Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) naloženo je uklanjanje dva istraživačka teksta o poslovanju firme “Lager“ iz Posušja, iako Sud navodi da su sporni samo pojedini dijelovi tekstova, dok sagovornici Detektora upozoravaju da je riječ o institucionaliziranoj cenzuri koja ozbiljno ugrožava slobodu medija u Bosni i Hercegovini.

Pravosnažnom presudom iz novembra 2025. naloženo je CIN-u da mora ukloniti tekstove pod naslovom “Lagerovanje koncesija“ i “Lagerova roba s greškom“. Prema presudi, zbog učinjene klevete, CIN je dužan isplatiti firmi “Lager“ iz Posušja 1.000 konvertibilnih maraka (KM).

Direktorica CIN-a Leila Bičakčić za Detektor kaže da naredbe o uklanjanju tekstova definitivno nisu sudska praksa i da predstavljaju presedan. Prema njenim riječima, ovdje Sud daje nalog da se cenzuriše rad medija, što je udar na slobodu medija.

- Mi sad ovdje praktično stvaramo sudsku praksu koja potencijalno može da skine sve tekstove koje se nekome ne sviđaju. Zašto onda mediji rade. Postoji nekoliko presuda na Evropskom sudu medija iz različitih zemalja koje su se suočile sa istim zahtjevom, i Evropski sud jasno je zauzeo stav da se može eventualno tražiti samo zatamljene klevetničkog dijela koji sud procijeni da ima klevetnički karakter - navodi Bičakčić,

Prema njenim riječima, radi se o institucionaliziranoj cenzuri i daje se novi mehanizam u gušenju medija.

Kako se između ostalog navodi u presudi, CIN nije dokazao svoje tvrdnje o “pogodovanju” niti je “firma neke od poslova dobila iako nije ispunjavala uvjete”, kao ni navode o “pokušaju podvale“. Dalje se navodi da su neosnovani navodi žalbe CIN-a da je presuda neprecizna i paušalna i da u obrazloženju presude nije navedeno koje iznesene tvrdnje su neistinite.

Prema presudi, ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni navodi žalbe tuženika da izrazi poput “pokušaji podvale“, “nelegalan iskop“ i “pogodovanje“ imaju karakter vrijednosnih sudova i uopćenih ocjene, i da se radi o standardnom izražavanju u novinarstvu u temama od javnog značaja, već se radi o iznošenju činjenica čija se istinitost dokazuje.

CIN je objavio da Sud u Širokom Brijegu uočava da su “novinari činjenice crpjeli iz nepravomoćnih sudskih i upravnih odluka“ i to prepoznaje kao argument klevete, a naređuje brisanje dva teksta iako smatra da su samo njihovi dijelovi, “neistinite činjenice“ koje su “značajno narušile ugled i poslovne interese“ ove privatne firme.

Zastupnica CIN-a Ilvana Bijedić pojašnjava da je Sud odredio da se kompletan tekst ukloni, jer on nikada neće reći da se uklone samo određeni dijelovi teksta. Prema njenim riječima, Sud kaže da tekst po svojoj formi i sadržaju obiluje klevetničkim navodima.

- Dakle, ako je tužbeni zahtjev usmjeren na uklanjanje tekstova, sud onda dosuđuje onako kako je traženo, jer sud nema ovlaštenje da prekoračuje tužbenih zahtjev odnosno da dosuđuje nešto što nije traženo tužbenih zahtjevom - navodi Bijedić.

U pravnom sistemu kakav je u BiH teško je pričati o usklađenju sudske prakse, kaže Bijedić i dodaje da bi za isti ovakav predmet drugi sud donio potpuno drugačiju odluku.

- Međutim, ono što sam primijetila u ovoj presudi, odnosno stavu Općinskog i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, jeste da su se bavili utvrđenjem istinitosti, odnosno neistinitosti sadržaja, ali se u suštini nisu bavili time. Dakle, oni kažu da su se bavili utvrđenjem istinitosti odnosno neistinitosti, čak ili šta više, nerijetko spominje u presudi ‘neistinite činjenice’... Sud je na par mjesta napisao ‘neistinita činjenica’, što je po meni problematično - obrazložila je Bijedić za Detektor.

Advokat koji zastupa novinare u predmetima za klevetu Ahmet Efendić je stava da se u BiH, kada su u pitanju postupci zbog klevete, nerijetko primjenjuju određene prakse i donose odluke koje odstupaju od standarda koje je godinama unazad ustanovio Evropski sud za ljudska prava.

Apsolutno problematičnim smatra učestalu praksu prema kojoj se nadležnost suda u postupcima za klevetu ustanovljava temeljem Zakona o parničnom postupku a koji propisuje da je za “suđenje u sporovima van ugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila“.

- Prihvatanjem prakse da se u postupcima za klevetu nadležnost suda ustanovi na osnovu Zakona o parničnom postupku PP-a kao suda gdje je, navodno, nastala štetna posljedica, te imajući u vidu da su postupci za klevetu najčešće produkt članaka koji su dostupni i na internetu, to jeste ‘na svakom mjestu’, stvorena je praksa da tužitelji de facto biraju koji će im sud suditi. Jer članak dostupan na internetu je vidljiv, primjera radi i u Bihaću i u Bijeljini i u Trebinju, pa tužitelj može tvrditi da mu je i u tim mjestima nastala šteta i tražiti ustanovljenje nadležnosti lokalnih sudova - pojašnjava Efendić.

On navodi da je mnogo je učestalija praksa – kao i u predmetnom slučaju – gdje se tužitelji odluče da iniciraju postupak pred sudom u kojem imaju sjedište. U takvim slučajevima zaista se postavlja pitanje koliko lokalni sud može biti objektivan i nepristrasan, pogotovo kada odlučuje po tužbi “Lagera“ koji zapošljava brojno stanovništvo i na koga je lokalna zajednica u ogromnoj mjeri naslonjena.

- Apsolutnog sam ubjeđenja da bi se sporovi za klevetu morali voditi pred sudovima opšte mjesne nadležnosti, a nikako pred sudom koji izabere tužitelj - dodaje Efendić.

Zastupnica CIN-a Bijedić navodi da ono što može izvući kao zaključak iz ove presude, obzirom na naš pravosudni sistem, jeste da novinari trebaju biti dosta oprezni u svom izražavanju prilikom pisanja tekstova.

- Činjenica je da imamo praksu Evropskog suda za ljudska prava koji dozvoljava korištenje takozvanih 'obojenih' ili 'grubih izraza', u pisanju svojih tekstova. To su navodi koji šokiraju, izazivaju određene nelagode korištenjem takvih izraza. Evropski sud je zauzeo stav da je to dozvoljeno, međutim, koliko se naši sudovi vode praksom Evropskog suda za ljudska prava, evo možemo vidjeti u ovoj konkretnoj presudi - kaže Bijedić.

Za Efendića, ova presuda odstupa od standarda u postupcima klevete i smatra da o tužbenom zahtjevu koji je usvojen sud nije trebao odlučivati već je trebao vratiti tužbu na uređenje ili je odbaciti.

- Posebno spornim smatram nalog suda za brisanje, cijelih, spornih članaka. Naime, sporni članci su produkt istraživačkog novinarstva i relativno su obimni. Zasigurno je i neupitno da cjelokupni članci ne mogu predstavljati klevetu – to nije tvrdio ni tužitelj u tužbi – već, eventualno, samo pojedini navodi iz članaka mogu predstavljati klevetu. Iz tog razloga smatram da je sud morao jasno utvrditi koji navodi u spornim tekstovima predstavljaju klevetu, te je trebao naložiti tuženima da obrišu isključivo klevetničke navode, a nikako cijele tekstove, što je bez sumnje disproporcionalna mjera - pojašnjava on.

Efendić zaključuje da ovakva odluka zasigurno predstavlja mjeru sa efektom cenzure i ima učinak gušenja slobode govora.

Zastupnica Bijedić je uputila Vrhovnom sudu Federacije BiH zahtjev za reviziju presude, a uputit će apelaciju i Ustavnom sudu BiH.

Bičakčić kaže da planiraju da organiziraju diskusije među profesionalnom zajednicom jer su ovo ozbiljne stvari, da se vidi u kojem pravcu treba djelovati jer je sve pitanje edukacije.

Iz Kantonalnog suda u Širokom Brijegu su za Detektor naveli da ne žele komentarisati presudu, ali da je ona podložna preispitivanju pred Vrhovnim sudom Federacije BiH i Ustavnim sudom BiH.

(DEPO PORTAL/au)