Danas su u Općinskom sudu u Sarajevu iznesene završne riječi u predmetu Alen Pleh koji je 25. maja 2023. na sarajevskim Ciglanama, bez očitog razloga, pretukao dvije maloljetne osobe i nanio im teške tjelesne povrede opasne po život. 

Pored tužiteljice i braniteljice danas su se Sudu obratile i majke pretučene djece. Obje žene su kroz suze veoma potresno govorile o preživljenoj drami, a na adresu DEPO portala stigao je i transkript njihovog sudskog obraćanja, koje u nastavku teksta prenosimo u cjelosti.

Dalila Mahir, majka pretučena Naide:

Želim da se zahvalim sudiji što je omogućio gospođi Ćupriji i meni da se obratimo. Ovim obraćanjem Vam želim reći šta je ovaj događaj učinio od života mog djeteta, ali i cijele naše porodice. Izvinite što ću čitati moje obraćanje, jer zaista osjećanja koja ovladavaju mojom dušom ne mogu suspregnuti, jer sam samo majka.

Majka koja je 25. maja psovana bez razloga. Majka koja je od juna na antidepresivima, antihipertenzivima i antiaritmicima, a suprug je nakon ovog događaja dobio oboljenje za čiji nastanak je okidač stres zbog kojeg je bio hospitaliziran u bolnici.

Svi znamo koliko je teško u ovom vremenu obezbijediti novac za normalan život porodice, a kad vam mjesečno treba 300 do 500 maraka koji su potrebni za seanse kod psihijatra i psihologa, onda imate dvije opcije kreditno se još više zaduživati ili raditi još jedan posao poslije radnog vremena. To je samo jedan od problema koje je donio ovaj događaj u našu porodicu, recimo najmanji u odnosu na sve ostale.

Naida je naše jedino dijete rođeno iz treće trudnoće, dijete koje smo čekali 7 godina, dijete, mali borac rođeno u 32 sedmici trudnoće. Dijete koje se borilo čitavo svoje djetinjstvo sa bezbroj injekcija, boravaka u bolnici, dijete koje se nije plašilo 4 puta sa 3 godine ući u aparat za magnetnu rezonansu i bez sedacije tu biti sat i po. Naida je hrabro razumno dijete koje je bilo borac.

Ista ta djevojčica je stala na skije sa nepunih 6 godina i od tad svake godine do ove je skijala i radovala se snijegu. Ove godine ga je dočekala sa suzama u očima, jer zna da sad više ne smije skijati bar dvije godine. Ta ista djevojčica je sa 15 godina bila prvak kadeta BiH u gađanju iz vazdušne puške.

Djevojčica koja je na takmičenjima stajala po 2 sata u jednom stavu, skoncentrisana, držeći pušku tešku 5 kg i isto toliko težine opremu na sebi. Nažalost ne može nastaviti pucati, jer je to opterećenje za njeno tijelo, mozak i preveliko naprezanje za očne živce.

Naida je učenica KSC medicinske škole i nisam sigurna hoće li zbog težine zanimanja moći da se bavi tim, šta će raditi i čim se baviti ne znam. Čitav život smo je učili da je Sarajevo njen grad i da je ona njegovo dijete i da može slobodno živjeti u njemu. Učili smo je da nema razlike među ljudima. Ona sad želi da što prije ode iz ovog grada i nastavi život negdje drugo. Izvan Bosne i Hercegovine.

Ja sam mislila da je ovo moj grad sve do večeri 25. maja i dok sam živa neću zaboraviti poziv policije i prizor kad moje dijete dovozi hitna pomoć i taj osjećaj u duši kad moja jedinica, moja svila otvara oči na moj poziv, a vidim samo njene beonjače. Osjećaj u duši kad skidate s djeteta pantalone mokre do koljena.

Da, dijete se umokrilo od sile udaraca. Njene riječi napao nas je neki čovjek, boga mi nismo ništa krivi. Te riječi će mi odvazanjati u glavi do kraja života. Zašto sam ostala u svom rodnom gradu u kom neko da sebi za pravo da vas napadne iz čiste obijesti i uništi vam mladost i život.

Neko ko je već prije toga uništio jednu mladost, kada je izbio oko student koji je zbog nepravde napustio državu, i da sebi za pravo da to opet učini. Neko ko ne može prihvatiti norme ponašanja civilizovanog čovjeka, neko ko je spreman pustiti krvoločnog psa na prolaznika, neko ko čitav život živi na račun drugih.

A ne daj Bože nikome osjećaj kad potpišete pristanak za operacioni zahvat, pokrijete dijete bijelim čarsafom i poljubite možda zadnji put.

Samo mi možemo zahvaliti Bogu dragom što je preživjela operaciju, jer veliki procenat ovakvih pacijenata odnese u smrt edem mozga, ponovno krvarenje i infekcija. I nek niko ne kaže oporavit će se mlada je. Naida je dobivala transfuzije krvi tokom boravka u bolnici, krv je lijek u ovom slučaju ali je jedan vid transplantacije. Da li zato sad imamo povišene vrijednosti sečera u krvi kod Naide ili je trauma bila okidač za to vidjet ćemo.

Naida ima PTPS poslije ovog događaja. Mladost koja treba da živi i raduje se životu se bori sa PTPS, bori se sa depersonalizacijom kad uđe u prostor u kom ima više ljudi. Dijete od 18 godina spava u sobi sa upaljenim svjetlom, dijete koje se osvrće stalno na putu do škole. Naidina glava je ošišana na nulu zbog operacije.

Mi smo probali to nadomjestiti perikom, ali svaki dan 9 mjeseci se pitala ko sam ja. Izgubila je svoj identitet, teško se boriti sa svim što nam je ovaj događaj donio u život. Teško je živjeti ovakav život kad svaki dan iščekujete neki novi problem. Teško je preživjeti njenu svaku glavobolju, odlazak ljekaru, isčekivanje da li će morati uzimati antiepileptike, a znamo šta to donosi u život mladog čovjeka. Šta raditi kad vam stomatolog vašeg dijeteta kaže da joj se zubi kvare iz korijena zato sto je sve streseno u glavi tokom napada.

Dijete koje nije imalo ni jedan popravljen zub ima stalne probleme sa zubima vilicom. Ovaj događaj je naše živote okrenuo naopačke, a što je najgore uništio je zdravlje mog djeteta i njenu mladost. Samo ću skrenuti pažnju i zamoliti da se više ne ne iznose neistine vezane za lasere, jer ni Naida ni Davud nisu imali laser, što je i policija utvrdila. Poštujte ovu djecu kojoj je uništena mladost i donesite pravičnu presudu. Izjavila je Dalila, majka oštećene Naide.

Šemsa Ćuprija, majka pretučenog Davuda:

25. maj 2023. godine je dan koji je u potpunosti promijenio život cijele moje porodice. Suprug i ja odgajali smo svoje dijete da bude uzoran građanin ovoga grada i države, da bude koristan član društva i smatramo da smo uspjeli u tome, jer naš sin Davud je tokom cijelog svog školovanja bio superodlikaš i izuzetno uzoran u ponašanju.

Bio je učesnik mnogih takmičenja i osvajao je mnogo priznanja u raznim poljima nauke. Sve do 25. maja 2023. kada je jedan već ranije osuđivani nasilnik, Alen Pleh, iz čista mira, bez ikakvog povoda, pretukao naše dijete i nanio mu teške tjelesne povrede, a njegovoj prijateljici Naidi nanio teške tjelesne povrede opasne po život.

Pored teških tjelesnih povreda, ostavio mu je i traume od kojih se ni do dan danas nije oporavio. Svakodnevno mu se vraćaju slike tog događaja i stalno preispitivanje zašto im se to desilo bez ikakvog razloga i povoda na javnom mjestu pred očima javnosti i građana.

O našoj boli i patnjama kroz koje prolazimo moglo bi se satima pričati, kroz šta smo prošli ali dalje prolazimo. Jer nakon tog događaja naše dijete je u potpunosti izgubilo volju za školom i naukom, na koncu za životom u ovoj državi. Stalno se preispituje zašto bez razloga pretučen, osjećaj krivnje i bespomoćnosti jer nije uspio zaštiti prijateljicu Naidu, u sumnju u pravdu i pravičnu presudu.

Tu bol može ublažiti samo adekvatna presuda, zbog našeg djeteta, zbog njegove prijateljice Naide ali i sve druge djece koja su potencijalne žrtve optuženika koji je, kao što je poznato, i prije nego je uništio naše živote, uništio i život jednog mladog čovjeka, uzornog studenta, koji je zbog nepravde i nepravedne presude napustio našu državu.

(DEPO PORTAl/jk)