Malo je onih kojima se nije dogodilo da dobiju opomenu za već plaćeni račun ili da ostanu bez određene usluge iako su uvjereni da su obvezu prema toj tvrtki ili instituciji ispunili. Kako bi se izbjegle takve i slične situacije, koje nerijetko znaju dovesti i do sudskih sporova, stručnjaci savjetuju čuvanje svih uplatnica i dokaza o plaćenim računima. Jer bez dokaza o uplati teško je dokazati da je do nje uistinu i došlo. Neke je, tvrde, dovoljno čuvati godinu dana, dok za druge preporučuju i do pet godina, piše Večernji list BiH.

Budući da sve veći broj stanovnika danas prakticira plaćanje računa posredstvom internetskog bankarstva, na kojem se lako može pronaći izvod računa koji je plaćen, to može pojednostaviti situaciju, ali samo ako se zna datum uplate. Stoga stručnjaci savjetuju da se na uplatnice koje se dobiju prije spremanja na čuvanje jednostavno napiše datum plaćanja.

Često se prilikom plaćanja računa znaju potkrasti i pogreške, poput pogrešno unesenog broja. Ako se to dogodi, tvrtka kojoj se plaća račun neće imati provedeno plaćanje te će zasigurno poslati opomenu. Zbog takvih je situacija također važno sačuvati uplatnice koje dolaze kako biste lakše uvidjeli gdje je nastala pogreška i dostavili dokaz o plaćanju. Kada je riječ o rokovima čuvanja, preporuke su sljedeće: račune koji se plaćaju na mjesečnoj razini, poput onih za električnu energiju, grijanje, plin, internet ili telefon i slične komunalne usluge, trebalo bi se čuvati godinu dana. S druge strane, dokazi o plaćenim kaznama za prekršaje u prometu, kao i plaćena osiguranja i do pet godina. Stručnjaci i financijski savjetnici kažu da bi trebalo račune čuvati i dulje od spomenutih rokova.

Naime, praksa pokazuje da se znalo događati da stanovnici čuvaju račun, odrezak plaćenog računa godinu dana, nakon čega ga bace. Međutim, tvrtka koja isporučuje određenu uslugu pokrenula bi ovrhu upravo unutar tog razdoblja, ali bi osobi koju se tereti rješenje odnosno prijedlog o ovrsi često znali doći na adresu nakon tog roka.
 

Ako je osoba bacila dokaz o plaćenom računu, dolazi do problema jer se u tom razdoblju još uvijek ne može pozvati na zastaru s obzirom na to da, prema zakonu, ona nije nastupila, odnosno ovrha je pokrenuta u ranijem razdoblju. Stoga se predlaže da se računi i odresci, zapravo, čuvaju deset godina.

Upravo zato što je to vrijeme kad nastupa zastara za ovrhu. Inače, zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine. Riječ je o sljedećim potraživanjima: naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe kućanstva, potraživanje radiopostaje i radiotelevizijske postaje za upotrebu radijskih prijamnika i televizijskog prijamnika, potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, ali i potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produljene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno spomenute usluge po pravilu je određen rok u kojem pružatelj usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

Treba napomenuti da se zastara ne podrazumijeva, nego se potrošač na nju treba pozvati tvrtki koja je izdala račun, i to pisanim putem. Ako dođe do pokretanja postupka prisilne naplate, često se događa da tvrtka koja pruža usluge uredno u zakonskom roku uruči tužbu u sud, a da ju sud zbog pretrpanosti tuženiku uruči tek nakon 3-4-5, pa i 6 godina. Prema ranije objavljenim podacima, oko 1,2 milijuna komunalnih predmeta je na sudovima u Bosni i Hercegovini. Krajem svake godine u općinske sudove diljem zemlje veliki broj tužbi pristigne od javnih komunalnih poduzeća.

(DEPO PORTAL/dg)