Upravo se iznova rasplamsava krvav bratoubilački rat u Siriji. Vjerski i bratoubilački ratovi su uvijek najkrvaviji (ovaj u Siriji je i jedno i drugo – vjerski i bratoubilački u vjeri): niko se ne može tako strastveno mrziti kao braća.

U paklu Bliskoga istoka – tu gdje su postajale civilizacije, prva pisma, gdje su nastale sve tri monoteističke religije – tu se danas zbiva najveće barbarstvo i totalna destrukcija svih navedenih i najviših civilizacijskih vrijednosti. To je surova ironija svekolike ljudske povijesti i krunski dokaz Čovjekove vječite nekultiviranosti. 

Tu, na tome bliskom istoku (obje riječi su semantički bremenite pozitivitetom a stvarnosno negativitetom!) otvorena je grobnica i za proklamirane zapadnjačke vrijednosti; upravo tu je u toku pokop tzv. međunarodnog prava, humanosti…

No, zašto se upravo sada reaktivira mutant monstruoznog ISIL-a, odnosno paklenski međumuslimanski front u Siriji?

U paklu Bliskoga istoka – tu gdje su postajale civilizacije, prva pisma, gdje su nastale sve tri monoteističke religije – tu se danas zbiva najveće barbarstvo i totalna destrukcija svih navedenih i najviših civilizacijskih vrijednosti

Da bi se dao valjan odgovor na ovo pitanje, nužno je – kao i uvijek i u svemu – voditi računa o kontekstu. Bratoubilački rat u predivnoj a unesrećenoj Siriji reaktivira se upravo u vrijeme kada je došlo do primirja između Izraela i Hizbullaha. Tako kapitalne činjenice nisu slučajnost. Valja imati u vidu da se ništa na Bliskom istoku ne događa izvan konteksta interesa cionizma, tačnije cio-evangelizma.

Izrael je jednom već poražen upravo u Libanu i upravo od Hizbullaha. I to je bio jedini poraz koji je pretrpio. Sada je poražen na istome mjestu i od strane istoga protivnika. Ma šta cionistički režim govorio o tome ratu sa Hizbullahom, ma kako ga predstavljao, taj režim nikada ne bi pristao na mir, ili primirje, tamo gdje dobiva rat budući da je njegov krajnji cilj potpuno „očišćenje“ toga dijela svijeta od Arapa. 

Nesumnjivo, ta cionistička neman iscrpljena je svojim čudovišnim pomorom Palestinaca u Gazzi i na Zapadnoj obali, a što srčano podržava velik dio tzv. civiliziranog svijeta i medija. Istovremeno su cionisti zaustavljeni u južnom Libanu. Dakle, cionističkoj nemani potreban je predah (oni ne odustaju sve do realizacije biblijskih proročanstava). 

Valja imati u vidu da se ništa na Bliskom istoku ne događa izvan konteksta interesa cionizma, tačnije cio-evangelizma

Idealno rješenje za njih je, u ovome času kada ih je Hizbullah zaustavio, reaktiviranje ISIL-a, odnosno bjesomučnog međumuslimanskog rata u Siriji. Time cionizam postiže izvanredan cilj. Naime, fanatični borci protiv sirijske države – ekstremistički isilovci – osujećuju vezu od Irana do Hizbullaha u Libanu preko Iraka i Sirije, a to je faktički najbolji, ako nije i jedini, put za dostavu naoružanja Hizbullahu, logistike općenito. 

Drugim riječima, sada muslimani međusobnim satiranjem u Siriji ratuju za interese cionističkog Izraela jer tako logistički izoliraju Hizbullah koji se po drugi put pokazao kao jedini dostojan protivnik cionističkom ekspanzionizmu. Takozvani pobunjeni „muslimani“ u Siriji ponovo su upotrijebljeni za realizaciju mitološkog cionističkog projekta. 

Tvorci toga isilovskog konstrukta kojeg su upravo reaktivirali u Siriji znaju da druge muslimanske zemlje iz regije drže na uzici moćni teleevangelisti, kao pudlice, te da neće pomoći ni Hizbullahu ni Palestincima u Gazzi već da jedva čekaju da nestane i Gazze i Zapadne obale budući da opterećuju njihove idilične odnose sa Izraelom i SAD.

Ovim ratom oni na najtragičniji način fanatizma svjedoče o maloumnosti i potpunoj neosviještenosti. Uostalom, svaki fanatizam je neka manifestacija maloumnosti

Dakle, fanatični „pobunjenici“ u Siriji svjedoče ovim ponovnim ratom o tragičnoj neosviještenosti tzv. muslimanskog svijeta. Svjedoče time kako su – boreći se nasmrt jedni protiv drugih – suštinski i očigledno u ratu i protiv samoga islama jer Bog u Kur'anu naglašava kako je užasan grijeh da musliman ubije muslimana, a ovdje su i jedni i drugi pod kelime šehadetom i dok se sladostrasno ubijaju uzvikuju trijumfalno Allahu ekber! Oni se godinama međusobno tamane preuzimajući Božije prerogative da presuđuju o tome čija vjera je valjana a čija nije. (O tome sam objavio knjigu „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“.)

Ovim ratom oni na najtragičniji način fanatizma svjedoče o maloumnosti i potpunoj neosviještenosti.
Uostalom, svaki fanatizam je neka manifestacija maloumnosti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook