Pripovjeda: Đorđe KRAJIŠNIK, narodni stvaralac iz okoline Sarajeva, 21. vijek

Mjesec kara zvijezdu Danicu:
O Danice, oj ti zvijezdo sjajna
Gdje si bila, gdje si dangubila
Dangubila tri bijela dana
Do tri dana i dv’je noćce puste.
Danica mu zvijezda odgovara:
Ja sam bila, nisam dangubila,
Iznad lijepog grada Banjaluke
Banjaluke vrbaskog šehera
I gledala čudo neviđeno
Neviđeno i nedoživljeno.
Ja da vidiš ti mladi mjeseče
Ja da vidiš čuda golemoga
Što se zbilo usred Banjaluke
Banjaluke krajiškog šehera.
Nezavisni sazvao je avaz
Državnike i politikante
Da se bira ličnost u godini
Da Kopanja priznanje dariva
Da večeru časnu on servira.
Skupilo se vaskoliko sijelo
Ispred dvora Dodik Milorada
Milorada vožda od Laktaša
Od Laktaša i od Banjaluke.
Mile goste ispred dvora prima
Pa ih sjeda na meke divane
Na divane u tople hamame
Sve delije, s Balkana junake
Državnike i politikante.
Među prvim bratu Milu dođe
Boris Tadić iz zemlje Srbije
Iz Srbije bez Kosova ravna.
Ide Boro iz zemlje Srbije
Nosi dvije sablje uzengije
Jednu sablju bratu Milu daje
S drugom sabljom uđe u odaje.
Za njim ide Vujanović Fićo
Strašan Fićo od strašnije Zete
Od kamena i od grozna krša.
On ti nosi gusle javorove
Javorove gusle pradjedove
Miloradu daje ih na ruke
Da on njima školuje unuke.
Zatim stiže od Zagreba Ivo
U odjelu koje bješ sivo
Sa sakoom od vezene čohe
Krojio ga uz mezu i pivo.
U ruci mu Gvarneri zasija
Daje Milu slavnu violinu
Da on sluša uhu što mu prija.
Ređali se tako gosti silni
Sve je junak bio do junaka
Mudra glava do mudrije glave
Bistra pamet do pameti slavne.
Pa zasjeli za široku sofru
Za stonjake uredne i čiste
Mnogo jeli i obilno pili
Slatko, slano, ljuto mezetili.
Kad se dobrog podnapiše vina
Dobrog vina i crnoga piva
Kad rakiju popiše svu ljutu
Jagnjetinu pojedoše skupu
I još pride mezu pometoše
Uz salate i razne dodatke
Izađoše medijima zborit
Mile Dodik i pobratim Ivo
Jer je Ivo ličnost glavna bio
Kopanja mu dar’e uručio.
Pa u glasu jedan drugog fale
Obećaju povrate i tale
Ekonomski prosperitet nude
Sve dušmane zemlje Bosne kude.
Kad se pobre puku obratiše
Vratiše se dvoru i hamamu
Mekoj svili na mekom divanu
Svi se jopet zabavljati staše
Jošte piti, jošte hajrovati.
Svi su pili svi su mezetili,
Svi su pili samo neće Rajko
Vasić Rajko telaldžija stari.
Već on plače silno iz sveg glasa
Plače Rajko ko godina kišna
Jer mu nema pobratima mila
Od Saraj’va dobrog jalijaša
Komšić Željka staroga pajtaša.
Pa zaziva Rajko svog pajtaša:
O moj Željko rano moja ljuta
Gdje li si mi kuda sada lutaš
Gdje se svijaš gdje li zore čekaš
S kim večeraš, sa kim kafu piješ.
Grozno plaka toga dana Rajko
Tako plaka da poplava nasta
Od goleme tuge i behuta
Poplavila i Krajina ljuta
Semberiju preplavila Drina
Sva se Bosna zemlja potopila.

(BLIN MAGAZIN)