poslije toga Selver je uselio u kuću Alekse Trifunovića. Početkom jula 1992. sa grupom u kojoj je bio Čaušević maltretirao je ljude poslije čega su ih odvozili u "Tulek" - rekao je Velimirović.

Za Marka Prkačina se tvrdi da je brat glavnokomandujućeg Hrvatskih oružanih snaga Ante Prkačina. Vjeruje se da je Marko Prkačin neposredno komandovao jedinicom koja je djelovala u Brodu i okolini.

Postoje indicije da je i sam Ante Prkačin učestvovao u zločinima u Posavini, iako je on to negirao. Velimirović smatra da je on u svakom slučaju znao za zločin u Sijekovcu, jer postoje dokazi hrvatskih obavještajnih službi koje su znale da je na tom prostoru počinjen zločin.

Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić istakao je da Tužilaštvo ima dobru saradnju sa hrvatskim pravosuđem i dodao da su u nekoliko slučajeva pojedinci u Hrvatskoj saslušavani na njihov zahtjev.

- Ne možemo podignuti optužnicu u BiH prije saslušanja - kazao je Grubešić i dodao da se "niko neće izvući kada je riječ o ratnim zločinima".

On je dodao da je samo pitanje vremena kada će se sve prevazići sporazumom kojim će biti utvrđeno da li će oni odgovarati u Hrvatskoj ili u BiH.

Velimirović je kazao da je upravo nepostojanje sporazuma u vezi sa procesuiranjem ratnih zločina između BiH i Hrvatske veliki problem i razlog zbog kojeg se trenutno ništa ne može učiniti.

Stradanje Srba u Sijekovcu je prvi ratni zločin u BiH, a počinile su ga Hrvatske oružane snage potpomognute bošnjačko-hrvatskim paravojnim formacijama 26. marta 1992. godine. Tada je u Sijekovcu ubijeno oko 50 srpskih civila.

Faksimil Informacije koju je sačinila Služba za zaštitu ustavnog poretka

(GLAS SRPSKE/ds)