Autor: Amir Telibečirović

U RS-u postoje mlade osobe koje pokušavaju da obnove kulturološki identitet bh. Srba, ali bez nacionalizma i šovinizma. Jedan od njih je Đorđe Krajišnik, student komparativne književnosti iz Istočnog Sarajeva. On smatra da bh. Srbi treba da se oslobode mitomanije vezane za Kosovo. Želi da Srbi obnove svoj autentični bosansko-srpski identitet, koji je temeljen na bogatoj književnosti i kulturnom nasljeđu, ali bez odvajanja od drugih naroda u BiH. Sa riječi je već prešao i na neka djela

 Kao jedna od brojnih posljedica rata i nacionalističke propagande, u RS-u se i dan danas potencira Kosovo kao politički, duhovni, nacionalni i mitski „centar svijeta" za sve Srbe sa Balkana. Iako iz sarajevskog, ili iz federalnog ugla posmatranja možda djeluje kao da su skoro svi, ili barem relativna većina u RS-u fanatično ubijeđeni u to, još ima ljudi koji javno pokušavaju reći da to stanje baš i nije tako crno-bijelo. Student komparativne književnosti iz Istočnog Sarajeva, Đorđe Krajišnik jedan je od takvih. On već izvjesno vrijeme pokušava ukazati na to da bosanski Srbi imaju svoj vlastiti kulturološki identitet, historijat i tradiciju, neovisno od Kosova, Srbije ili Beograda. Pritom, naglašava da se taj identitet ne može istraživati odvojeno od tradicije Bošnjaka, bh. Hrvata i Sefarda, usljed viševjekovne izmiješanosti. Nailazio je i na očekivane teškoće i nerazumjevanje nekih sagovornika u vezi sa svojim nastojanjima. Na primjer, kada nekim ljudima u RS-u kaže da je Aleksa Šantić za njega bosanskohercegovački pisac, nastaje problem u komunikaciji. Svoje stavove iskazuje jednostavnim riječima: "Meni je Kosovo totalna nepoznanica, dio teritorije u tuđoj zemlji. Imam svoj identitet ovdje, i u svakom slučaju, identitetski su meni mnogo bliži Hrvati i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini nego Srbi iz Srbije. Ako su nekome kulturne vrijednosti, na primjer, Dobrica Ćosić ili Radovan Karadžić, jebi ga onda, meni su Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, i drugi bh. književnici." Đorđe nije usamljen u svom stajalištu, ali je među rijetkima koji ih izražavaju javno.

Đorđe Krajišnik

Mitropolija „Dabro-republičkosrpska"

Kako ih izražava javno? Tako što objavljuje tekstove u sarajevskom omladinskom fanzinu Sic, na banjalučkom web portalu Blin i živim razgovorima sa svakim koga ove teme zanimaju. Naime, on je nedavno pokrenuo on-line feljton posvećen književnom časopisu 'Bosanska Vila'. To je časopis koji je štampan u Sarajevu u Austrougarskom periodu od 1885 do 1914 godine, i koji se najviše bavio kulturološkom emancipacijom bosanskih Srba. Časopis je privremeno obnovljen usred ratnog Sarajeva, 1994 godine. Kroz podsjećanje na značaj i nekadašnji sadržaj tog lista, Đorđe želi da svima u BiH, a naročito onim Srbima u BiH koji negiraju vlastiti bosanski identitet, dokaže da se tradicija ovdašnjih Srba temelji na domaćim književnim i kulturnim vrijednostima, bez hajdučke mitologije, historijskih falsifikata i crkvenih epova. Svakako, Srpsko-pravoslavna crkva jeste jedan od neodvojivih segmenata nasljeđa Srba u BiH, pa Đorđe ističe neke paradokse u omalovažavanju ovog duhovnog nasljeđa od strane samih Srba. „Meni je tragikomično da se organizuju ekskurzije sa autobusima iz RS-a da se ide na Kosovo, da se vide stari manastiri. Istovremeno, niko da, na primjer, organizuje posjetu staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, koja je stara možda isto koliko i neki od tih manastira. U svakom slučaju je daleko starija od banjalučkih crkava."- argumentovano se pita Đorđe. Aktuelno brisanje prefiksa 'Bosanski' ispred imena nekih gradova u RS-u, on komentariše podsjećanjem na službeni i vijekovima stari naziv pravoslavne mitropolije u BiH. Naprosto, ako se nastavi sa ukidanjem svega bosanskog u nazivima, Đorđe se ironično pita da li će onda uskoro promijeniti i naziv mitropolije Dabrobosanske u nešto drugo.

Potraga za slobodnim misliocima

Đorđe nije politički aktivista niti član neke političke partije, i želi da se ovim pitanjima bavi prvenstveno kulturološki i sociološki, ali ne bježi sasvim ni od političkih pitanja, jer zna da je to teško izbjeći. U osvrtu na nužnost suprotstavljanja negativnostima u domaćoj politici, on kaže: „U Republici Srpskoj, pored web portala Buka i Blin, ne postoji apsolutno nijedan medij gdje možeš objavit bilo šta što ne ulazi u ono što se sviđa Dodiku i njegovim ljudima. Ja živim u tom, pod navodnicima Istočnom Sarajevu, i stalno sam tu. Studirao sam tri godine na univerzitetu u Istočnom Sarajevu, i apsolutno nemam nikakvih podataka o piscima, intelektualcima ili nekim slobodnim misliocima u Republici Srpskoj." Možda sve ovo nekome djeluje kao uzaludna „borba s vjetrenjačama", znajući stanje u dnevnoj politici kao i mentalitetu naroda u BiH. Za konačnu ocjenu, trebalo bi sačekati da se svi nastavci feljtona (a predviđeno ih je više) objave na internetu, i da se onda uprate reakcije i komentari. Nije isključeno da će ih biti više, jer Đorđe već ima izgrađenu reputaciju mladog buntovnika u nekim dijelovima RS-a, najviše kroz svoje suprotstavljanje šovinizmu pisanjem i objavljivanjem u raznim medijima, i štampanim i elektronskim. Sve to skupa je začinio i svirkom u svom heavy-metal bendu 'Odar'.

Političko sljepilo elite iz RS-a

Svoje razloge za pokretanje ovakvog feljtona, koncizno je objasnio u on-line uvodu pred prvi nastavak:

„Kao najvažniji razlog za pokretanje ovog feljtona možemo navesti potrebu da se ukaže na potpuno pogrešne postavke kojima se danas rukovode srpske kulturne i političke elite u Bosni i Hercegovini, koje usljed svojih niskih ciljeva i potpunog sljepila žele potpuno uništiti i odbaciti viševijekovni identitet Srba u ovoj zemlji."

(e-balkan.net, BLIN MAGAZIN/tg)