Piše: Zoran BIBANOVIĆ
Preuzeto sa bloga: Upoznajtesvijetokonas.com
Organiziranje ZOI `84 u Sarajevu je bio izraz vremena koje je imalo svoj logični slijed, svoju hronologiju, jer su postojali povoljni društveni uvjeti. Ovaj put čemo pokušati osvjetliti tok događaja koji su stvorili društvenu potrebu epohe za organiziranje XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine?
Skijanje se pojavilo gdje je god čovjek osjetio potrebu za njim. Švedski biskup Olaf Manson (Mansson) poznatiji pod latiniziranim imenom Olaus Magnus, u svom djelu „Historija sjevernjačkih naroda“ objavljenom u Rimu 1555. piše o Laponcima koji u drvenim i pljosnatim „cokulama“ sa prednjim dijelom uvrnutim nagore, uz pomoć štapa jure vrlo brzo po snijegu prateći životinje pa ih ponekad i prestignu. Prve skije na Alpe su stigle u vremenu „tridesetogodišnjeg rata“ u Kranjsku, na visoravan Bloke. Po sklapanju tzv. „Westvalskog mira“ 1648. godine, Šveđani se vraćaju u domovinu, a žitelji zadržavaju naviku korištenja skija. U slijedeća dva vijeka upotreba skija nije prekoračila granice vojvodstva Kranjske koje je 1918. godine, ušlo u sastav Jugoslavije.
Historija skijanja kao druge ključne aktivnosti u prirodi
1878. – Prve skije stižu u Bosnu i Hercegovinu pa tako i u Sarajevo sa austrougarskim vojnicima; Austro-Ugarska uprava je u Sarajevu 1878. godine, zatekla preko 50 hanova i karavan saraja, a usluge turističkih vodiča su pružane od 1879. godine.
1882. – U Sarajevu se gradi prvi hotel evropskog tipa na Balkanu, hotel Evropa.
1888. – Norvežanin Fridtjof Nansen prelazi Grenland na skijama i objavljuje knjigu koja postaje bestseler koji je rasplamsao oduševljenje za skijanjem u Evropi, a posebno na Alpama. U Sarajevu se osniva Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine;
1892. – U Sarajevu se osniva Bosanskohercegovački turistički klub koji organizira putovanja željeznicom u regionu i Evropi. Malo potom osnivaju se skijaške sekcije u regionu;
Prvi skijaši na Betaniji oko 1900. – u sredini geometar Jozef Regel (sa lulom)
1894. – Gradi se visinska meteorološka opservatorija na vrhu Bjelašnice, prva na Balkanu, a druga u Evropi, koja je imala i dvije prostorije za planinare i skijaše. Te godine datira i jedna od privih fotografija skijaša na vrhu Bjelašnice. Pierre de Coubertin u pariškoj Sorboni organizira međunarodnu konferenciju na kojoj izlaže ideju oživljavanja helenskih Olimpijskih igara koje je ugasio kršćanski kralj Teodosije I, 393. godine, nakon neprekidnog trajanja od 776. pr.n.e. U Sarajevu se održava Prvi kongres arheologa i antropologa svijeta nakon fascinantnih otkrića djelatnika ZMBIH na Butmiru, Glasincu, Bihaću, Srebrenici (Argentarija)…;
1896. – Grade se prvi planinarski domovi na Trebeviću, potom na Bjelašnici, Jahorini, Prenju, Treskavici, Plivskim jezerima…;
Skijaši na prvoj meteorološkoj opservatoriji na Bjelašnici 1894.
1902. – Organizirana prva skijaška utrka u Švicarskoj. Grad Sarajevo krajem XIX i početkom XX stoljeća, je bio jedan od najmodernijih gradova svoga vremena. Sve što je građeno rađeno je po najvišim standardima koji su tada važili u svijetu. Palate koje su imale ugrađeni vodovod, kanalizaciju, kupatila, toalete, električnu energiju… smatrane su u to doba veoma savremenim. U to vrijeme u Sarajevu je poslovalo 14 modernih hotela (hotel Evropa, Central, Radecki, Rojal Kajzerkrone i Imperial i na banji Ilidži koja se pominje prije više od dva milenija, tri hotela (Austrija, Bosna i Hungarija) i dva manja. Pored modernih hotela u Sarajevu su djelovali, adaptirani po savremenim potrebama, i sedam hanova i „domaćih“ (landesublishe) hotela: hotel „Gazi“ na Čaršiji, han Kreštalica u Ferhadiji, „Morića han“ u Saračima, Kolubara han na Čaršiji, hotel Sarajevo u Čemaluši, Besarin han na Čaršiji i hotel Hercegovina na željezničkoj stanici. Svih 14 hotela i pomenuti adaptirani hanovi su imali oko 800 postelja. Sarajevo je tako od tih vremena izraslo u jednu od 4 najveće turističke destinacije na Balkanu (uz Istanbul, Atinu i Dubrovnik).
1920. – Nakon Prvog svjetskog rata u Sarajevu se 1920. godine, osniva Kraljevsko udruženje za trgovinu i turizam koje u maju 1923. u ulici Ferhadija br. 4. osniva prvu turističku agenciju Putnik. Iste godine (29. septembra) održava se nova osnivačka skupština u Beogradu kada se osniva mješovito dioničko društvo „Putnik“ (država i privatni dioničari) koje djeluje kao jedina agencija na prostoru Kraljevine Jugoslavije do Drugog svjetskog rata. U Sloveniji se osniva (1920.) Zimski sportski savez koji već naredne godine (1921.) organizira na Bohinju prvo takmičenje jugoslovenskog značaja;
Hotel Evropa, Sarajevo
1922. – Osnovan Jugoslovenski zimski sportski savez koji je postao koordinator svih takmičenja;
1924. – Prve Zimske olimpijske igre na svijetu u francuskom Šamoniu (Chamonix) koji je tada bio jedini zimski centar u Francuskoj;
1927. – Osniva se Ski-klub Sarajevo, a prvi šampionat je održan 1929 godine, na stazi dugoj 22 km. Prvo zvanično takmičenje Sarajevskog zimsko-sportskog podsaveza je održano 8. marta 1931. godine, na Velikom Polju na Igmanu. Iste godine na Jahorini prvi put nastupaju i žene u zvaničnoj konkurenciji. Pobjednica je bila Abida Karahasanović Kadić koja je prethodno završila kurs skijanja na Ratečama ispod Planice.
1933. – Na Palama se održava i prvo samostalno takmičenje sarajevskih dama koje je prethodno u Sarajevu obučavao smučarski stručnjak Nande Majnik iz Slovenije;
1934. – Gradi se velika ski skakaonica na Planici koja ubrzo stiče svjetski značaj;
1937. – Sarajevo domaćin Prvog sleta smučara Jugoslavije. Grad je već imao sve pretpostavke od tradicije do zimsko-sportske infrastrukture. Prije početka takmičenja u Sarajevu je bila velika parada skijaša, koji su prošli grad od Marijin dvora do Vijećnice. Vozom su otišli na Pale, a iz Pala pješke na Jahorinu. „To je u to vrijeme i u Sloveniji bilo narmalno, jer smo i na Pokljuku 18 km nosili svu opremu“ – zabilježio je pobjednik Gregor Klančnik. Jedan od učesnika je bio i Murat Jažić, preteča sportske familije Jažić sa Širokače;
1939. – Zabilježena su i prva noćna skijanja na Crepoljskom pod reflektorima na kojima su pominjani potencijali sarajevskih planina za organiziranje velikih zimskih manifestacija;
Sestre Maja i Renata Derner ispod tzv. Cvijanove žice na Jahorini
1952. – Nakon Drugog svetskog rata izgrađena je (puštena u promet 29. novembra 1952.) prva sijaška žičara na Balkanu, tzv Cvijanova žica (ime dobila po Golijanin Cvijanu iz sela Zabojsko na južnoj Jahorini, koji je nadzirao ulazak skijaša u korpu i rad žičare);
1964. – Ideja o organiziranju Zimskih olimpijskih igara je iskrila decenijama u glavama entuzijasta. Jedan od njih je bio i prof. Ljubiša Zečević, spiritus movens igara koji je još 1964. u Beogradu u Jugoslovenskom olimpijskom komitetu izložio mogućnosti Sarajeva da organizira ZOI;
1966. – Održano Prvenstvo Jugoslavije u spustu ja Jahorini kada je junior Dejan Gašić, brat ski asova Nenada i Ubavke poznatih kao „Trio Gašić“, ostvario sjajan rezultat u konkurenciji sa seniorima iz Slovenije (Lakota, Vogrinec…);
1972. – Sarajevo podiže kod Svjetske banke prvi kredit za „Uređenje čovjekove okoline“ kada se pod rukovodstvom stručnjaka Emerika Bluma gradi električni i plinski prsten oko grada, dovodi plin, vrše konverzije kotlovnica i rekonstrukcije vodovoda i kanalizacije, gradi se savremena deponija otpada i prečistač otpadnih voda na Butilama… Sarajevo tako postaje prvi grad na svijetu koji nije zagađivao okolinu i u prirodu je ispuštao prečišćenu vodu;
