Mala kompanija sa 25 zaposlenih, Stardust Solutions, razvija tehnologiju koja bi mogla „zatamniti Sunce“ i privremeno ohladiti planetu. Njihov plan je da raspršuju specijalne reflektirajuće čestice u stratosferu, slično efektu velikih vulkanskih erupcija koje prirodno snižavaju temperaturu, piše Politico, a prenosi Raport.

Bivši visoki zvaničnik UN-a, Janos Pasztor, bio je šokiran ozbiljnošću projekta kada su mu se javili 2024. godine. Iako godinama zagovara međunarodna pravila za ovakve tehnologije, nikada nije očekivao da će privatna firma toliko brzo doći do mogućnosti da utječe na globalnu klimu.

Kompanija tvrdi da je razvila čestice i sistem aviona koji bi neprestano unosili materijal u atmosferu. Efekt bi bio globalno hlađenje po relativno niskoj cijeni, desetine milijardi dolara godišnje, što je mnogim vladama daleko manje od trenutnih klimatskih šteta.

Stardust je već prikupio 75 miliona dolara od velikih investitora, uključujući ljude iz tehnološke industrije i bivše političke lidere, te lobira u Washingtonu za regulacije koje bi im otvorile put ka državnim ugovorima.

Ipak, naučnici upozoravaju da ovakva tehnologija nosi ogromne nepoznanice: promjene padavina, suše, jače uragane, geopolitičke napetosti i mogućnost da zemlje optužuju jedna drugu za klimatske posljedice. Najveći rizik je tzv. „šok prekida“. Ako se naglo prestane sa raspršivanjem, temperatura bi dramatično skočila.

Kritičari kažu da kompanija radi previše tajno: ne objavljuju detalje o hemiji čestica, nisu ispunili obećanja o transparentnosti, a njihova web-stranica je čak bila skrivena od pretraživača.

Uprkos kritikama, projekt napreduje. Neki stručnjaci smatraju da bi solarno geoinženjerstvo moglo biti jedini način da se izbjegnu najgori klimatski scenariji, dok drugi tvrde da se time čovječanstvo igra s planetarnim sistemima koje ne razumije.

Debata oko ove tehnologije više liči na naučnu fantastiku nego na politiku ali sada postaje stvarna, bez jasnih zakona, granica ili globalnog dogovora.

Uprkos razočarenjima, Pasztor i dalje smatra da je međunarodna saradnja ključna zaštita. Ako svijet odluči da geoenegineering treba biti zabranjen, to mora biti zajednička odluka svih država. Ako se odluči da se tehnologija razvija, ona mora biti pod jasnim globalnim pravilima, a takvih pravila još nema.

Za Pasztora, Stardust je samo simptom većeg problema: svijet nema nikakav sistem nadzora nad tehnologijom koja bi mogla promijeniti klimu cijele planete. Kompanije i pojedine države već razmišljaju kako bi tu moć mogle iskoristiti, a da nikome ne polažu račun.

Zato on sada pokušava uvjeriti vlade i međunarodne organizacije da se hitno uspostavi globalni okvir, prije nego što neko jednostrano odluči da “popravi” klimu i time pokrene lanac posljedica koje bi mogle biti gore od samog zagrijavanja.

Pasztor upozorava da je vrijeme sve kraće: “Možemo ignorisati geoinžinjering, ali on neće nestati. Pitanje je samo hoćemo li ga uređivati na vrijeme  ili ćemo reagovati tek kada neko već napravi štetu.

Neposredno prije sastanka s Pasztorom u Švicarskoj, POLITICO je dobio povjerljivi “pitch deck” koji je Stardust slao potencijalnim investitorima tokom druge runde finansiranja. Dokument iz 2023. otkrio je planove daleko ambicioznije od onoga što je kompanija javno tvrdila. Šef Stardzsa Yanai Yedvab je potvrdio autentičnost prezentacije, ali je rekao da je kompanija u međuvremenu “značajno ažurirala” planove i odbio dostaviti nove verzije.

U dokumentu je nacrtan agresivan vremenski plan: testovi koji bi već 2027. započeli “postepeno snižavanje temperature”, a velikom demonstracijom sistema 2030. godine. Kompanija je čak računala da će te godine imati prihode od 200 miliona dolara iz državnih ugovora i razmatrati izlazak na berzu. Do 2035., prema prezentaciji, moglo bi početi “globalno potpuno raspoređivanje” tehnologije. Ovaj raspored gotovo idealno odgovara investicionom ciklusu venture capital fondova, koji očekuju povrat unutar 10–12 godina.

Procijenjeni trošak početne faze hlađenja iznosio bi oko 20 milijardi dolara godišnje, dok bi prihod Stardusta iznosio oko 1,5 milijardi dolara. U prezentaciji su prikazane i fotografije materijala, finog bijelog praha, kao i slike malog aviona koji raspršuje “testne čestice” tokom niskih probnih letova u Izraelu. Letovi su bili legalni, ali su pokazali kako se eksperimenti mogu izvoditi bez ikakve javne rasprave ili nadzora.

Prezentacija je također navela niz naučnika i savjetnika, uključujući stručnjake iz fizike, nanotehnologije i aeroinžinjeringa, te bivše visoke zvaničnike izraelske vlade. Navedene su i saradnje s poznatim univerzitetima, od kojih je samo jedna potvrđena, ona s ETH Zürich, gdje se istražuju “mineralne čestice”.

U Washingtonu je Stardust isto napredovao. Angažovali su lobiste, advokate i savjetnike s iskustvom u Bijeloj kući, Kongresu i Pentagonu, među njima i Sherri Goodman, bivšu zamjenicu ministra odbrane SAD, te firmu WestExec Advisors, koju su osnovali Antony Blinken i drugi bivši zvaničnici Obamine i Bidenove administracije. Prema ovim savjetnicima, cilj je oblikovati budući regulatorni okvir za solarni geoingering koji će trajati duže od jedne predsjedničke administracije.

Ostatak teksta pročitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/mm)