Klimatske promjene, ljudske aktivnosti poput ilegalne deforestacije i neodrživa eksploatacija prirodnih resursa postaju sve očitiji faktori koji doprinose ovim katastrofama, a posljedicama jedne takve svjedočimo danima. Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet nakon poplava koje su pogodile ovaj kanton, te provjeravaju navode da li postoji uloga ljudskog faktora. Da li je sistem zakazao? Koja je uloga kamenoloma u jablaničkoj tragediji? I da li sličan scenarij prijeti glavnom gradu Bosne i Hercegovine, N1 je pitao Nusreta Drekovića, dekana Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Ima li ljudskog faktora u tragediji u Donjoj Jablanici?

Sistem je zakazao čim imamo toliko poginulih. Zakazao je onog momenta kad je neko počeo graditi, a da nisu izvršene sve analize. Dakle, nije prvi put da dio, pola ili cijelo brdo sklizne, ali zato postoji razlog. U prirodnom ambijentu koji nije destruiran, koji nije antropogeno pritisnut, to se rijetko desi. U ovom slučaju vidimo da je u toj zoni kamenoloma došlo do pojave bujice, odnosno klizišta i desilo se, na žalost, da se supstrat natopi vodom, da mu se poveća količna nakon čega je odnio sve što mu se našlo na putu.

Da li će iko odgovarati?

To je civilizacijsko pitanje. Neko ko kopa, traži ili rovi u planinskom području trebao bi imati studija izvodljivosti, studiju uticaja na okoliš urađenu od referentne institucije koja bi sad, ako ima studije, bila odgovorna ili ne. Ako se ne desi (da neko odgovara) to bi po meni bilo poražavajuće jer bi bila poruka da svi mogu roviti do mile volje. Onaj koji obnaša vlast i oni koji planiraju – oni su primarno odgovorni.

Načelnik sarajevske opštine Stari Grad Čengić danas je upozorio kako postoji opasnost od klizišta u ovom području i da se otpad sa Trebevića baca u Bistrički potok?

Sad ti političari ili oni koji žure da postanu načelnici ili ministri vide da postoji druga strana medalje. U tom kontekstu i ova je vrsta reakcije. Radi se o jednom dinamičnom području, vidimo da se na Trebeviću intenzivno gradi. Lako se dobije građevinska dozvola bez da se razmišlja o ovakvim vrstam posljedica. Više nije pitanje da li će skliznuti jedno brdo, samo je pitanje količine mase koja će uvjetovati scenarij koji će biti sličan ovome što se desilo. Ta katastrofa bi bilo neusporedivo veća nego što se desilo (u Jablanici, Fojnici i Konjicu).

Gradnja na Bjelašnici dovela je do nedostatka pitke vode?

Tako je, to dovodi u rizik do pojave velikog klizišta koji bi bio katastrofalan s obzirom da je to veoma naseljeni dio Sarajevo. Slično se desilo 1986., nakon Olimpijskih igara, tokom akcidenta kada je određana količina materijala i građevinskog otpada skliznula u prostor. Na sreću tada nije bilo tako intenzivno građeno. Sad je to zvono za uzbunu. Načelnik je prepoznao problem i svi se trebaju uključiti. Lokalne zajednice ne mogu (same) odgovoriti ovom zahvatu, one “preživljavaju”. Ne možemo ovaj problem posmatrati samo kroz lokalnu zajednicu.

Nije pitanje da li će se ponoviti, nego “kada će”. Moramo biti spremni da reagujem na takve scenarije. Poplave i klizišta ne poznaju entitetske granice. Jako me žalosti da dva entiteta vrlo malo sarađuju kad je u pitanju ovaj aspekt. Morate posmatrati cijeli sliv integralno, a ne kroz entitetsku liniju. Onda ovi gore nešto rade, a drugi ne urade ili obratno i trpi se šteta. Vidim da se, na žalost, polako i ova epizoda zaboravlja. Djela političara su nikakva, katastrofalna. U prvi plan moraju staviti ovo što se zovu “klimatske promjene”.

(DEPO PORTAL/mm)