Razgovarao: Miroslav AJDER

Zbog ljubavi prema instrumentu, a i muzičkom obrazovanju i aktivnom bavljenju muzikom, 28-godišnji Banjalučanin Milan Mika Aćimović odlučio je da spoji ugodno s korisnim. Prije dvije godine obratio se najpoznatijim proizvođačima klavira, Petrofu, Jamahi, Bosendorferu, Forsteru, Stenveju, da se raspita o tome na koji način se može obučiti za klavir štimera. Javili su mu se samo iz Stenveja, koji važi za vrhunskog proizvođača klavira. 'Ono što su Rols-rojs i Ferari u automobilskoj industriji, to je Stenvej za klavire, priča Aćimović i dodaje da su ga uputili na Marija Bjelanovića iz Beograda, glavnog štimera tamošnje muzičke akademije, predstavnika Stenveja za naše područje, koji je punih 35 godina klavir-štimer. 

Mada Bjelanović ne prima učenike, Aćimović je ipak, uz pomoć poznanstava, uspio da se nađe sa njim i da dogovori saradnju.

- Mario Bjelanović održava klavire u najvećim institucijama kulture: Kolarcu, Sava centru, Narodnom pozorištu, Muzičkoj akademiji ...  Na nagovor nekih ljudi koji poznaju i mene i njega, odlučio je da prihvati da dolazim kod njega. Odmah mi je provjerio sluh, na licu mjesta raštimao žicu, dao ključ i rekao naštimaj za deset minuta.  Pokazao sam se dobro i prihvatio je da dolazim kod njega na časove i obuku, koja traje već više od godinu dana – ispričao je za BLIN MAGAZIN Aćimović.

On kaže da, iako ovaj umjetnički zanat izumire, ima „mladih snaga“ koje ga održavaju u životu, i što je još važnije, da posla odnosno potražnje za klavir-štimerima ima u Banjaluci, ali i u cijeloj BiH, jer nema profesionalnog klavir štimera.

Muzičke akademije u Banjaluci i Sarajevu nemaju obrazovan kadar za održavanje instrumente, za razliku od akademija u regionu, a ta oblast nije regulisana ni zakonski.  Zbog toga nekolicina profesora priprema prijedlog koji će uputiti ministarstvu prosvjete i kulture, da bi se ubrzalo pravno regulisanje zanimanja klavir štimera kao deficitarnog zanimanja.

- Od profesora srednje Muzičke škole u Banjaluci i Muzičke akademije, koji su upoznati sa onim što trenutno radim i za šta se obrazujem, dobio sam pozitivno mišljenje. Kažu da je jedina stvar koja je potrebna za zaposlenje, sertifikat ili diploma ili će se možda ići na kompenzaciju, da me prime u radni odnos bez plate dok ne dobijem sertifikat iz Stenveja. Do sada je konstantno bio slučaj da su jednom godišnje zvali nekoga iz inostranstva, ko provede mjesec dana u Banjaluci i obiđe sve klavire, radi noću kada nema nastave, a to je mnogo skupo za škole. Ovako bi se više isplatilo, da se za normalnu platu zaposli domaći čovjek – objašnjava Aćimović.

Kaže da trenutno ima više posla u Beogradu, jer se u Banjaluci još upoznaju sa tim da se on bavi održavanjem klavira, mada mu se, priča, svaki dan javlja sve više ljudi i u našem gradu, jer se kod nas štimanjem klavira bavi samo jedan čovjek, i to neprofesionalno. 

Klavir štimer mora da zna sve o klaviru. U suprotnom , samo je serviser, kaže Aćimović i napominje da je to filozofija kojom se vodi njegov profesor i koju prenosi i na njega. Bjelanović ga uči da klavir štimuje „na uho“, bez savremenih pomagala poput elektronskog štimera, što instrumentu daje poseban zvuk, u skladu sa kompozicijom koju neko želi da svira. U okviru prve faze obuke,  priča, naučio je regulaciju zvuka i štimanje, a druga faza obuhvata i stolarske poslove, pravljenje bakarnih žica, lakiranje, upoznavanje mašina...

- To je druga faza koju trebam da završim i nadam se da ću krajem iduće godine dobiti „zelenu kartu“ za Stenvej, gdje bi oni, na preporuku profesora, meni dozvolili  da dođem kod njih u Hamburg na mjesec dana i da me „propuste kroz prste“ nakon čega bih dobio njihov sertifikat koji važi u cijelom svijetu, kao jaka diploma u tom pozivu – kaže Aćimović.

On objašnjava da u svakom poslu, pa i u slučaju klavir štimera, treba imati ljubav prema pozivu: 'Klavir ima između 240 i 260 žica i sve ih treba naštimati jednu po jednu, na 440 HZ (herca) za šta je nerijetko potrebno strpljenje. Samo štimanje instrumenta preporučuje se svakih šest mjeseci, sa jeseni na proljeće, jer u tom periodu mijenja se oscilacija vazduha, i svi dijelovi u klaviru, uključujući i žice, se šire i skupljaju. Samim tim dolazi slabljenja i razvlačenje  a žica i zato se klavir i raštimava'.

Prema njegovim riječima, postoje razne vrste/tipovi klavira koji daju različitu boju zvuka i tu se ističe njihov kvalitet ili nekvalitet, a karakteristike klavira određuje upravo dizajn zvuka i cjelokupno „sređivanje“ instrumenta i tu je uloga klavir-štimera veoma važna.

- Često kad dođemo kod nekoga da vidimo klavir, na njemu su ili vaze za cvijeće ili knjige ili nešto drugo, a sve to šteti njegovom tijelu i konstrukciji , samim tim i zvuku. Sjećam se, kada sam kupovao svoj klavir, baka koja nam je otvorila vrata nosila je u rukama supu i, kako nije imala gdje da spusti supu da nas pusti da pogledamo instrument, ostavila je vruću supu na poklopac od dirki. I dan-danas je tu ostala fleka, gdje je drvo izgorilo. Klavir mora da izbjegava sunčevu svjetlost, da bude smješten u prostoriji do 20 stepeni u kojoj je do 60 procenata vlažnosti vazduha – priča Mika.

Njegov cilj je da kompletira obuku i da u Banjaluci otvori radionicu: 'U njoj bih mogao servisirati naše institucije – muzičke škole, srednju i nižu i Fakultet muzičke umjetnosti – da održimo nivo. Ako Banjaluka teži da bude vodeći grad u ovom dijelu RS i BIH, trebalo bi da ulaže u mnoge oblasti, pa i u štimanje klavira'.

Blin Magazin želi puno sreće Miki i nada se da će naići na razumijevanje nadležnih institucija, te svojim radom i zalaganjem oživjeti ljubav prema klaviru i kod mlađih generacija u Banjaluci.

(BLIN MAGAZIN)