Zima ne donosi samo niže temperature i kraće dane – za mnoge donosi i tišinu i osjećaj praznine. I, baš kada se očekuje radost, porodična okupljanja i slavlje, kod nekih ljudi javlja se suprotan efekat: pojačana tuga, anksioznost i osećaj usamljenosti. 

Zašto se zimska depresija često intenzivira uoči velikih praznika, kako da je prepoznamo i kako sebi da pomognemo, za Jutarnji program RTS-a govorio je psihijatar i psihoterapeut prof. dr Vladimir Diligenski.

On objašnjava da takozvana praznična depresija nema sve karakteristike kliničke depresije, ali može biti veoma mučna za one koji je doživljavaju.

- Praznična depresija nema sve atribute depresivnosti nego praktično jedno loše raspoloženje. Očekivanje susreta sa najbližima i proslave praznika za dosta ljudi predstavlja stresnu situaciju i nešto što ih ubacuje u neraspoloženje - navodi prof. dr Diligenski.

Prema njegovim riječima, iza takvog stanja često stoje neriješeni odnosi i unutrašnja preispitivanja.

- Iza toga obično stoje bračne svađe, loši odnosi ili osjećaj da se ni od prošle godine ništa nije promijenilo. Pojavljuje se i misao – svima je bolje, jedino meni nije, vreme prolazi, a ja sam i dalje isti - ističe dr Diligenski.

Umor, nesanica i tjelesne tegobe kao najčešći simptomi

Pred praznike, kada se očekuju radost i optimizam, simptomi kod nekih ljudi mogu da se pojačaju. Kako objašnjava gost Jutarnjeg programa, najčešće se javljaju umor, nesanica i različite tjelesne smetnje.

- Prvo se javlja osećaj umora vezan za depresivno neraspoloženje, zatim nesanica koja je skoro redovna, uz osjećaj tjelesnih tegoba – bolovi u mišićima, zamor, osjećaj iscrpljenosti i neraspoloženja bez vidljivog razloga - navodi psihoterapeut.

Dodaje da je često riječ o unaprijed poznatom obrascu.

- Pacijenti koji imaju sezonsku, odnosno prazničnu depresiju, znaju da im se to ponavlja godinama. Unapred osjećaju da će im biti loše i žele da krenu sa nekom zaštitnom terapijom, jer je taj osjećaj veoma mučan - objašnjava profesor.

Svjetlost kao terapija i iskustva iz kliničke prakse

Kada ljudi prepoznaju početne simptome, pomoć je, kako kaže, lakša i efikasnija.

- Lakše im je pomoći jer unaprijed prepoznaju simptome. Mi onda, uz terapijske procedure, pokušavamo da to popravimo - ističe profesor uz napomenu da sezonski afektivni poremećaj nije redak, posebno u sjevernim zemljama.

- U Skandinaviji je taj procenat između 10 i 20 odsto, jer veliki broj ljudi živi u mraku i bez dovoljno svjetlosti. Jedna od terapija je boravak u svijetloj prostoriji, uz lampe jačine oko 5.000 luksa, po dva do tri sata dnevno, što može značajno da popravi stanje - objašnjava profesor.

Iako ne postoji precizna domaća statistika, iskustvo iz prakse pokazuje da se pacijenti sa ovim tegobama javljaju svake godine.

- Taj sezonski afektivni poremećaj nije nimalo naivan. Nekada ima obolježja ozbiljne endogene depresije i javlja se upravo zimi – kada je hladno, nema svjetlosti i ljudi manje izlaze napolje.

Socijalni kontakti kao važan oblik prevencije

Profesor naglašava da kvalitet života u velikoj mjeri zavisi od socijalnih odnosa i aktivnosti.

- Kvalitet života je u socijalnim relacijama. Treba da biramo sa kim provodimo vrijeme i da taj izbor bude pozitivan. Dobro je da se uključimo u događaje, koncerte i aktivnosti koje se dešavaju pred praznike, da unaprijed isplaniramo prijatna iskustva - ističe on.

Prema njegovim riječima, svako aktivno uključivanje u život ima antidepresivni efekat.

- Svaka socijalna aktivnost je antidepresivno ponašanje – druženje, odlazak na posao, vođenje računa o izgledu. Postoji mnogo stvari i događaja koji mogu da poprave raspoloženje - zaključuje prof. dr Vladimir Diligenski.

(DEPO PORTAL/ad)