Komemoracija povodom smrti velikog bosanskohercegovačkog književnika i scenariste Abdulaha Sidrana održana je u Sarajevu u Narodnom pozorištu u zajedničkoj organizaciji više institucija.

Osim članova njegove rodbine, prisustvovali su prijatelji i poštovaoci u tako velikom broju da je pozorišna dvorana bila doslovno prepuna, a svi koji su željeli upisati se u knjigu žalosti morali čekati u dugom redu. Za one koji ipak nisu uspjeli, knjiga žalosti bit će otvorena u Akademiji nauka i umjetnosti BiH na adresi Bistrik 7, obavijestio je književnik Mile Stojić, jedan od govornika na komemoraciji.

O Abdulahu Sidranu, genijalnom pjesniku, prozaisti, scenaristi, specifičnom čovjeku, govorili su brojni ljudi, mlađi i stariji, njegovi prijatelji ili saradnici, a na kraju kćerka Miranda o njemu samo kao ocu koji je učio vlastitu djecu da su muzika i humor najvažnije što postoji i da bez njih nema života.

Mladi Sidranov prijatelj Boris Lalić kaže da ga je vijest o smrti zatekla jer je u desetak godina, koliko je trajalo njihovo prijateljstvo, "smrt Sidranu više puta prilazila, popričala s njim i ostavljala ga, mislio sam - za neko novo remek-djelo". Lalić kaže da je volio družiti se sa Sidranom da bi bio u blizini njegovog jedinstvenog duha. Smatra da će prije ili kasnije postati dio svjetske književnosti i da mu je baš tu mjesto jer je odavno prešao nacionalne granice.

Ruždija Adžović, novinar koji je objavio knjigu o velikom književniku, rekao je da su prijateljevanje s njim i rad na toj knjizi iziskivali stalno da mu novinarski diktafon bude pri ruci "jer nikad ne znaš na kom će mjestu, u kom trenutku, bljesnuti njegova genijalnost, njegovi biseri".

- Iznova nas je oduševljavao snagom svojih umotvorina, osvajao posebnošću i mudrošću, njegovom poezijom, prozom i filmskim scenarijima – kazao je Adžović.

Zlatko Topčić govorio je uime Društva pisaca BiH.

- Otišao je najbolji među nama; pjesnik koji je najpotpunije izrazio duh svog naroda i vremena, slavan na način na koji niko u ovoj zemlji nije bio, a svačiji, sa svima blizak. Duh Sidranov ostaje da lebdi nad ovim gradom dog god ga bude – kazao je između ostalog.

O sažimanju, poistovjećivanju jednog književnika sa njegovim gradom, Sarajevom, govorio je Slobodan Blagojević uime Akademije nauka i umjetnosti BiH.

- Sarajevo je izgubilo svoj Pjesnika. Vrlo je malo primjera tako uspješnog duhovnog sjedinjavanja pjesnika s njegovim gradom. Njegova duhovna i fizička identifikacija sa Sarajevom bila je toliko prirodna, istinska, ljubavna – rekao je.

Ademir Kenović, režiser za čije je neke od filmova Sidran pisao scenario, rekao je da su se Avdi divili najrazličitiji ljudi; bio je duhovit do suza. Kao i svaki veliki pjesnik na svijetu, bilo je prirodno živjeti mu u snovima, a teže u tjeskobama svakodnevice, rekao je Kenović.

O Abdulahu Sidranu, u ovoj prilici govorili su i Senadin Musabegović uime PEN centra i Emir Zlatar uime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Veliki bh. literata Abdulah Sidran rođen je 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu. Nakon duge i teške bolesti, preminuo je 23. marta u 80. godini.

Po njegovoj želji, bit će ukopan u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu, u kojoj će danas biti proučen i tevhid poslije ikindije namaza.

Ostat će upamćen kao scenarista filmova "Sjećaš li se Dolly Bell?", "Otac na službenom putu" Emira Kusturice, "Kuduz" Ademira Kenovića. Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Neka od njegovih književnih djela su: "Bolest od duše", "Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva", "Zašto tone Venecija", "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce", "Sarajevski tabut", "Morija", "Pjesme poslije rata" i brojna druga.