Foto: Džemal Bijedić, Sofija Farkaš, Josip Broz i Gadafi

Farkaševi su iz Petrinje

Pradjed Safiye Farkach Gadafi  je Ivan Farkaš,  nekadašnji školski okružni  nadzornik u Mostaru, koji je u vrijeme austro-ugarske uprave doselio u Mostar. Farkaš je rođen u Petrinji 1858. godine. Tokom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.

Pradjed Gadafijeve supruge ogledao se i kao pisac. U Bosanskom pedagoškom časopisu, neumorno je, s ciljem opravdavanja tadašnje austrijske probošnjačke  politike u obrazovanju, objavljivao znanstvene radove, surađujući određeno  vrijeme i sa Vatroslavom Jagićem.

Iz toga razdoblja i danas je dostupan Farkašev «Prinos naučanju psihologije».

Sudeći prema određenim povijesnim izvorima Ivan Farkaš je ostao upamćen i po polemikama sa tadašnjim mostarskim biskupom fra Paškalom Buconjićem, ravnateljem širokobriješke gimnazije fra Didakom Buntićem, ali i sa vođom srpske kulturne zajednice u Mostaru Aleksom Šantićem. Ove polemike vođene su po pitanju obrazovanja, odnosno austrijskog pokušaja negiranja hrvatskog i srpskog imena na prostorima BiH, na račun razvoja bošnjačke odnosno „zemaljske“ nacionalne ideje, kako se tada govorilo.

Gadafijevi kontaki s jugoslavenskim tajnim službama

Ovdašnjoj javnosti skoro je nepoznat podatak da je današnji libijski predsjednik Moamer el Gadafi koncem šezdesetih godina prošloga stoljeća, u sklopu projekta razmjene studenata, boravio na višegodišnjem školovanju u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Tokom boravka u Mostaru, koji je bio jedno od njegovih tadašnjih odredišta, gdje je pohađao nastavu na tadašnjoj „Vazduhoplovnoj akademiji JNA“,  Gadafi je upoznao svoju sadašnju suprugu Sofiju Farkaš, u to vrijeme jednu od viđenijih Mostarki.

Naravno, boravak niti jednog stranog studenta u Titovoj Jugoslaviji nije mogao proći nezapaženo. Svaki od njih bio je predmetom obrade Titovih tajnih službi. Civilne UDBE, vojno-protuobavještajnog KOS-a, te SID-a - koji je djelovao u sastavu tadašnjeg „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“, odnosno jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova.

Postoje dokazi o osobnom poznanstvu nekolicine danas umirovljenih hrvatskih generala pridošlih iz JNA, inače Mesićevih štićenika, i libijskog vođe, koje su začete tokom Gadafijevog školovanja u nekadašnjoj Jugoslaviji, a nastavljene tokom kasnijih godina.

Međutim, čini se da je ključnu ulogu u slučaju Gadafi, ipak, imao Budimir Lončar, nekad visokopozicionirani djelatnik SID-a i dugogodišnji prvi čovjek jugoslavenske diplomacije. Određeni izvori iz tog vremena kazuju da osobno poznanstvo između Moamera el Gadafija i Budimira Lončara seže još iz razdoblja kada je današnji libijski suveren boravio na školovanju u Jugoslaviji.

Sudeći prema političkoj, vojnoj i gospodarskoj saradnji između Libije i Jugoslavije, zabilježenoj nakon Gadafijevog dolaska na vlast, dolazi se do zaključka kako je kontakt između Gadafija i jugoslavenskog SID-a bio i te kako intenzivan kroz čitavo to razdoblje.

Međutim, nije poznato da li su CIA i MI6 podržavali te kontakte, ili su Lončarove aktivnosti vođene isključivo u suradnji sa KGB-om. Bolji poznavatelji tadašnjih prilika tvrde da su tadašnje jugoslavensko-libijske aktivnosti bile javna tajna u diplomatskom svijetu, te kako su korist od Lončarovih diplomatsko-špijunskih aktivnosti imale sve vodeće tajne službe uključene u hladnoratovske sukobe niskog intenziteta.

Suradnja Gadafi-Lončar se nastavlja i dalje

Prije nekoliko mjeseci u domaću je javnost dospjela informacija kako je Libija najveći pojedinačni dioničar talijanskog UniCredita, banke koja je prije desetak godina pod vrlo čudnim okolnostima kupila i Zagrebačku banku. Do pune ekspanzije razvoja libijsko-hrvatskih odnosa, ipak, došlo je u vrijeme dva predsjednička mandata Stjepana Mesića i njegovog vanjskopolitičkog savjetnika Budimira Lončara, kada je Hrvatska, doslovce,  zamijenila nekadašnju Jugoslaviju u svijetu „nesvrstanih“.

Neki inozemni, ali i domaći, mediji posljednjih su nekoliko godina pisali o poslovnim aktivnostima Libije i obitelji Gadafi u turizmu. Posebno u Italiji i Hrvatskoj. Isto tako, neka su sredstva javnog priopćavanja pisala o poslovima izvoza vode i još nekih hrvatskih proizvoda u Libiju, iz čega nije bio nikakav problem prepoznati rukopis Budimira Lončara i Stjepana Mesića.

Nedavni posjet Ive Josipovića Libiji dade naslutiti kako se iste aktivnosti i dalje nastavljaju. Saradnja nekadašnjeg jugoslavenskog SID-a, utjelovljenog u Budimiru Lončaru, i nekadašnjeg pitomca JNA Moamera el Gadafija, očito se i dalje nastavlja. S tom razlikom što se te aktivnosti danas upakirane u „šarenu lažu“  hrvatsko-libijske gospodarske saradnje. hr svijet /DEPO/a.k.