Dok bivši američki predsjednik Donald Trump ponovo otvara pitanje sigurnosne arhitekture Europe svojim izjavama o mogućem smanjenju američkog angažmana u NATO-u, europski lideri se suočavaju s realnošću koju je Charles de Gaulle predvidio prije više od pola vijeka. Njegova vizija strateške autonomije Europe, koja je tada bila dočekana sa skepticizmom, danas se pokazuje kao ključna geopolitička lekcija. 

Charles de Gaulle je još šezdesetih godina prošlog vijeka smatrao da se Europa previše oslanja na Sjedinjene Američke Države u oblasti sigurnosti, što ju je činilo ranjivom na američke geopolitičke interese. Francuski lider je insistirao na ideji da europske države moraju graditi sopstvene odbrambene kapacitete i osigurati stratešku autonomiju, umjesto da budu u potpunosti zavisne od NATO-a, gdje je dominaciju imala Amerika. 

Njegov sukob sa SAD-om kulminirao je 1966. godine kada je Francuska napustila integrisane vojne strukture NATO-a i insistirala na uspostavljanju sopstvenih nuklearnih kapaciteta. De Gaulle je smatrao da američke sigurnosne garancije nisu apsolutne i da Europa mora imati sposobnost samostalnog odgovora na potencijalne prijetnje.

Njegova vizija strateške autonomije Europe, koja je tada bila dočekana s skepticizmom, danas se pokazuje kao ključna geopolitička lekcija

U trenutnoj političkoj dinamici, Europa se suočava s novim manifestacijama problema na koje je de Gaulle upozoravao. Donald Trump je u svojim izjavama nagovijestio mogućnost da SAD neće braniti članice NATO-a koje ne ispunjavaju finansijske obaveze prema Alijansi, čime dovodi u pitanje dugogodišnji američki angažman u europskoj sigurnosti. Ovakav stav pojačava neizvjesnost među europskim državama, posebno u kontekstu rata u Ukrajini i rastućih tenzija sa Rusijom.

Trumpove izjave podvlače strukturni problem europske odbrambene politike – EU se i dalje oslanja na američke sigurnosne garancije, dok istovremeno nema zajedničku vojsku ni potpuno usklađenu strategiju u oblasti odbrane i sigurnosti. Uprkos inicijativama poput Stalne strukturisane suradnje (PESCO) i Europskog obrambenog fonda, europska odbrambena politika je fragmentirana, a vojnim kapacitetima i dalje dominiraju nacionalni interesi država članica.

De Gaulle je prepoznao opasnost zavisnosti od velikih sila i vjerovao da Europa ne može graditi svoju budućnost isključivo oslanjajući se na SAD. Njegova politika strateške autonomije, koja je u njegovo vrijeme često bila percipirana kao antiamerička, sada se potvrđuje kao dugoročno održiv koncept u kontekstu promjenljive globalne geopolitike. 

Historijska perspektiva pokazuje da su de Gaulleova upozorenja bila vizionarska. Dok Europa danas traži odgovor na geopolitičke izazove, suočena s američkom nepredvidivošću i ruskim pritiskom, njegove ideje o strateškoj autonomiji ponovo postaju relevantne

Danas, kada Trump postavlja pod znak pitanja američku posvećenost europskoj sigurnosti, EU se suočava s izborom: ili će ubrzati proces izgradnje vlastite odbrambene strukture i smanjiti zavisnost od NATO-a, ili će ostati ranjiva na promjene američke vanjske politike. De Gaulleova vizija nije značila izolaciju od Zapada, već je insistirala na realpolitičkom pristupu – Europa treba da bude sposobna da zaštiti svoje interese, bez obzira na političke promjene u Washingtonu.

Historijska perspektiva pokazuje da su de Gaulleova upozorenja bila vizionarska. Dok Europa danas traži odgovor na geopolitičke izazove, suočena s američkom nepredvidivošću i ruskim pritiskom, njegove ideje o strateškoj autonomiji ponovo postaju relevantne. Ključna pouka koju europski lideri mogu izvući iz njegovog naslijeđa jeste da je sigurnost dugoročni projekat koji zahtijeva samostalnost i unutrašnju koheziju – elementi koji su i dalje nedovoljno razvijeni u okviru Europske unije.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook