Takvim Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kaže da je ove subote, 5. jula 2025, i 10. muharrema 1447, Jevmu-l-Ašura. Dan je to koji mnogi muslimani obilježavaju postom, a među Bošnjacima je, još od osmanskog perioda, ostala tradicija pravljenja jela ašure.

Da bismo razumjeli ašuru kao jelo i Ašuru kao blagdan, moramo se vratiti na bitku na Kerbeli iz 680. godine. Islamska tradicija, zapravo, veći broj događaja smješta na dan Ašure - prihvaćeno pokajanje poslanika Adema, spašavanje poslanika Ibrahima iz vatre, susret poslanika Jakuba i Jusufa, spašavanje poslanika Junusa iz utrobe ribe.... No, baš na taj dan, 10. muharrema po hidžretskom kalendaru, odigrala se i bitka na Kerbeli i definitivno dodala emotivno najsnažniji pečat ovom ionako važnom datumu.

Tog krvavog kerbelskog dana na jednoj strani je bila emevijska vojska Jezida ibn Muavije, a na drugoj ratnici okupljeni oko Husejna, unuka poslanika Muhammeda, i Ehli-bejta (Poslanikove porodice). Prethodno je Husejn odbio dati prisegu Jezidu kao halifi. Emevijski vladar se uplašio ugleda Muhammedovog unuka i svega što bi njegova neposlušnost mogla izazvati, pa je slijed događaja doveo do spomenute bitke čiji je ishod bio krvav po ehlibejtsku stranu. Ubijen je sam Husejn, poginuo je i njegov najstariji sin Ali el-Ekber, bez života je ostavljen i sin četvrtog halife Alija Abbas, kao i mnogi drugi vojnici sljedbenici i pristaše Muhammedovog roda. Bio je to pravi masakr Ehli-bejta, učinjen od onih koji su sebe nazivali muslimanima.

Preživjeli pripadnici Husejnove strane su nakon bitke na jednu gomilu stavili sve što su imali od hrane. Tako je nastalo jelo ašura koje ste, vjerovatno, nekad morali probati. Ašure se pravi sa 77 artikala, kao podsjetnik na 77 Husejnovih rana, ili sa 72 artikla, što je bio broj Husejnovih pratitelja na Kerbeli, pa i sa 61 artiklom, što bi podsjećalo na 61. godinu po Hidžri u kojoj se bitka i dogodila. Broj svakako može biti i manji, ali će uvijek nositi određenu simboliku.

Kad god prođete pored najpoznatijeg sarajevskog simbola Sebilja, prošli ste, ustvari, pokraj jednog od podsjetnika kerbelske tragedije. Putopisac Evlija Čelebija je u 17. stoljeću obišao Sarajevo i zabilježio pomalo nevjerovatnu brojku od 300 sebilja.

“Oni su podignuti iz ljubavi prema mučenicima sa Kerbele”, piše Čelebija.

Mnogo raširenije i emotivno nabijenije uspomene na Kerbelu i Husejna čuvaju bh. kaside. Tako je još u 16. stoljeću Hasan Zijaji iz Mostara otpjevao: O, Ali, srce moje, svako ko te ne voli, neka Jezidom postane”. Stih je posvećen Husejnovom ocu Aliji, a Jezid je, podsjetimo, emevijski halifa koji je naredio ubistvo poslanikovog unuka.

(DEPO PORTAL/mm)