U tekstu objavljenom u utorak, pod naslovom "Ne ubijajte glasnika jer otkriva neugodne istine", Asanž podsjeća na godinu 1958. i mladog Ruperta Mardoka, tada vlasnika i urednika časopisa "Njuz" u Adelejdu, koji je napisao da se "u trci između tajnosti i istine čini da će istina neizbježivo uvijek pobijediti".

Gotovo vijek poslije Vikiliks neustrašivo objavljuje činjenice na koje javnost ima pravo, tvrdi Asanž i prisjeća se "mračnog razdoblja korupcije u vladi Kvinslenda prije tzv. istrage Ficdžerald i onoga što se događa kad političari priječe medijima da objave istinu".

"Te stvari su do danas ostale sa mnom. Vikiliks je nastao na tim ključnim vrijednostima. Ideja, rođena u Australiji, bila je iskoristiti internet tehnologije za objavljivanje istine na nov način", piše Asanž.

"Demokratska društva trebaju jake medije, a Vikiliks je dio medija. Mediji pomažu da vlade ostanu poštene. Vikiliks je otkrio neke bolne istine o ratovima u Iraku i Avganistanu te objavio ekskluzivne priče o korporativnoj korupciji", piše Asanž.

Po njemu je Vikiliks iznjedrio novu vrstu novinarstva: naučno novinarstvo. "Radimo s drugim medijima kako bi ljudi dobili vijesti i informacije, ali ih ljudi jednostavnim klikom mogu provjeriti jer su priloženi i dokumenti na temelju kojih je vijest nastala. Tako možete prosuditi sami za sebe je li vijest tačna", ističe Asanž.

U svom pismu kaže da nije antiratni aktivista, jer ima i opravdanih ratova. "Ali nema ništa gore nego kad vlade lažu svojim narodima o ratovima, tražeći od građana da za te laži polože svoje živote i novac. Ako je rat opravdan, recite istinu i neka narod odluči hoće li ga podržati", poručuje Asanž.

Takođe podsjeća da Vikiliks nije jedini objavio američke diplomatske poruke, navodeći Gardijan, Njujork tajms, Pais i Špigl.

"Pa ipak, Vikiliks je najviše na udaru američkih žestokih napada i optužbi", piše Asanž i podsjeća na prijetnje ubistvom koje su mu upućene, navodeći u tom kontekstu Saru Pejlin, savjetnika kanadskog premijera i mnoge anonimne osobe. Neki čak predlažu otmicu njegovog 20-godišnjeg sina kako bi ga se dočepali.

Australijance je upozorio na sramotnu vladu Džulije Gilard koja je u potpunosti na raspolaganju SAD-u, tvrdeći da njezina vlada "pokušava ubiti glasnika jer ne želi da istina bude otkrivena".

Podsjetio je da su američki diplomatski papiri objavljeni na Vikiliksu otkrili neke zapanjujuće stvari: da je saudijski kralj Abdulah od SAD-a tražio da napadne Iran, da Jordan i Bahrein traže da se iranski nuklearni program obustavi na bilo koji način, da je britanska istraga o Iraku bila namještena da se zaštite "američki interesi", da je Švedska prikrivena članica NATO-a u kojoj se od parlamenta kriju američki obavještajni podaci, da su američke vlasti od svojih diplomata tražile da se pretvore u kradljivce dokumenata UN-a i udruženja za ljudska prava, kreditnih kartica, internet lozinki, ID fotografija, otisaka prstiju i slično, kršeći pritom sve međunarodne ugovore.

Na kraju svog pisma Asanž podsjeća na istorijsku presudu u slučaju "dokumenata Pentgona" kad je američki vrhovni sud 1971. godine odbranio pravo novinara na objavljivanje dokumenata o Vijetnamskom ratu, obrazloživši da "samo slobodni i ničim ograničeni mediji mogu djelotvorno iznijeti na vidjelo nepravilnosti u vladi".

Asanž prima brojne "postove" ljudi širom svijeta. Neki traže njegovo smaknuće jer je "ugrozio naše momke koji se bore po svijetu", a drugi ga hrabre i upozoravaju da je "uspio razbjesniti opake igrače" te da je svijetu potrebno više Džulijana jer će se "svijet pretvoriti u jednu veliku diktaturu".

(BLIN MAGAZIN/ma)