Nijedna vojnička pobjeda, ma koliko u određenom trenutku izgledala uvjerljivom, nije prava, ili nije potpuna pobjeda ukoliko nije i moralna. Bez moralnog aspekta, ili sadržaja, vojnička pobjeda nema izgleda da sačuva svoje rezultate na duži period.

Ova zakonitost poznata je, ali nikada u modernoj povijesti tako očito i dramatično kao u Drugom svjetskom ratu i u ovome genocidu koji vrši Izrael nad Palestincima. Suvišno je dokazivati nemoralnost Drugog svjetskog rata koji je kao takav i završio katastrofalno po one koji su ga pokrenuli. Tada su SAD i saveznice vodile rat koji je bio uspješan ne samo vojnički već je bio i velika moralna pobjeda SAD i njenih saveznika koji su tako postali uzor humanosti, demokratičnosti i drugih temeljnih vrijednosti. 

Današnje bjesomučno satiranje palestinskog naroda, naprotiv, predstavlja suprotnost vrijednostima kojima su se te zemlje rukovodile u Drugom svjetskom ratu. Izraelski genocid nad Palestincima je užasno nehuman i neetičan, premda uopće i nema smisla sintagma „neetičan genocid“. (Čak su izmislili monstruoznu sintagmu „humanitarni prekid vatre“: da nakratko prekinu bombardiranje civila i djece, genocid i urbicid, kako bi žrtvama dostavili nešto malo hrane, a potom ih nastavili bombardirati još žešće. I mi u Sarajevu pamtimo tu nakaznu nehumanost.) 

Nijedna vojnička pobjeda, ma koliko u određenom trenutku izgledala uvjerljivom, nije prava, ili nije potpuna pobjeda ukoliko nije i moralna

Izrael vrši genocid nad narodom koji je prihvatio Jevreje na svome mnogostoljetnom tlu. Pri tome valja imati u vidu i ono što cionističku bjesomučnost čini drukčijom i nehumanijom od svih prethodnih genocida. Naime, povijest nije zabilježila da je toliko najmoćnijih zemalja svijeta (većina vlada zemalja Zapada) stalo uz agresora na jedan tako mali i nezaštićen narod – na Palestince. Ta činjenica je apsolutno šokantna i besprimejrna. 

Zato su Izrael i te zapadne vlade koje su stale uz njega već sada teški moralni gubitnici pa ni rezultati takve njihove agresije na mogu donijeti konačan i trajan uspjeh. Apsolutno ne, jer je njihov pohod neizrecivo barbarski u pogledu nehumanosti i neetičnosti.

Na strani žrtve, Palestinaca, može se dnevno pratiti čudesna snaga vjere u krajnji smisao žrtve, ili žrtvovanja. Stotine hiljada, pa i milioni Palestinaca na koje kidiše tzv. civilizirani svijet i za čije stradanje ne mare tzv. braća muslimani, žrtvuju se kolektivno i samosvjesno, uvjereni u krajnju pobjedu, u humanističku i humanitarnu nužnost svoga otpora. Oni su moralno apsolutno superiorni, za razliku od svi tih „sila“ koje upravo trpe stravičan moralni poraz a koji će vjekovi pamtiti. 

Zapadnjačka kultura pojam „šehid“ krivo i zlonamjerno prevodi/prenosi kao „mučenik“. No, u samoj biti, stvari „šehid“ znači „svjedok Istine“; „onaj koji svjedoči Istinu svojom vjerom i egzistencijom, svojim životom kao najvećom vrijednošću“

Koliko puta smo vidjeli ovih dana kako roditelj Palestinac polaže na tlo svoje ubijeno dijete ne proklinjući Boga zbog gubitka, nego pada na sedždu pored tijela svoga ubijenog čeda! To je neuništivo vitalna svijest o vrijednosti žrtve i njene vjere. To je „šehadet“, odnosno „šehid“. 

Zapadnjačka kultura pojam „šehid“ krivo i zlonamjerno prevodi/prenosi kao „mučenik“. No, u samoj biti, stvari „šehid“ znači „svjedok Istine“; „onaj koji svjedoči Istinu svojom vjerom i egzistencijom, svojim životom kao najvećom vrijednošću“.

Narod koji spremno prihvaća takvu vrstu šehadeta – dakle kao individuum i kolektiv – nepobjediv je. Iz njegove zapanjujuće žrtve mora izaći neko veliko dobro, makar ono bilo sadržano samo u tome moralnom sunovratu napadača i njegovih pomagača.

Žrtva i zlikovac nikada ne mogu biti isti. Dželat nikada nije pobjednik: on ne može biti jači od nedužnosti svoje žrtve.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook