Piše: Ahmed Bosnić
www.oslobodjenje.ba

Predratni sam stanovnik Otoke. Nekad sam živio u Ulici socijalističke revolucije na broju 1, sada živim u istoj ulici koja je zahvaljujući poslijeratnoj vlasti dobila novo ime Brčanska. Nema više predratnih stanara, mnogi se raselili po svijetu i balkanskim državama. Jedino moja zgrada još nosi broj jedan.

Posljednjih godina zasadio sam svojim novcem ispred naše zgrade tridesetak ruža i bijeli bor da bi ambijent bio ljepši i humaniji. Čak sam od Mjesne zajednice Otoka dobio Zahvalnicu za te aktivnosti.

Ali imam jedan veliki problem - vozim auto sa hrvatskim tablicama!

Za posljednjih pet godina doživljavam prečesto neugodnosti: prvo su mi sa auta skinuli sva četiri točka, pa dva puta retrovizor, pa su mi onda fekalijama nekoliko puta razmazivali stakla na autu, potom su mi razbili šoferšajbnu, pa šarali po njemu ekserima, a jutros mi osvane auto sa razbijenim desnim bočnim staklom. Nikakve krađe nije bilo - samo grubo razbijeno staklo!

Da li mi se to putem mog auta sa hrvatskim tablicama šalju poruke da nisam više poželjan u gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i ćevapčiće i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu.

Sva ta iskustva u meni bude dvojake zaključke. Da li na Otoci još traje rat protiv Hrvata, pa je kolateralna šteta moja Astra ili sam ja sa porodicom postao višak u ovom naselju i gradu u kome sam bio novinar 60 (šezdeset) godina, u kome sam obnašao funkciju glavnog i odgovornog urednika u najtiražnijim i najuglednijim sarajevskim magazinima, dnevnim i dječijim novinama. Član sam Udruženja novinara od 1964. godine.

Zahvaljujući tome, nagrađivan sam najvišim novinarskim nagradama, napisao sam 56 knjiga i snimio brojne radio i TV dokumentarce sa svojih novinarskoistraživačkih ekspedicija.

Ne, ne bavim se politikom, nisam član nijedne političke stranke, a penzionerske dane provodim tiho, kao mrav, uz računalo, završavajući svoju najnoviju knjigu “Tajne Tibeta”.

Dakle, kome smetam?! Svojim komšijama ili nekim mračnim silama koje vladaju ovim navodno slobodarskim gradom?!

Da li mi se to putem mog auta sa hrvatskim tablicama šalju poruke da nisam više poželjan u gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i ćevapčiće i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu kao multietničkom gradu, u kome za svakog ima mjesta, ma kako se zvao i kakvu registraciju imalo njegovo vozilo.

Treba li zaista da odselim iz ovog grada, kao što su neki posljednjih godina odselili iz istih razloga?!

Sticajem novinarskih poslova posljednjih godina boravio sam u Beogradu i različitim mjestima Srbije, špartao po Crnoj Gori, boravio na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju, gdje je čak mojih deset knjiga bilo izloženo na makedonskom jeziku, proputovao sam Kosovo i nikad, baš nikad, nisam imao nikakvih neugodnosti, a moja kola nikakva oštećenja...

(DEPO PORTAL/dg; Foto: Arhiv)