Dok se u domaćem političkom diskursu sve češće veličaju „bratske donacije“ iz Turske u vidu terenskih vozila, uniformi i počasnih parade, a iranski izaslanici iz sjene pozivaju na „dublju saradnju“, stvarnu opremu i geopolitičku zaštitu Bosni i Hercegovini pruža samo jedan saveznik – Sjedinjene Američke Države.

Helikopteri koje SAD donira Oružanim snagama BiH nisu puka transportna sredstva. Radi se o višenamjenskim platformama koje, uz minimalne nadogradnje, mogu biti konvertovane u borbene letjelice, što nam najviše i treba, sposobne za izviđanje, brzu reakciju, evakuaciju, logističku podršku i, po potrebi, precizne vatrene udare. Ovakva oprema je strateški kapital koji ojačava vojnu neutralizaciju sigurnosnih prijetnji i daje državi autonomiju djelovanja u kriznim situacijama.

Za razliku od toga, turske donacije koliko god bile „vidljive“ više su simboličkog, nego stvarnog efekta. U amanetu smo im pa moraju nešto dati.  U trenutku kada Bosni i Hercegovini treba stvarna obrambena snaga, vozila sa turskim zastavicama ne mogu parirati sofisticiranim sistemima koje isporučuje američka vojna industrija. 

Političko i vojno vezivanje za Tursku i Iran, pod krinkom islamske solidarnosti, jeste put ka strateškoj dezorijentaciji

Još gore, upuštanje u sigurnosne razgovore s Iranom, zemljom poznatom po tome da koristi milicije, ideološku indoktrinaciju i obavještajne mreže da destabilizuje partnere Zapada, predstavlja stratešku grešku. Iran je već pokušao svoj uticaj nad Bošnjacima kroz kamp u Pogorelici 1990-ih, gdje su uz pomoć tzv. vojnih savjetnika širili ideološke obrasce slične onima koje danas vidimo kod Huta, Hezbolaha i Hamasa. Tada taj plan nije uspio zbog snažnog američkog otpora i jasno postavljenih crvenih linija. 

Danas, kada BiH ponovo jača zahvaljujući zapadnoj podršci, ponavljanje tih eksperimenata bilo bi ne samo štetno, već i opasno.

Političko i vojno vezivanje za Tursku i Iran, pod krinkom islamske solidarnosti, jeste put ka strateškoj dezorijentaciji. S druge strane, partnerstvo sa SAD-om, NATO-om i zemljama Zaliva donosi konkretnu tehnologiju, borbenu spremnost, političku stabilnost i ono što je najvažnije dugoročnu zaštitu suvereniteta BiH. 

Bošnjaci i svi građani BiH ne smiju podleći emocionalno-političkim konstrukcijama koje ih guraju u savez s autoritarnim režimima. Vrijeme je da se jasno prepozna ko su pravi prijatelji ove zemlje, oni koji ne šalju ideološke propovjednike, već helikoptere, instruktore, radare i kredibilnu diplomatsku zaštitu.

Bošnjaci i svi građani BiH ne smiju podleći emocionalno-političkim konstrukcijama koje ih guraju u savez s autoritarnim režimima

Svaki Bošnjak mora znati da je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu dolazak bilo kakve vojne opreme i oružja bio moguć isključivo uz saglasnost i diskretno odobrenje Sjedinjenih Američkih Država. Sve ostalo je bila opasna iluzija. Nijedan konvoj, nijedna pošiljka, nijedna avionska ruta nije mogla preći međunarodne granice bez da su američki obavještajni i politički centri dali zeleno svjetlo. 

Oni koji danas relativizuju tu činjenicu ili su zaboravili lekcije rata ili svjesno rade protiv sigurnosnih interesa vlastitog naroda.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook