Mahmud Derviš je najčuveniji palestinski pjesnik. Rodonačelnik i najbolji stvaralac tzv. „poezije otpora“,  poezije kojom su Palestinci podizali moral narodu nad kojim se vršilo a vrši se i danas nečuveno nasilje. 

Cionističke vlasti su strogo zabranjivale poetske recitale pa su se održavali u ilegali. (Prva knjiga Derviševih pjesama objavljena je u izboru i prijevodu autora ove bilješke: Mahmud Derviš, Otpori, Bagdala, Kruševac, 1984.)

Nakon nasilne uspostave Izraela 1948, Derviš je sa hiljadama prognanih Palestinaca morao napustiti rodno mjesto al-Birwa i pobjegao je u Liban. Potom je živio je u Kairu, Bejrutu, Londonu i Parizu, u Tunisu... 

Preminuo je 2008. godine na operaciji srca u SAD.

Godine 2008. bio je gost Sarajevskih dana poezije, kada mu je dodijeljena nagrada Bosanski stećak.

Danas je ova njegova čuvena pjesma, KARTA IDENTITETA, posebno aktualna.

Mahmud Derviš

KARTA IDENTITETA

Upiši! 
Ja sam Arapin
Broj moje karte je pedeset hiljada
Djece imam osmero
I deveto će nakon ljeta doći
Srdiš li se?

Upiši!
Ja sam Arapin
Radim s mučenicima u kamenolomu
Djece imam osmero
Za njih izvlačim komad hljeba
Odjeću i sveske
Iz kamena
A ne prosim na tvojim vratima
Ne ponižavam se
Pred tvojim popločanim pragovima
Srdiš li se?

Upiši!
Ja sam Arapin
Ja sam ime bez prezimena
Trpeljiv u zemlji gdje sve
Živi u ključanju bijesa
Korjeni su moji
Očvrsli prije postanka vremena
I prije otvaranja razdobljā
I prije čempresa i maslina
I prije nego što je izrastala trava
Otac mi je iz porodice ratara
A ne iz roda plemićkoga
I djed mi seljak bijaše
Nit od roda ni od koljena!
Učio me gordosti sunca prije nego čitanju knjiga
Moja kuća je koliba stražareva
Od trske i šiblja
Da li te moje stanje zadovoljava?
Ja sam ime bez prezimena

Upiši!
Ja sam Arapin
Boja kose – ugljenocrna
Boja očiju – smeđa
Posebni znaci:
Na glavi mi ukal preko kufije
I pesnica čvrsta kao stijena
Onog ko je dotakne izubija
Moja adresa:
Ja sam iz sela goloruka zaboravljena
S ulicama bez imēnā
Njegovi muškarci svi su u polju i kamenolomu
Srdiš li se?

Upiši!
Ja sam Arapin
Vinograde djedova mojih si oteo
I zemlju koju sam obrađivao
Ja i sve moje potomstvo
Nisi ostavio nama niti nekom od mojih unuka
Ništa do ovoga stijenja
A hoće li uzeti i njega
Vaša Vlada kao što se priča
Dakle
Upiši u vrhu prve strane:
Ja ne mrzim ljude
Ne nasrćem ni na koga
Ali – kad ogladnim
Jedem meso svoga tlačitelja
Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi
I bijesa mojega!

Preveo: Esad Duraković

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook