Izvor: Hrvatski glasnik

Piše: Ivana Marić

Kako i zašto smo uopće došli u situaciju da žene budu manje ravnopravne od muškaraca? Ko je odlučio da su žene manje vrijedne, da moraju biti pod nečijim nadzorom, da ne smiju imati svoj račun u banci, da za posao trebaju dozvolu oca, brata ili supruga? Ko je odlučio da ne smiju da se bave sportom, da voze automobile, da moraju da se pokrivaju kako ne bi „izazivale“ muškarce, da hodaju pognute glave, da nisu dovoljno pametne da glasaju, da se smatraju nečijim vlasništvom i da njihovi muški „vlasnici“ mogu raditi s njima šta hoće, pa čak i da ih ubiju ako su neposlušne?

Vijekovi borbe za prava žena i jednakost promijenili su mnogo toga, ali su mnoge žene tu borbu platile vlastitim životima. Iako se situacija značajno popravila, barem u razvijenim demokratijama, veliki dio svijeta i dalje živi u okvirima koji ženama uskraćuju osnovna prava.

Ni mi nismo uspjeli u potpunosti iskorijeniti te obrasce, iako već dugo baštinimo demokratske vrijednosti. Prevelik je broj žena koje su žrtve porodičnog nasilja, femicida, seksualnog zlostavljanja i odlučivanja u njihovo ime.

Online spaljivanje vještica

Dovoljno je pogledati komentare na društvenim mrežama kada su u pitanju žene. Tada se izgovara sve ono što se muškarcima gotovo nikada ne kaže. Komentariše se njihov izgled, vrijeđa ih se zbog godina, kao da je starost uvreda i njihova krivica, a ne neminovnost. Govori im se da im je mjesto u kuhinji, da se prihvate čišćenja kuće i čuvanja djece, broje im se seksualni partneri, kritikuje kako se oblače, gdje idu i s kim.

Dok se danas čudimo kako su nekada ljudi dolazili da gledaju spaljivanje vještica, kamenovanje i bičevanje, sličan obrazac svakodnevno gledamo u online prostoru. Naravno, nije isto, ali za žrtve javnih napada i progona to je trauma koja često ostavlja trajne posljedice. Oni koji „bacaju kamenje“ to zaborave čim isključe internet i krenu u potragu za novom metom – novom „vješticom“ koja se usudila da razmišlja svojom glavom, da javno iznese svoj stav ili da ne pristane na stereotipe u koje je pokušavaju ugurati.

Posebno je pogubno to što u takvom linču učestvuju žene jednako kao i muškarci. Kada drugu ženu nazivaju pogrdnim imenima samo zato što je rekla nešto što im se ne sviđa, rijetko pomisle da bi sutra upravo one, ili njihove kćerke, mogle postati meta iste takve hajke.

Bezdan žena

Dan žena bi trebao biti podsjetnik na sve hrabre žene koje su se, u neuporedivo težim vremenima, izborile za prava koja danas imamo. Trebao bi biti dan kada se naglašava važnost daljnje borbe za jednakost.

Umjesto toga, taj smo dan često pretvorile u svoju vrstu praznine, pa i sramote...

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)