Privrednik Emerik Blum
1975. – Sarajevo domaćin „Zlatne lisice“ kada u dva dana organizira Svjetski kup za skijašice zbog nedostatka snijega na Pohorju. Pobjednica je naravno bila Prelovica (Annemary Moser-Prell iz Austrije, najbolja skijašica svih vremena na svijetu), Te godine Sarajevo je organizator prvenstva ex. Jugoslavije u spustu na kojem je kao junior pobjedio sjajni Ajdin Pašović sa Pala;
1977.- Sarajevo aplicira za dobivanje XIV Zimskih olimpijskih igara, koje dobiva naredne 1978. godine;
1984. – Organizirane XIV ZOI u Sarajevu, po mnogim analitičarima najuspješnije na svijetu do danas, jer su na prethodnim igrama u Lake Placidu u SAD (1980.) i ljetnim u Moskvi bili prisutni politički bojkoti igara. Zahvaljujući ugledu ex. Jugoslavije u Sarajevo su došli svi. Igre su završene bez ijedne primjedbe ili tužbe, a pamte se kao prve igre prenošene direktno putem satelita na svijetu.
Vučko, maskota XIV ZOI 1984.
1991/92. – Na žalost zbog presuđene agresije susjednih zemalja, pa sve do kraja XX stoljeća, sportsko-turističkim manifestacijama u Bosni i Hercegovini više nije bilo mjesta. Sarajevo je u svjetsku historiju ušlo kao jedini opsjednuti olimpijski grad kojem su razoreni svi olimpijski objekti. Grad se branio kulturom. U zgradi Radio-televizije BiH koja je izgrađena za potrebe ZOI `84, uspostavljen je medijski kontigent sastavljen od predstavnika najvećih medijskih kuća na svijetu: CNN, ABC, BBC, WTN, Chanel 1, ARD… koje su prvi put u svijetu pratile rat uživo;
Takmičenje u veleslalomu, Bjelašnica ZOI 1984.
2019. – Sarajevo i Istočno Sarajevo organiziraju Evropski zimski olimpijski festival mladih – EYOF;
2024. – Četrdeset godina od održavanja ZOI u Sarajevu. Sa kojom ljudskom djelatnošću današnja Bosna i Hercegovina može da uđe u internacionalnu podjelu rada? Američki antropolog Kliford Gerc (Clifford Geertz, 1926-2006.) je pod pojmom kulture u „obuhvatnom značenju“ podrazumijevao način života jednog društva u cjelini, njegove vrijednosti, praksu, simbole, institucije i ljudske odnose. Američki akademik Lorens Harison je kroz deset glavnih faktora tih vrijednosti iznio razlike progresivnih od statičnih kultura i to: Vremensku orijentaciju društva. Progresivne kulture naglašavaju budućnost; statične kulture naglašavaju sadašnjost ili prošlost; Rad; Štedljivost; Obrazovanje; Zasluge značajne za napredovanje; Zajednice koje se šire izvan porodice na šire društvo; Etički kod; Pravda i pravičnost; Autoritet koji pokazuje tendenciju horizontalnom šitenju; Sekularizam.
Prihvatajući tezu da je kultura u najširem značenju moćnija od ekonomije i politike onda bi progres bosanskohercegovačkog društva zavisio od razvoja te velike naše vrijednosti.
Dakle postavlja se pitanje: kako nakon pretrpljene nesreće primjeniti i valorizirati veliko bosanskohercegovačko dobro – kulturu (koja nacionalnim ekonomijama u Evropi donosi ogromne prihode), u ambijentu velike urbane i prirodne privlačnosti u tradicionalno gostoljubivom društvu (kada hronologiju ispune djela ljudi i događaja onda ona postaje jedinstvena hronika tih ljudi i događaja)?
Poljubite budućnost – poručuju nam prijatelji Sarajeva kroz dokumentarni Kiss The Future.
(DEPO PORTAL/jk)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook