Snimak iz 1973. godine, koji prikazuje život jedne sarajevske porodice iznad pivare na Bistriku, ponovno je privukao pažnju javnosti. I dok mnogi gledatelji danas u njemu pronalaze i dozu crnog humora, priča porodice Olovčić zapravo je potresno svjedočanstvo o životnim uslovima, nebrizi sistema i borbi za osnovno pravo – normalan život.

U emisiji "TV feljton: Život porodice Olovčić", snimljenoj u režiji beogradskog reditelja Srđana Karanovića, prikazana je svakodnevica šesteročlane porodice koja godinama živi u improvizovanom stanu – tačno iznad industrijskih postrojenja Sarajevske pivare, prenosi N1.

Ono što na prvi pogled djeluje kao neobična životna situacija, ubrzo prerasta u ozbiljan problem – stalne vibracije, buka i isparenja amonijaka koji ulazi u stan.

Majka porodice, Safija Olovčić, kroz suze opisuje stanje u kojem žive:

"On se uvlači kroz svaku najmanju pukotinu... nalazile su me komšije u nesvijesti. Tačno od smrti me spasila."

Najveći problem predstavljaju cijevi i kompresori postavljeni direktno ispod stana.
 

Sinovi svjedoče da je život u takvim uslovima postao gotovo nemoguć:
 

"Stan se trese čitav, komplet. Ne može se spavati, ne može se odmoriti. Izlazimo u dva ili tri ujutro da udahnemo malo zraka."
 

Drugi sin dodatno opisuje strah koji osjećaju:
 

"Bojim se da me neko ujutru ne nađe mrtvog. Spavam i udišem taj zrak."


Neprestana buka i vibracije ostavljaju ozbiljne posljedice.
 

Mladi članovi porodice ističu da svakodnevno dolaze na posao iscrpljeni:
 

"Pitao me šef zašto sam mahmuran. A nisam – ne spavam."
 

Ni najmlađi član porodice nije pošteđen:
 

"Nemoguće je učiti. Odem u školu neispavan, boli me glava."

Pored zdravstvenih problema, porodica se suočavala i s fizičkim oštećenjima stana.
 

Zidovi pucaju, stakla se tresu, a posuđe “skače” po policama:
 

"Čaše skaču, zidovi su popucani, sve se trese."
 

Jedan od sinova opisuje gotovo nadrealnu scenu:
 

"Kad počnu kompresori, tanjiri i šerpe počnu da 'tandrkaju'. Moramo ih skidati i stavljati na pod."
 

Zbog narušenih instalacija, situacija postaje i opasna. Majka je, kako tvrde, jednom prilikom zadobila teške povrede:
 

"Pala je i slomila obje ruke dok je čistila stan."
 

Porodica tvrdi da se struja pojavljuje i na šporetu i na česmi, dok kućanski aparati ne rade kako treba.

Nakon godina borbe, očaj postaje sve izraženiji. Jedan od sinova priznaje:
 

"Popustio sam na živcima."
 

Majka Safija u emotivnom ispadu govori:

"Moji živci i srce – sve je popustilo. Ne mogu više."

Porodica tvrdi da su se više puta obraćali nadležnima, ali bez uspjeha. Odgovor koji su dobijali bio je, kako kažu, uvijek isti:
 

"Moramo raditi, a vi tužite."
 

Iako su komisije izlazile na teren i potvrdile da su uslovi neadekvatni, konkretno rješenje nikada nije ponuđeno.

Iako je priča duboko potresna, način na koji članovi porodice govore, kao i autentičnost snimka iz 70-ih godina, kod današnje publike izaziva i neočekivane reakcije.
 

Mnogi korisnici društvenih mreža ističu da je video istovremeno i "težak i nevjerovatno upečatljiv", dok drugi u njemu pronalaze elemente crnog humora.
 

Međutim, iza svega ostaje surova realnost jednog vremena – i pitanje koliko se stvari u suštini promijenilo.

(DEPO PORTAL/dg)