Sudbina male Danke Ilić (2), koja je u Banjskom polju nestala 26. marta, i dalje je nepoznata. Osumnjičeni za njeno ubistvo su u pritvoru, jedan od njih tvrdi da je kobnog dana nisu vidjeli, a tijelo djevojčice još nije pronađeno. Dok se dokazi protiv osumnjičenih krune i bukvalno se drže na jednoj dlaci koja se vještači u Beogradu, ne treba zaboraviti na dječaka koji je na identičan način, pod i dalje misterioznim okolnosima, nestao 2010. godine, piše Nova.

Riječ je o Đorđu Andrejiću, desetogodišnjem dječaku koji je sa majkom krenuo u baštu i nikada se nije vratio kući. O njemu se ni 14 godina kasnije ne zna ništa, a čini se da ga je cijela Srbija zaboravila.

Potraga za dvogodišnjom Dankom Ilić i dalje je zvanično u toku. Terenski rad je obustavljen, na ulicama Banjskog polja i okolnih mjesta više nema policajaca i spasilaca koji pretražuju svaki pedalj, a istraga se fokusirala na materijalne dokaze. Tačnije, riječ je o jednom jedinom dokazu koji osumnjičene za njeno ubistvo – Srđana Jankovića i Dejana Dragijevića – i dalje drže u pritvoru. Njihova sudbina zavisi od jedne dlake nađene u službenom vozilu JKP „Vodovod“ kojim su, kako tužilaštvo smatra, kobnog dana udarili malu Danku, piše Nova.rs.

Dok se iščekuju rezultati vještačenja te vlasi, jedan od optuženih za Dankino ubistvo, na dva saslušanja je negirao da je uopšte vidio djevojčicu tog 26. marta. Na prvom saslušanju je potvrdio da je bio u Banjskom polju na radnom zadatku sa kolegom, da je upravljao vozilom ali da djevojčicu nije udario. Na sljedećem saslušanju, na kom je ispitivan o kretanju kobnog dana, rekao je da su bazne stanice pokazale njegov signal pored deponije (za koju je policija rekla da je mjesto na kom je najprije bačeno tijelo) zato što je tu stao da obavi telefonski razgovor.

I dok cijela Srbija, ali i region strepi i već mjesecima se pita šta se dogodilo sa djevojčicom, uz brojne teorije zavjere koje kolaju od prvog dana kada je nestala, tužna istorija nas podsjeća da smo jednog dječaka, očigledno sa protokom vremena, gotovo zaboravili.
 

Riječ je o desetogodišnjem Đorđu Andrejiću iz sela Majilovac kod Velikog Gradišta, dječaku koji je 22. jula 2010. godine nestao nakon što je sa majkom otišao u baštu. Put do nje, kojim su krenuli Đorđe i njegova majka Marina, vodio je kroz šumu, a prije nego što su krenuli, njegova majka je na stolu ostavila poruku napisanu na papiru: „Otišli smo u baštu“. Međutim, kako se majka i sin dva dana nisu pojavljivali u kući, ukućani su se zabrinuli. A onda se na seoskom putu pojavila Marina koja je bila očigledno uznemirena. Ispričala je da ne zna gde je Đorđe, da je nestao, a onda je uslijedio šok.
 

Marina je u policijskoj stanici priznala da je ubila sina, rekavši da je to učinila motkom, te da je njegovo tijelo pokrila lišćem. Policija je zbog te njene izjave pokrenula opsežnu potragu ovim šumama. Potom je Marina povukla svoje priznanje, navodeći da je ispričala da je počinila zločin zato što je pretrpjela policijsku torturu. Podsjetimo, na ovaj način trenutno se brani i Srđan Janković, osumnjičeni za ubistvo Danke Ilić, a posebno nakon što je u policijskoj stanici, od posljedica povreda koje je po svemu sudeći zadobio u njoj, preminuo brat drugog optuženog, Dejana Dragijevića, koji je bio osumnjičen da je pomogao Dejanu da sakrije Dankino tijelo, piše Nova.
 

Zbog maltretiranja u pritvoru, Marina Andrejić je dobila čak i odštetu od Srbije.
 

U međuvremenu, policija je nastavila da traga za tijelom malog Đorđa. Baš kao i potraga za Dankom, kako su dani prolazili, jenjavala je, makar kada je riječ o pretrazi terena.

Te godine, samo u novembru, stigla je vijest koja je u prvom trenutku djelovala kao razrješenje ove višemjesečne misterije – u šumi u kojoj je nestao Đorđe pronađena je ljudska lobanja. Prva DNK analiza, rađena na Biološkom institutu u Beogradu, govorila je da ona pripada Đorđu, međutim prilikom dodatnih analiza, rađena od drugih stručnjaka utvrdila je da je lobanja bila oprana u izbjeljivaču zbog čega je sav DNK uništen, ali je stomatološkom analizom utvrđeno da definitivno ne pripada Đorđu Andrejiću.
 

U međuvremenu je čak bila podignuta i optužnica protiv Marine Andrejić. Tužilaštvo je u njoj opisalo da su se majka i sin na putu ka bašti izgubili, prilikom čega je majka motikom povrijedila nogu, a ranu previla dječakovom majicom.
 

„Na zaravni je primijetila jednu putanju i tražila od Đorđa da krene njome kako bi pronašao put do sela, ali je sin nije poslušao. Rekao je majci da se plaši, jer je već padao mrak. U ubjeđivanju da krene tim putem, Marina ga je udarila drvenom držaljom motike u zadnji dio vrata i glave, od čega je prvo pokleknuo, a potom se srušio na zemlju“, stajalo je u optužnici. Marina je onda podigla sina i nosila ga dvadesetak metara do ivice bagremara i, pošto nije davao znake života, položila ga je leđima okrenutim ka zemlji, prekrila ga granjem i ostavila, pisalo je dalje u dokumentu.

U šumi je, kako se tvrdilo, provela noć, a onda je ujutru krenula ka svom selu. Srela je mještanina koji ju je povezao do kuće, a kada je stigla, suprugu je pričala nepovezano o tome kako ne zna gdje je dijete. U optužnici je navedeno da je majka sama htjela da istražnim organima pokaže mjesto gde je ostavila sina, ali na terenu nije pokazala tačno mjesto, već je ponavljala da je tu negdje. Samo je ponavljala: „Kako ga nema, kako ga nema!“.
 

Marina Andrejić je u pritvoru provela nešto više od 700 dana. Nakon što je oslobođena, od Srbije je naplatila dva miliona dinara odštete. Tijelo njenog sina do danas nije pronađeno, a čini se da za Đorđa nadležni više ne haju, zaključuje Nova.

(DEPO PORTAL/dg)